Koncesionar Ivan Matulić Anđelić kaže da je na svojoj koži osjetio što kod nas znači pravna država i koliko njezino funkcioniranje ovisi o rodbinskim i susjedskim vezama.
– Dva su me puta davili pred policijom i pucali u mome smjeru, a umjesto da se takvi kazne, da im se oduzme oružje, ja sam danas bez njega i trpim veliku materijalnu štetu jer ne mogu ići u lov – govori Matulić i vraća se na početak sukoba koji je, veli, počeo zbog običnog ljudskog jala i bezakonja u kojem živimo.
Bogato lovište u kojem su godinama lovili lovci mahom iz Dola, okupljeni u lovačkoj udruzi “Brač”, 2006. je, sukladno koncesijskom natječaju i ponudi udruge “Vidova gora”, pripalo njima – novoosnovanoj i malobrojnijoj udruzi lovaca, koja je očito doživljena kao smrtna konkurencija.
– Zato su se neki lovci iz udruge “Brač” ponašali kao da se ništa nije dogodilo. Dolazili su tu loviti kad god ih je volja, razbijali su ogradu, kamere koje sam postavio, riječju, uništavali su državnu imovinu. Kada bih ih prijavio policiji, uvijek bi se završilo na tome da ih se tamo zbog veza štitilo pa su, ohrabreni tim potezima, nastavili dalje – jada se Matulić.
Nahuškan od drugih
Matulićeva supruga, lovočuvarica Marijana Kudrić, kaže da ona i suprug jednostavno ne mogu napustiti lovište niti dana, jer krivolovci odmah ulaze na zemljište kojim upravljaju i rade što ih volja.
– Znaju nas i pratiti, pa kad vide moj auto u trajektnoj luci, odmah javljaju okolo da nas nema kao znak da se može činiti što kome padne na pamet. Imamo više od sto tisuća kuna troška za održavanje lovišta, a njime se harači kako koga volja, no nikakvih sankcija nema – ogorčena je lovočuvarica.
U posljednje vrijeme za bračni par Matulić iskrsnuo je još jedan problem. Ugrožena im je i privatna imovina – imanje na kojem drže stado ovaca.
– Doljanin Ivica Filipi razbija mi ograde na putu do moje parcele i nezakonito koristi put koji sam gradio svojim sredstvima i svojom mukom. On nije lovac, ali su ga na provokacije potaknuli drugi lovci koji žele krivoloviti na lovištu koje udruga “Vidova gora” ima pod koncesijom. Jednostavno je nahuškan da mi čini dišpete – jada se Ivan Matulić i objašnjava da su oni koji nasrću na njega redom njegovi sumještani Doljani i da o njima policija sve zna.
Filipi cijeli slučaj vidi drugačije. On kaže da je upravo Matulić taj koji ga je bezbroj puta neosnovano prijavio, a put kojim prolazi do imanja njegova barbe – javni je.
Pa on je mene do sada sto puta prijavio i sve bez ikakve osnove, da sam narkoman, da sam ovo, ono, a sve se pokazalo čistom bedastoćom. Ja nisam lovac i njihove me čarke uopće ne zanimaju – kaže Filipi. Članovi udruge “Brač”, veli Matulić, okomili su se na njega lažnim prijavama, kaznenim i prekršajnim, a kad su odbačene kao neosnovane, krenuli su se svetiti. Ženu su mu, veli, dočekali u zasjedi i udarili.
– Pljusnuli su me, prijetili mi – kaže Marijana. Žali što su uopće potpisali ugovor o održavanju 1924 hektara lovišta na kojem je, kaže, oduvijek bilo sukoba između lovaca kojima zakon ne znači ništa.
– Ma i prije je to lovište, dok je bilo pod koncesijom udruge “Brač”, bilo poprište sukoba. Stalno su jedan drugoga hvatali za vrat. Tu se nelegalno lovilo za svoje potrebe, a višak se prodavao – optužuje Matulić. Riječ je, jasno je, o području bogatom svakom lovinom: najviše je zečeva, ali ima i jelena lopatara, muflona, jarebica kamenjarki, divljih svinja...
– Namjeravamo razvijati lovni turizam, ali dok ovi napadi i upadi u lovište ne prestanu, a policija ne bude odlučna da će nas čuvati od krivolovaca koji nas danonoćno opsjedaju, nema smisla ništa poduzimati u vezi s tim – razočarano kaže lovočuvarica Marijana.
– Znaju nas i pratiti, pa kad vide moj auto u trajektnoj luci, odmah javljaju okolo da nas nema kao znak da se može činiti što kome padne na pamet. Imamo više od sto tisuća kuna troška za održavanje lovišta, a njime se harači kako koga volja, no nikakvih sankcija nema – ogorčena je lovočuvarica.
U posljednje vrijeme za bračni par Matulić iskrsnuo je još jedan problem. Ugrožena im je i privatna imovina – imanje na kojem drže stado ovaca.
– Doljanin Ivica Filipi razbija mi ograde na putu do moje parcele i nezakonito koristi put koji sam gradio svojim sredstvima i svojom mukom. On nije lovac, ali su ga na provokacije potaknuli drugi lovci koji žele krivoloviti na lovištu koje udruga “Vidova gora” ima pod koncesijom. Jednostavno je nahuškan da mi čini dišpete – jada se Ivan Matulić i objašnjava da su oni koji nasrću na njega redom njegovi sumještani Doljani i da o njima policija sve zna.
Filipi cijeli slučaj vidi drugačije. On kaže da je upravo Matulić taj koji ga je bezbroj puta neosnovano prijavio, a put kojim prolazi do imanja njegova barbe – javni je.
Udri po divljači
– Meni je 15 puta napravljena šteta na posjedu moga barbe koji koristim. Iskreno, tko je to učinio – ne znam, ali ja sam to prijavio policiji. Osim toga, ja sam se ogradom morao zaštititi od Matulićevih ovaca koje tuda prolaze i čine mi štetu. Nema govora da ja prelazim preko njegovoga?! Ja idem preko javnog puta.Pa on je mene do sada sto puta prijavio i sve bez ikakve osnove, da sam narkoman, da sam ovo, ono, a sve se pokazalo čistom bedastoćom. Ja nisam lovac i njihove me čarke uopće ne zanimaju – kaže Filipi. Članovi udruge “Brač”, veli Matulić, okomili su se na njega lažnim prijavama, kaznenim i prekršajnim, a kad su odbačene kao neosnovane, krenuli su se svetiti. Ženu su mu, veli, dočekali u zasjedi i udarili.
– Pljusnuli su me, prijetili mi – kaže Marijana. Žali što su uopće potpisali ugovor o održavanju 1924 hektara lovišta na kojem je, kaže, oduvijek bilo sukoba između lovaca kojima zakon ne znači ništa.
– Ma i prije je to lovište, dok je bilo pod koncesijom udruge “Brač”, bilo poprište sukoba. Stalno su jedan drugoga hvatali za vrat. Tu se nelegalno lovilo za svoje potrebe, a višak se prodavao – optužuje Matulić. Riječ je, jasno je, o području bogatom svakom lovinom: najviše je zečeva, ali ima i jelena lopatara, muflona, jarebica kamenjarki, divljih svinja...
– Namjeravamo razvijati lovni turizam, ali dok ovi napadi i upadi u lovište ne prestanu, a policija ne bude odlučna da će nas čuvati od krivolovaca koji nas danonoćno opsjedaju, nema smisla ništa poduzimati u vezi s tim – razočarano kaže lovočuvarica Marijana.
Krivolov pod farovima– Najgore je kad tu dođu noću, pa love tako da upale farove. Čim zečevi vide svjetla, ukipe se, a oni pucaju u njih. Svako malo nalazim iskidanu žicu oko lovišta i to uvijek čine isti ljudi. Prijavim ih, saslušaju ih, kao, nema dokaza da su to oni, i puste ih na slobodu. Ovdje nema druge nego da dođe policija iz Splita ili Zagreba, da se ne dogodi zlo jer oni čuvaju puške po pastirskim kućama. Osilili su se jer ih nitko ne sankcionira. Tu svatko svakoga poznaje, svatko je svakome rođak, pa im se ni oni koji trebaju po zakonu paziti na red ne žele zamjeriti i imamo anarhiju – kaže Matulić. |