| Perajica je svojih devet filmskih traka, na kojima je, među ostalim, zabilježeno i bombardiranje Splita tijekom Drugoga svjetskog rata, skrivao desetljećima u kamenici i ostavi, sve dok ih 1984. nije premjestio njegov sin Dražen. Unuka Ana ispunila je obećanje dano djedu, sačuvala filmove i pripremila ih za obradu i svjetsku premijeru |
| PIŠE Jasmina Parić |
 |
| Perajica na svom radnome mjestu - Peristilu, spreman za akciju |
Na konferenciji VideoVortex, ovogodišnjem svjetskom pregledu interneta i filma, koji se održava u splitskome Multimedijalnom kulturnom centru, ove subote u 14.15,
Ana Peraica, teoretičarka medija i fotografije, govorit će o filmskim materijalima svoga slavnog djeda
Antonija Perajice.
Te materijale ostavio je djed svojoj unuci uz kratak naputak ”čuvaj film”. Godinama su bili skriveni u jednoj kamenici, a kasnije, kaže Ana Peraica, u maminoj špajzi.
Kako je Ana u međuvremenu doznala, ostavštinu njezina djeda spominjali su i nacisti u jednom svom tiskovnom izdanju iz 1943. govoreći o “... bandama koje operiraju na teritoriju bivše Jugoslavije i Italije, o čemu svjedoče originalni filmski materijali koji se nalaze u rukama njemačke vojske...”.
Nijemcima nikad u ruke
Međutim, te materijale Nijemci nisu nikada imali. Radi se o devet filmskih traka na Agfa 16 mm, koje je autor bunkerirao odmah nakon rata, a 1984. premjestio njegov sin Dražen, te ih je ove godine uz pomoć kolega pregledala unuka, kao što je obećala djedu 1992.
Filmovi su dnevnički zapisi koji potvrđuju autorov dolazak iz Italije, iz kolijevke europske kinematografije - Cinecitta u Rimu. Prema izjavi njegova suborca i člana Filmske sekcije Dušana Đurića, jednog od direktora Beograd filma, i prema dokumentaciji u Jugoslavenskoj kinoteci, on je “radio kao filmski operater i u laboru Cinecitta sedam godina.
Radio je i na žurnalu.“ Teoretičar filma Drugoga svjetskog rata Stevan Jovičić pretpostavlja da se uz taj podatak mogu vezati sjećanja boraca da je “sa prekomorskim brigadama došao i jedan filmski snimatelj”.
Na filmovima se, osim dolaska morem iz Italije te bombardiranja Splita, nalaze i cijele akcije 1. proleterske brigade, u kojoj 1943. Perajica postaje rukovoditelj sekcije fotografije i filma. Također, na njima se nalaze zajedno i Josip Broz Tito i Alojzije Stepinac, te vojne akcije oko Trsta.
Na kraju filma vidi se i sam autor upravo kako je rekao unuci: “Vidjet ćeš i mene!” O otkriću filma upravo izlazi tema u časopisu za suvremenu umjetnost “Springerin” iz Austrije, a tekstovi također idu i u poznati časopis Afterimage iz samog centra fotografske kulture i Kodak tvrtke, Rochestera, i časopis Silvershotz. Interes za njega su pokazali povijesni muzeji Hrvatske i Srbije, nekoliko televizijskih kuća te slovenski i mađarski producenti.
Film će nakon digitalizacije prvo biti prikazan na projektu “Smuggling Anthologies” (Prošvercane antologije), koji organiziraju Trieste Contemporanea, Galerija Gradska u Labinu i nezavisna inicijativa u Piranu s kustoskim timom u sastavu Giuliana Carbi, Vasja Nagy i Sabina Salomon.
Za istu prigodu uvodni film će snimiti umjetnik Dalibor Martinis. O samom životu Antonia Perajice (1915.-1992.) njegova će unuka poduzeti i daljnja istraživanja, pogotovo o razlozima njegova boravka u Italiji.
 |
| Ana Peraica predstavlja djedovu ostavštinu |
- Dvojica mojih prijatelja pregledavaju arhivu u Cinecitta i nastojat će utvrditi zašto je tamo došao i čime se bavio. O tim danima mi je djed pričao... A o razlozima zbog kojih je sakrio filmove, držim da se bojao cenzuriranja. Sjećam se također, kada je djed vadio dokumente za mirovinu, one rimske godine ostale su “prazne” - kaže Ana.
Antonio Perajica je počeo raditi kao fotografski šegrt sa šest godina. U 10. je potpisao prvu fotografiju. Radio je za ateliere Borović, Dvornik i Sinobad. Godine 1937., upravo kako navodi Đurić, nestaje, a 1943. priključuje se 1. proleterskoj u Splitu.
Nakon rata kraće vrijeme radi za Fotosekciju JRM-a u Rijeci, te se vraća u Split supruzi Ankici Kuzmanić. Kum im je inače bio talijanski fotograf Turi Quattrocchi i iz Trsta. Za splitski HNK počeo je raditi 1949., u kojemu se njegova prisutnost osjeća i u liniji Splis’kog akvarela.
VideoVortex
VideoVortex je javna konferencija i izložba o pokretnim slikama i internetu. Konferencija je organizirana u partnerstvu Odsjeka za film i video na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, i Platforme 9,81 Split-instituta, koji se bavi istraživanjima u urbanizmu, arhitekturi i novim medijima, te Instituta za Network Cultures sveučilišta u Amsterdamu. VideoVortex je održan do sada u Bruxellesu, Amsterdamu i Ankari.
|
Sinonim za fotografa
“Ma aj se ti lipo slikat u Perajice!” bila je uvriježena splitska uzrečica. Zbog istodobnog rada na nekoliko punktova; novina, kazališta, te i privatnog atelijera koji osniva odmah nakon rata na samome Peristilu, Perajica je postao sinonim za fotografa. Dugo vremena je vodio i fotografsku sekciju zanatlija.
Antonio Perajica otac je Dražena Perajice, također fotografa.
|