Dalmacija Dubrovnik

SPLASNUO OPTIMIZAM

Dio stanovnika Komarne razočaran je jer se Kinezi ne provode i ne troše novac: 'Od njih nikakve koristi, nit ih ko vidi, nit čuje!'; Ipak, vrijedni radnici sebi povremeno priušte jedno opuštajuće zadovoljstvo

SPLASNUO OPTIMIZAM

Kinezi su nevidljivi. Nit ih čuješ nit ih vidiš.

Da se toliko razvikani pelješki most gradi, stanovnici Komarne znaju tek po povremenim lupanjima velikog bata koji zabija pilote u morsko dno. Ali i piloti su svi pobijeni, a jedino što se za našega posjeta Komarnoj moglo čuti jest zvuk zvona koje je točno u 11 sati označilo da je vrijeme ručka i da radnici na pola sata prekinu posao.

Oko 150 radnika, uglavnom Kineza, (tek poneki je s područja bivše Jugoslavije i kolokvijalno ih zovu "bijeli Kinezi") stanuje već pola godine u montažnim barakama u Brijesti s pelješke strane gradilišta dok su u barakama u Komarnoj kuhinja, kancelarije i još neki pomoćni objekti. Šefovi su smješteni po apartmanima u Komarnoj.

- Radnici u barakama, a šefovi u apartmanima i sobama. Vazda je toga bilo i biće, a posebno u Kini gdje još vlada komunizam. Zna se tko je tko, a ne kao kod nas, svak bi se nešto pito i odlučivo - komentirali su stanovnici Komarne kineske radnike koji grade pelješki most.

A rade ga i grade veoma brzo, i prije zadanog roka pobili su svih 148 pilota u morsko dno. Da im je vrijeme bilo naklonjeno, završili bi i mjesec dana ranije, ali kako je stalno padala kiša i puhala južina, pobijanje pilota često je prekidano.

- Ma nisu vam Kinezi kao naši. Kod njih kad se radi, radi se. Nema tu stajanja. Ali kad odrade nešto veće što oni smatraju da je važno, onda to i proslave. Tada se ispali i vatromet po kineskoj tradiciji - kaže nam Mile Brljević, stanovnik Komarne, koja je postala slavna zahvaljujući mostu i Kinezima.

- Za nas se čulo i u Kini, vidiš koliko smo poznati - nastavlja Brljević dok komentiramo "nevidljive" radnike koji gotovo danonoćno grade most.

- Sve su to veliki radnici. Vidi se po poslu koji obavljaju - dodaje.

Neki su očekivali da će se Kinezi provoditi po Neretvi, trošiti po restoranima, izlaziti u kafiće, bilo je čak govora da će se otvoriti i kockarnice. No, od toga ništa. Radnici su to u najdoslovnijem smislu te riječi: rade dan i noć. Vrlo rijetko napuštaju svoje barake.
Kuha im se direktno na gradilištu, da se ne gubi vrijeme. Četiri kuhara spremaju hranu, i nisu to nikakve delicije. Riža je, naravno, obavezna, uz sitno sjeckano svinjsko i pileće meso te povrće izrezano na trakice.

Nekada, doznajemo, peku i popečke s mesom, nešto slično bureku, samo što s tvrđom korom.

- Oni su ovdje došli da rade i zarade. Isto ko kad su naši šezdesetih godina išli u Njemačku. Oni koji su trošili i provodili se, ništa nisu stekli. Tako i oni rade i štede da imaju novca kada se vrate kući. A i kuda bi išli kad ne znaju plivati. Zato nose one prsluke za spašavanje. To je isto kao kod nas kad netko iz brda dođe na more, kako će znati plivati - pojašnjava nam Mile.

Da bi gradili most i ne moraju znati plivati. Mostovi su njihova struka.

- Kod kuće su izgradili jedan u močvari dug 258 kilometara. Šta je njima onda ovaj pelješki od dva kilometra - pita se Mile.

Radnici na mostu su uglavnom došli iz kineskih pokrajina gdje se uzgaja loza pa jako vole vino. Nakon napornog dana popiju čašu vina, no i to im je osigurano na gradilištu. To im je jedino zadovoljstvo i luksuz. Neki su toliko bili oduševljeni neretvanskim vinom da su ga slali i kući obitelji na degustaciju. A osim kineskih fizikalaca zadovoljni su i neretvanski vinogradari i vinari, koji se na ovakav način probijaju na kinesko tržište.

- Do sada nismo imali nikakvih problema s gradilištem. Nije nam smetala ni buka kada su se pobijali piloti. Više buke pravi jedan bager kad nešto kopa nego te dizalice - kazuje Brljević.

Brljević nam priča da su Kinezi iz Kine samo dovezli željezo i čelik, a sve ostalo su kupili u Hrvatskoj. Automobile, šlepere, devet miksera za beton... Tako da i ne stoje primjedbe kako hrvatsko gospodarstvo nema nikakve koristi od gradnje mosta jer sve dovoze iz Kine.

- Puno toga na gradilištu su radili naši obrtnici, od postavljanja ograda pa do pocinčavanja u Splitu. Boja se kupuje kod domaćih prodavača. Ima pet čistačica iz doline Neretve. Pa nekoliko inženjera je iz Neretve. Sve je to dobro za našu dolinu - kaže Mile.

Mjesto Komarna je od Božića do sada zaradilo više od 60 tisuća eura na iznajmljivanju soba i apartmana Kinezima. Zadovoljan je ugostitelj Ivo Jerković, koji je ovih dana krenuo u opsežnu investiciju - svoj restoran proširuje s kineskom kuhinjom.

- Pa zašto ne. Kada ovdje već imamo toliko Kineza, a očekuje se da će ih doći još oko tisuću. Na potezu od Splita do Dubrovnika nema niti jedan kineski restoran - ističe Jerković.

- Cilj je osigurati kinesku hranu. Neće to biti ništa specijalno - škampi, riba, piletina, europska hrana na kineski način. Posuđe će biti u kineskom stilu kao i interijer - kaže nam Ivo.

Šefovi se goste u apartmanima

Za razliku od fizikalaca, šefovi puno bolje žive. To je potpuno drukčija priča. Oni su smješteni u apartmanima u Komarnoj gdje im je sve po pravilima. Hrana, piće, čak su im u sobama i posebni ručnici koji se slažu s pločicama u kupaonici. Njima se nabavlja posebna hrana, voda i sokovi kakve žele. Sve im to osigurava kompanija CRBC za koju rade. Kuhaju im se škampi i oborita riba, vole posjeti salatu od hobotnice, salate začinjene kineskim začinima. Šefovi vole obići i restorane od Stona do Neretve i uživati u ovdašnjim delicijama, brudetu od jegulja i žaba i kamenicama.

Jedan apartman u kojem su smještena tri Kineza na godišnjoj razini može vlasniku donijeti osam tisuća eura, pa gdje ćeš bolje. Ne može se više zaraditi da se iznajmljuje turistima - kaže nam Ivo Jerković koji je svoje apartmane iznajmio šefovima s gradilišta.

Radnici udarnici

Na gradilištu mosta su pobijeni svi piloti koji će nositi konstrukciju. Planom je bilo predviđeno i da se pobija jedan pilot dnevno, no Kinezi su uspijevali pobijati dva pa čak i tri pilota na dan, ovisno o vremenskim uvjetima te je ova prva faza radova dovršena dvanaest dana ranije. Sada slijedi izvlačenje mulja iz pilota te njihovo betoniranje. U Brijesti je montirana betonara te se trenutačno podmorjem Neretvanskog kanala dovodi voda za rad betonare.

I dok Kinezi i brže od planiranog grade most, na pristupnim cestama još uvijek niti jedna lopata nije zabijena, i to zbog žalbi u postupcima javne nabave. Tako bi se moglo dogoditi da pelješki most vodi niotkud za nigdje a Hrvatska da vrati Europskoj komisiji novac koji je osiguran za gradnju.

 

Naslovnica Dubrovnik