– Ovega nema ni u Bangladešu, ovako se ni tamo ne može radit. Ta je familija privatizirala javnu plažu, smatraju da je njihova, a nije. Mogu li ja sad uzeti kaić i vezati ga ode usrid kupača? Pitanje je dana kad će, nedajbože, neko stradati kad ga pogodi jet-skijem – pita se Stipe Babić dok stojimo na plaži gledajući turiste kako začuđeno pogledavaju prema nama pitajući se što se događa.
– Ovo je katastrofa, o svemu smo obavijestili i Općinu Marina, odnosno komunalno redarstvo – kaže Zoran Jakus, predsjednik MO-a Poljica.
Verbalni sukobi
– Žalosno je da on komanduje s nama, ali i s Općinom i da mu nitko ništa ne može. Svašta će se ode dogoditi, neka se neko malo zamisli. Ovu smo plažu mi radili prije 30 godina i uložili smo u nju 30 iljada maraka, a onda je doša on, nasuja plažu i ponaša se ka da je njegova – dobacuje 75-godišnji Ante Jakus. Desetak mještana s kojima smo razgovarali slažu se s tim da “čovik mora raditi i neka radi i zarađuje, ali nije ovo njegovo”. Napominju i da je dosad bilo nekoliko verbalnih sukoba koji su lako mogli prerasti u nešto ozbiljnije, i to s Milatovim sinovima.Nakon što smo ih saslušali, otišli smo nekoliko metara dalje do trokatnice obitelji Milat, gdje nas je dočekala Silvana Milat, Milivojeva supruga. Kaže kako je parcela na kojoj je kuća izgrađena njezina djedovina i napominje kako je prije negoli je njezin suprug nasuo plažu o svojem trošku, to bila betonska riva na koju nitko nije dolazio.
– Moja je obitelj potrošila 50 tisuća kuna da bi nasuli tu plažu, uredili je, zasadili cvijeće, napravili betonske klupe da turisti mogu sisti, stavili kandelabre koje je moj muž postavlja, posadili palme...
Nitko od njih nije tija dati niti lipu za žalo da se to uredi, da na nešto sliči. Znam šta njih muči, ali napominjen da mi ne svojatamo plažu, ja ne mislim da je išta dalje od moje kapije moje ili moje obitelji. Ne, to je društveno, od cilog mista, ali mi se za to brinemo, ja zalivan cviće svojon vodon, moja dica tu rade.
Nas nije briga čiji je gost na toj plaži, naš ili njihov, ali važno je da taj gost bude zadovoljan i da se vrati. Mislin da svi moramo posaditi i očistiti za naše malo misto, za naše goste.
Evo, mi imamo koncesiju za iznajmljivanje vodenog skutera, i to na Obali ispred kućnog broja 89, a to je upravo naša kuća – veli nam Silvana pokazujući nam koncesiju koju su platili 3000 kuna i koja je izdana na rok od 2. lipnja do 31. prosinca ove godine. Njezina smo supruga sreli kasnije u Splitu i on nam je potvrdio priču svoje supruge, ističući kako ni u jednom trenutku nitko od njih nije ni pomislio svojatati plažu.
– A što se tiče skutera, pa pogledajte u Medenoj ili na drugim plažama, di se skuteri iznajmljuju? Postupaju na isti način ka šta i mi radimo. Ja samo želin napraviti dobru stvar za misto, a očito je da to nekome smeta, samo ne znan zašto jer ja s nikim nisam u zavadi. Sve šta iman svojim sam rukama napravija i cilo misto to zna – kategoričan je Milivoj.
Uredit ćemo cijelu obalu
Načelnik općine Marina Ante Mamut rekao nam je da je upoznat s ovom situacijom, no da slične probleme imaju diljem obale.– Evidentno je da su i u Poljicima i u drugim mjestima ljudi nasipali plaže kako je tko želio, a onda misle da je to njihovo. Općina je počela sada uvoditi red, krenuli smo od zapadne strane Poljica i plan nam je urediti 300 metara obale svake godine. Znam ja da bi ljudi htjeli i brod i plažu pred kućom, ali ne može to baš tako, reda mora biti i mi ćemo ga uvesti iako dosad nismo imali sreće.
Problem je što je ovo sada rasulo, a mi nemamo podršku državnih institucija. Evo, za ovaj slučaj za koji me pitate, komunalni je redar bio na licu mjesta, napravio je zapisnik i uočio je da su Milati nepropisno pomaknuli plutače koje označuju plažu, no ne može ih kazniti.
Izvještaj smo uputili Lučkoj kapetaniji i Gospodarskoj inspekciji i tu naša uloga prestaje – objašnjava Mamut.
PIŠE: Vladimir URUKALO,
FOTO: CROPIX
FOTO: CROPIX