Toga 26. siječnja 1992. godine poginuli su Branko Fridel, Boris Kekez, Davor Šabić, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda, pripadnici samostalnog zrakoplovnog voda HRZ-a i PZO-a 4. brigade ZNG-a, pioniri ratnog zrakoplovstva Oružanih snaga Republike Hrvatske.
U poslijepodnevnim satima te nedjelje, njih petorica i Zvonko Kovačević, koji je pravim čudom preživio, zrakoplovom AN-2, kojim je upravljao Bojan Vojvoda, krenuli su sa sinjskog aerodroma na ratni zadatak. U niskom letu zrakoplov je nedaleko od sinjskog zaseoka Šimci zahvatio žicu dalekovoda koja mu je otkinula krilo te je pao, udario u zemlju i zapalio se. Kovačević je pri padu ispao i ostao živ, a ostala petorica smrtno su stradala. Živote su izgubili dragovoljci Domovinskog rata koji su utemeljili HRZ na području Dalmacije.
Na mjestu stradanja poginulim zrakoplovcima podignuto je spomen-obilježje u obliku slomljenog krila. Poslije svete mise zadušnice u Gospinoj crkvi, koju je predvodio župnik fra Ante Bilokapić, kod spomenika “Slomljeno krilo” održana je komemoracija.
Na spomenik su položili vijence i cvijeće i zapalili svijeće članovi obitelji poginulih zrakoplovaca, izaslanstvo 93. zrakoplovne baze Zemunik i OS RH, suborci i ratni zapovjednici poginulih zrakoplovaca Matko Raos, Goran Kovačević i Gorki Tičinović, delegacija MUP-a, Splitsko-dalmatinske županije, gradova Sinja i Splita, aeroklubova Sinja i Splita, udruga proizišlih iz Domovinskog rata s područja Sinja i županije i drugi.
Molitvu odrješenja za poginule zrakoplovce predvodio je pater Ivo Topalović, vojni kapelan 93. zrakoplovne baze Zemunik.
TEKST I FOTO: TONI PAŠTAR