Kad bi se prije jedno dvadesetak godina mi Splićani zatekli, na primjer, u Anconi, ono što je, pored ostaloga, pouzdano govorilo da smo negdje izvan Hrvatske jest šarenilo ljudi. Na ulicama talijanskoga grada s druge strane Jadrana, u koji smo najčešće išli radi šopinga, šetali su crni, žuti, zamotani, odmotani... Mogao si vidjeti majke s dječicom kao s Benettonove reklame, mlađe crne ulične prodavače s kakvom falšom robom i gomilom satova oko ruke, ali i puno mladih tamnoputih ili kosookih...
Tada smo, sjećam se, na brodovima u talijanskim lukama čekali na iskrcaj u redu s onima koji nisu iz EU-a i bilo je prilično jadno džedžati u mjestu dok su gospoda prolazila bez problema. A onda je, evo, došlo to vrijeme da smo, bar kad su izlazi u pitanju, ravnopravni s takvim šaren...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?