Još je manje poznato da je najstarije stablo rogača na svijetu ozbiljno ugroženo, u što smo se i sami uvjerili kada smo ga fotografirali u Komiži. O čemu je riječ pokušali smo doznati od mladog agronoma Zorana Demarije, koji nam je kazao:
– Na sušenje pojedinih grana, pa i cijelih stabala, uvelike utječe leptir Cossus cossus koji leti od polovine svibnja do polovine srpnja, pari se i neko vrijeme šeta po kori donjeg dijela stabla tražeći mjesto za polaganje jajašaca, iz kojih se razvija ličinka do sedam centimetara dužine i promjera oko jedan centimetar, praveći u stablu velike tunele i hraneći se tim drvom. Najvjerojatnije je to i slučaj sa stablom najstarijeg rogača u Komiži, a kako još nisu provedena nikakva istraživanja tog nametnika na rogaču, ne zna se ni kako ga suzbiti – veli nam Demaria.
Ipak, Demaria nam je kazao kako je uspio iz Švicarske nabaviti lovke s feromonom za tog nametnika, dopuštene u ekološkoj proizvodnji, koje će u svibnju pokušati postaviti na jednom izoliranom nasadu.
Inače, zadnjih godina bilježi se veliki pad rodnosti i sušenje stabala rogača, a najveći krivci za to, uz ljudski nemar, i brojni su drugi nametnici (miševi, kornjaši, stoka). Tako je, na primjer, rogačev moljac Myelois ceratoniae zell posebno prošle godine u Komiži napravio veliku štetu na plodovima.
Demaria navodi tri razdoblja kad je posađeno najviše stabala rogača u Komiži. Prvo, u vrijeme grčke kolonizacije otoka Visa i stvaranja Isse, drugo, u vrijeme vladavine Mletaka, kada je čak i uvjet za ženidbu bio sadnja određenog broja stabala rogača, i treće, razdoblje između dva svjetska rata kad su rogači sađeni zbog gladi i dobre eksploatacije ploda. Tijekom ta tri razdoblja je i nastala posebna sorta – komiški veliki rogač, a iz svih triju razdoblja ima živućih stabala koje bi trebalo sačuvati od propadanja i zaborava.
Demaria planira kultivirati stabla rogača kako bismo u skoroj budućnosti mogli ponovno očekivati visoku rodnost i kvalitetu te vrijedne namirnice od koje se spravljaju razni kolači, rogačevo brašno, likeri i čokolade.
Nema sumnje da je krajnje vrijeme da ovo vrijedno stablo zaštite nadležne službe i lokalne vlaste i da se nikako ne dopusti njegovo daljnje propadanje, s čime se slaže i Demaria, posebno naglašavajući značenje rogača u povijesti Komiže, koji je nekad, ne zaboravimo, naročito u doba filoksere, uz vino i srdelu hranio većinu komiških obitelji.