Prije svega: sanjan Marjan ka najveći i najlipši botanički vrtal Mediterana. A kakav je on sad? Pustimo mi splitsko nostalgično njonjanje: aaa naš lipi Merjan, misto mira, sriće, sunca i zelenila. Svetinja...
A kakva je to svetinja onako hortikulturno devastirana i zapuštena? Od svega mediteranskoga bilja po njemu divlja sami alepski bor - korov, a ne stablo, od kojega nikakve koristi. Išćuća sve šta raste blizu njega, podržava samo bušak i ritku, polusuvu travu, iglicama kiseli i truje zemlju, nemoš mu izist plod iz šiške, niti jedna tica u njegovoj krošnji neće svit gnjizdo jerbo joj kaplje smola na perje (jeste li primijetili da u marjanskoj šumi nema tica pjevica?), gori ka napalm i onda ka da je iz pakla izresta - zapaljene šiške katapultira po pedeset metri okolo i širi požar...
A kakva je to svetinja onako hortikulturno devastirana i zapuštena? Od svega mediteranskoga bilja po njemu divlja sami alepski bor - korov, a ne stablo, od kojega nikakve koristi. Išćuća sve šta raste blizu njega, podržava samo bušak i ritku, polusuvu travu, iglicama kiseli i truje zemlju, nemoš mu izist plod iz šiške, niti jedna tica u njegovoj krošnji neće svit gnjizdo jerbo joj kaplje smola na perje (jeste li primijetili da u marjanskoj šumi nema tica pjevica?), gori ka napalm i onda ka da je iz pakla izresta - zapaljene šiške katapultira po pedeset metri okolo i širi požar...