Najgore su u toj komiškoj noćnoj mori prozrokovanoj garbinom prošle Vladimirka i Tanja Prohaska koje žive u kući u Ulici pape Aleksandra III., u neposrednoj blizini mora od kojega ih dijeli betonska ograda koja se urušila pod udarima mora.
– Oko 23 sata mama i ja gledale smo televiziju kad me je ona upozorila da nam u kuću ispod vrata ulazi more, pa smo počele skupljati morsku vodu koja je ulazila sa svih strana.
Zajedno smo držale vrata kad je nešto puklo i mi smo već bile u moru, koje je napunilo naš dnevni boravak.
U tom trenutku nešto me je udarilo, ormar ili nešto drugo, a ja sam uporno dozivala majku i pitala je li živa.
Javila mi se, i ona je bila ozlijeđena kao i ja. Nekako smo se povukle na kat, gdje smo se presvukle, utoplila sam je i tako smo dočekale jutro.
U cijeloj toj gužvi izgubila sam mobitel i naočale, dio kuće potpuno je uništen, dolazio nam je dežurni liječnik... – ispričala nam je, još uvijek u šoku, Tanja Prohaska.
RANIJE
 |
 |
Komižani svih uzrasta obilazili su u nevjerici razvaljene dijelove i dvije ogromne rupe u cesti na predjelu Bucol, a dio njih su izvlačili potopljene i oštećene brodice kojih, na sreću nije bilo puno.
Djelatnici Nautičkog centra raščišćavali su prometnice i rivu, smeće je plivalo u moru unutar luke, a dijelovi oborene betonske ograde bili su razbacani kao igračke svuda unaokolo.
Komiži i njezinim građanima sada predstoji utvrđivanje i otklanjanje šteta, a u međuvremenu, priče o garbinu će se prepričavati još dugo. Nema sumnje, garbin je i nadalje zao vjetar.
TEKST I FOTO: BOGOLJUB MITRAKOVIĆ