Prije osam godina skupina entuzijasta iz Udruge MoSt vlastitim je rukama, snalažljivošću i dobrom voljom organizirala prvo splitsko Prihvatilište za beskućnike, a svega tri godine nakon toga izborili su se i za prostor u kojem su smještaj našle i žene bez krova nad glavom. Pučkom feštom su na Zlodrinoj poljani, pred Prihvatilištem, u ponedjeljak navečer proslavili svoju obljetnicu, u tome su im pomogli volonteri Druge jezične gimnazije, koji su nabavili hranu i piće i time razveselili 16 korisnika Prihvatilišta, kao i njihove goste.
- Nema tu neke filozofije, volontirati može svatko, pomažući drugima ja jednostavno – pomažem sebi, tajnu dobre volje nam je otkrila osamnestogodišnja Ines, učenica druge gimnazije, koja sa svojom vjeroučiteljicom časnom sestrom Dolores Brkić i školskim kolegama već godinama pomaže one kojima je pomoć potrebna.
- Kako god mi percipirali mlade, oni su puni dobrote, spremni premostiti ono loše u društvu, svjesni da solidarnost i humanost u životu veoma važni, kazuje časna sestra Dolores, ponosna na svoje učenike.
I jesu, naravno, jer, povjerio nam je pedesetosmogodišnji Josip Weber, beskućnikom se veoma lako i brzo postaje, ako se zvijezde loše poklope.
- Ostao sam bez posla, nisam više mogao plaćati podstanarstvo i našao sam se na ulici, veli Josip, koji već šest punih godina spava u Prihvatilištu, a po danu kruži gradom, obavljajući sitne poslove za svoje sretnije sugrađane. Ljudi su, kaže, dobri prema tebi, onoliko koliko si ti dobar prema njima, primjetio je da sirotinji najviše pomažu upravo oni koji najmanje imaju. Valjda su oni bogatiji, zaključuje, zaboravili kako je život okrutan prema onima s manje sreće.
- Mnogo je prihvatilišta u Hrvatskoj, i većih i bolje opremljenih, ali ovo splitsko ima dušu i srce, ganuta je bila Vesna Zec, pročelnica Upravnog ureda za socijalnu skrb.
A srce Prihvatilišta, složili su se korisnici je njihov voditelj Dado Lelas, koji od prvog dana i rukama i nogama nastoji izboriti se za svoje štičenike.
- Imamo šesnaest spavaćih mjesta, to je za ovaj grad malo, a pomoć nam uvijek treba, pogotovo u hrani, premda se na Splićane ne mogu potužiti, uvijek pronađu način kako pomoći, ne želi Dado da se govori o njemu, već samo i isključivo o beskućnicima.
I Đordana Barbarić, voditeljica MoSt-a, je priohvatilišta i volontere koji rade s beskućnicima je bila ponosna vidjevši veliki broj okupljenih, privilegija je u životu, kazala je, moći pomoći drugome, a rad spltskih entuzijasta nazvala je pomakom u području socijale.
Među «uzvanicima» smo zatekli i «bolji polovicu» Zinedin Zidana – Deana Dergića, koji je prije nego je uzeo mikrofon u ruke volontirao godinu i pol dana upravo u prihvatilištu podno Biskupove palače, a i 2001. godine bio proglašen volonterom godine.
- Na nekoj bi utopijskoj razini bilo divno kada bi socijalne ustanove funkcionirale poput ove, manje aparatšćika, a više entuzijasta, zaključio je Dean.
Ove će zime, kao i svih osam prije, prihvatilište svojim korisnicima vrata otvarati u pet sati poslijepodne. Tamo će beskućnici naći topao kutak, krevet i kupaonicu, i sve dok bude dobrih ljudi biti će i te iluzije doma.
Milena Budimir / EPEHA