Prije nekog vremena uhvatio sam sebe kako na povratku kući s posla idem dosta sporije u odnosu na jutarnju situaciju uzbrdo. Naravno, nisam previše razmišljao o tome, ali mi se ponovno učinila ista stvar nekoliko dana poslije, pa opet i opet... Ajde, dobro, mislim ja, poznat si kao trtaš za volanom (a tako je i bilo i na motoru poslije akcije “pokradimo im kočnice“, no o tomu nekom drugom zgodom), pa uzbrdo i na ravnom hrabrije stiskaš gas, dok put dolje pičiš po kočnici.
I prođe tako još malo vremena, ali mi počne tući po glavi kako to da ni na najpraznijoj cesti i s idealnim uvjetima za vožnju ne žurim kući, a na posao hoću doći što prije?! Tako sam se malo odlučio baviti statistikom, pa onda – uz razgovor – pokušati izvući zaključke, iako mi se odgovor već lagano nazirao...
I prođe tako još malo vremena, ali mi počne tući po glavi kako to da ni na najpraznijoj cesti i s idealnim uvjetima za vožnju ne žurim kući, a na posao hoću doći što prije?! Tako sam se malo odlučio baviti statistikom, pa onda – uz razgovor – pokušati izvući zaključke, iako mi se odgovor već lagano nazirao...
