Dalmacija Dubrovnik

Rekvijem za Medu

Ubojstvo koje je potreslo Korčulu: Medu su sati dijelili od toga da bude spašen, ali ubojica je bio brži. Jedna grupa ljudi je bez premca u bešćutnosti prema psima

Rekvijem za Medu

Korčulu je nedavno potresla vijest o ubojstvu psa u naselju Blato, na zapadnom dijelu otoka. Prije dvadesetak godina činjenica da je netko ubio psa prošla bi neprimjetno, no svijest o brizi za životinje je sve izraženija pa se danas zna da skrbnik psa ima svoja prava i obaveze koje mora izvršavati.

Iznenadila je tako otočane vijest o hladnokrvno ubijenom psu koji je prije smrti godinama živio u neprimjerenim uvjetima, zatvoren u prljavi kavez bez hrane i vode. Razlog burne reakcije javnosti možemo pronaći u novom Zakonu o zaštiti životinja koji je stupio na snagu 2017. godine i koji predviđa i do 30 tisuća kuna kazne za ovakve slučajeve, ali i u aktivnom djelovanju Društva za zaštitu životinja "Papagalo" iz Korčule čije su članice svojim predanim volontiranjem počele mijenjati sliku odnosa prema životinjama na otoku.

Upravo su članice "Papagala" dobile dojavu da se pas Medo, kako su ga kasnije same nazvale, nalazi u Blatu na adresi Ulica 91. br. 8 zatvoren u nehumanim uvjetima, bez hrane i vode. Sukladno Zakonu o zaštiti životinja, članice društva obavijestile su komunalnog redara Općine Blato koji je dužan izići na teren i prijaviti zanemarivanje i zlostavljanje životinje. Međutim, komunalni redar Petar Franulović nije uspio naći adresu na kojoj se nalazi pas, a Medo je nedugo potom osvanuo ubijen.
Iako je službeno uzrok smrti još uvijek nepoznat, pretpostavlja se da je pas otrovan.

Javnost je oštro osudila mladog komunalnog redara koji u rodnom Blatu nije uspio naći spornu adresu pa smo ga zamolili da nam ispriča svoju stranu priče.

- Da, javnost me je osudila, ali zaista nisam želio nauditi psu, ovaj nesretni događaj je splet okolnosti. U Blatu postoje dvije 91. ulice, ja sam psa tražio u onoj koja je meni poznata i pitao sam ljude koji žive u toj ulici znaju li za nekog psa u blizini, na što su mi odgovorili da tu nema nikakvih pasa. Bio je petak, odustao sam od potrage i javio curama iz "Papagala" da nema nikakvog psa u Ulici 91. Uskoro me sreo čovjek koji je i prijavio zanemarivanje psa i objasnio mi gdje se nalazi ulica u kojoj je zatočeni pas, sutradan sam našao adresu i pas je bio živ, u relativno dobrom stanju.

Raspitao sam se i doznao tko je vlasnik psa te njegov broj mobitela, nazvao sam ga u nedjelju. Živimo u maloj sredini i prvo sam htio postupiti usmeno, upozorio sam vlasnika da pas ne živi u primjerenim uvjetima, na što je on reagirao pozitivno, rekao mi je da je baš ovaj tjedan planirao psu napraviti bolji boks, ja sam odgovorio da ću opet provjeriti psa sljedeći tjedan i naš razgovor je bio završen. Ujutro sam doznao da je pas ubijen.

Odmah sam ponovno nazvao vlasnika koji me uvjeravao da je netko otrovao psa, da nije on, da je on do sada plakao, da sumnja da su psa otrovali isti ljudi koji su prijavili zanemarivanje, što nema nikakvoga smisla. Naravno da sumnjam da je vlasnik psa krivac za ubojstvo, nazvao sam ga navečer, a ujutro je pas bio ubijen, ali ne mogu tvrditi niti reći točno da je on ubojica.
Navodno susjedi hrane tog psa već godinama jer se vlasnik ne brine o njemu, ali tek su sad prijavili slučaj. Da nisam djelovao, pas bi vjerojatno još uvijek bio živ. Krivo mi je što se to dogodilo, osjećam se užasno, nije mi svejedno i imam veliku grižnju savjesti, priznaje nam komunalni redar Franulović.

Volonterke "Papagala" nisu htjele komentirati slučaj jer je istraga u tijeku, a kako doznajemo, događaj je prijavljen nadležnim institucijama, policiji i veterinarskom inspektoru. Kako poručuju iz "Papagala", novim Zakonom veliki je teret pao na leđa komunalnih redara, a da nisu prošli nikakav trening ni obuku vezano za postupanje sa životinjama. Ističu također, ako se neki "vlasnik" želi riješiti psa i nema moralnih dvojbi vezano za napuštanje životinje, neka se obrati društvu, ubojstvo nije opcija ni rješenje.

Inače, Medo je jedan od mnogih slučajeva diljem otoka, samo javnost za njih ne zna, a "Papagalo" polako, ali sigurno, mijenja način razmišljanja ljudi. Ništa se od toga nije dogodilo preko noći, govore nam predsjednica društva Marija i dopredsjednica Tamara, društva koje je jedno od najvitalnijih društava za zaštitu životinja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, nastalo prije nešto više od petnaest godina.

Dugi se niz godina azil za napuštene životinje nalazio u predgrađu Korčule, na privatnom zemljištu. Lokalni veterinar Sergio Vilović s nekolicinom pomagača sklopio je ugovor s gradskom upravom koja mu je osigurala 750 kuna mjesečno za potrebe liječenja, sterilizacije, kastracije i čipiranje pasa. U tom razdoblju u skloništu bi bila po dva ili tri psa, ona kojima je to bilo zaista najpotrebnije, a onda su se u cijelu priču umiješale volonterke, između ostalih Marija i Tamara i to u travnju 2014. godine.

Njihova privrženost životinjama i svijest o potrebi ovakvog objekta za jedan turistički grad podignula je azil na veću razinu.
Nakon nekoliko godina pregovora s gradskom upravom, azil je prošle godine premješten na novu lokaciju, bliže gradskom centru, pokraj trajektnog pristaništa Dominče, no i ta je lokacija privremena. Azil za napuštene životinje mora imati zakonski propisane minimalne tehničke uvjete, između ostalog, upisanu građevinsku parcelu, stacionar za bolesne životinje, vrlo visoku ogradu, te struju i vodu. Cure za sada imaju minimalno, imaju struju, a vodu prenose iz kanistra koji redovno puni DVD "Korčula". U uređenje privremenog skloništa utrošile su i određena sredstva koja, kad se zbroje sve ove godine, nisu mala i mogla su se bolje iskoristiti na području trajnog rješenja.

- Za sad nema trajnog rješenja, Grad je upoznat s našom situacijom, rečeno nam je da će azil biti smješten uz buduće reciklažno dvorište. Sve je to u najavi, ne mogu reći da nemamo nikakvu suradnju s Gradom, zadnje dvije godine ishodili smo bolje rezultate s jedinicama lokalne samouprave diljem otoka, nedavno smo dobili i jednu zaposlenu osobu na puno radno vrijeme - ističe Marija.

Nova zaposlenica Vesela skinula je veliki teret s leđa Mariji i Tamari koje su donedavno sve slobodno vrijeme provodile u azilu. Korčulansko sklonište za životinje trenutno ima jedanaest pasa, zbog manjkavih resursa kapacitet je ograničen na deset pasa i to je maksimalan broj koji se može zbrinuti, jer su tamo samo tri boksa u koja idu bolesni psi ili psi koji se međusobno ne slažu. Vesela u jednom danu ima i više nego pune ruke posla, čišćenje azila, briga o psima, vođenje Facebook stranice, oglašavanje za udomljavanje, odlasci veterinaru, izlazak na teren nakon dojave, papirologija, pisanje prijava... Uz, naravno, veliku pomoć Marije i Tamare.

- S ljudima je teško raditi, sa životinjama nije. Da, ima puno posla, sigurno se pitate kako prošetati jedanaest pasa odjedanput. Ponekad jednog po jednog, ponekad po dvoje, troje, zavisi kakav je dan i kakve su okolnosti. Svaki je od njih poseban i svi su mi jednako dragi, nisam nikad razmišljala da ću završiti na ovakvom radnom mjestu, ali posao me ispunjava, promijenio me na bolje, priznaje nam Vesela, koja osim jedanaest pasa u skloništu ima i svoja tri psa kod kuće, odnosno četiri jer je nedavno udomila i ženku pekinezera kojoj nedostaje jedno oko i noga.

Pekinezer kojeg je Vesela udomila u njene je ruke došao dojavom kojih dnevno ima i do petnaest! Čak petnaest dojava dnevno, putem društvenih mreža ili službenog mobitela, na području cijelog otoka Korčule iziskuju rad i vrijeme i za više od tri aktivne djevojke. Osim toga, dojave se ne odnose samo na napuštene ili zlostavljane pse, nego i na napuštene mačke ili ozlijeđene ptice za koje u azilu mjesta nema. Priroda nalaže da psi i mačke ne mogu zajedno u isto dvorište, pa su cure organizirale nekoliko hranilišta nadomak Korčule kako bi izvukle mačke lutalice iz centra grada. Što se tiče ptica, te pozive preusmjeravaju volonterki Ines Šordi koja je stručnjak za tu skupinu životinja, a zahvaljujući brojnim dojavama, u azilu su imali svakakvih zanimljivih i smiješnih situacija. Nedavno je golub Pero, pričaju nam, završio u kokošinjcu u malom naselju Pupnat, tijekom rehabilitacije upoznao se s kokošima pa je i sam odlučio biti kokoš. Šalu na stranu, zaista se možemo upitati kako bi izgledao centar grada Korčule tijekom turističke sezone da se baš nitko ne brine za napuštene pse, mačke i ostale životinje.

- Za početak, ovih jedanaest pasa iz skloništa bi šetalo ulicama. Azil je za turističku sredinu i više nego neophodan, lutalice se moraju maknuti s ulice iz sigurnosnih i higijenskih razloga. Međutim, briga za životinje nije samo naša odgovornost, svatko od nas može napuštenu i bolesnu životinju odnijeti veterinaru, mi ćemo preuzeti brigu o financijama, ali vi odradite ostalo! Tri djevojke ne mogu organizirati prijevoze za cijeli otok. Mačke sterilizirajte i kastrirajte, jedino se tako može smanjiti problem mačaka lutalica - poručila je Marija.

Djevojke ističu kako prije svega žele trajni smještaj azila te zaposlene najmanje dvije osobe, a nedavno se u njihov rad uključio i cijeli otok. Kažu da je potpisivanje ugovora sa svim otočnim jedinicama lokalne samouprave kombinacija njihovih napora i inicijativa, ali i zakonskog pritiska koji nalaže postojanje najmanje jednog azila na području županije s uvjetima za minimalno pedeset pasa.

Kako doznajemo od Ivana Šale, zamjenika gradonačelnika Korčule, uskoro će započeti izgradnja azila za područje cijelog otoka.

- Nedavno je društvo za zaštitu životinja "Papagalo" potpisalo ugovor o financiranju sa svim jedinicama lokalne samouprave na otoku, dobili su i jednog zaposlenika i to je pozitivan korak prema naprijed. U planu je izgradnja azila za cijeli otok Korčulu, prvotna lokacija je bila zamišljena u gospodarskoj zoni Lokva, no tamo imamo imovinsko-pravnih problema, za sad je nova lokacija Dubovo. Moram pohvaliti rad volonterki, društvo zahvaljujući njihovim naporima funkcionira i više nego odlično, jako su dobro organizirane, izvrsno koriste ograničene resurse koje imaju i mi ćemo se potruditi podignuti ih na višu razinu - otkriva nam zamjenik Šale, koji je usput i najavio akciju očitavanja mikročipova kod kućnih ljubimaca koju će, u dogovoru s društvom, provoditi komunalni redari.

Međutim, odlična organizacija samo je jedan dio priče za cure koje su uz životinje vezane i emocijama. Svakakve tužne i nesretne sudbine pasa nađu put do njihovih ušiju, otkrivaju nam kako prvo mjesto po broju dojava drži prijava za zanemarivanje psa, držanje psa u nehumanim uvjetima te dugotrajno vezivanje lancem. Drugo mjesto su lovački psi koje lovci, kad su psi prestari ili manje sposobni za lov, napuštaju i ostavljaju. Tamara nam otkriva da su čak 90 posto pasa koji su prošli kroz azil lovački psi.

Udomljavanje je također posebna priča, istodobno i sretna i tužna i stresna. Djevojke ističu kako se udomljavanje provodi rigoroznom metodom ispitivanja uvjeta u koje pas ima otići, a potpisuje se u ugovor u kojem su jasno navedene obaveze i odgovornosti udomitelja, te eventualne sankcije. Takvim ozbiljnim pristupom su smanjili postotak vraćanja životinje u azil nakon udomljavanja.

Prošlo je tako kroz azil i veliki broj životinja tužnih sudbina koje su dobile svoj sretni završetak. Tamara nam priča o psu koji je proveo godine i godine na lancu u Žrnovu da bi na kraju postao terapijski pas u Njemačkoj, ili o psu kojeg su našli ozlijeđenog u kupusu u Pupnatu, a danas se fotografira s vlasnikom dok promatraju polarnu svjetlost. Najviše pasa odlazi u Njemačku gdje dobiju odlične uvjete.

- Ne odlaze nam samo ljudi u Njemačku, već i psi - primijetila je Tamara.

Najduži staž u korčulanskom azilu trenutno ima Rex koji je, nakon smrti vlasnice, ostao sam i za kojeg već više od dvije godine nije upućen niti jedan upit za udomljavanje. Duže od njega u azilu će vjerojatno ostati Leon, sljepi pas kojeg su djevojke pronašle u Pupnatu nakon što ga je udarilo auto. Leon se već naučio gdje je što u njegovu domu u azilu, no teško da će se netko za njega zainteresirati.

- Ljubimac je velika obaveza, on je član obitelji i bit će sigurno petnaestak godina. Morat ćete razmišljati gdje ga ostaviti kad otputujete, ponekad će biti bolestan, možda će jednog dana dosaditi vašoj maloj djeci, nemojte ga uzimati ako niste spremni, pas je obaveza dugi niz godina u dobru i u zlu - poručuje Tamara onima koji razmišljaju hoće li postati vlasnici psa.

Sve one koji vole pse, a nisu ih u mogućnosti imati, pozivaju svaku subotu da im se pridruže u azilu i prošetaju psa. Akcija šetnje pasa provodit će se cijelu zimu, možete uzeti jednog psa koji vam se posebno sviđa, prošetati ga, popiti kavu u društvu prijatelja i s njim ili otići gdjegod vam odgovara, te razveseliti na taj način i sebe i njega.

- Moramo priznati da smo malo iscrpljene, u početku nas je odlazak u azil ispunjavao, a sad nam je to sve veće opterećenje zbog sve više posla i problema. Ipak, moramo reći da su psi posebna vrsta terapije, nevini su i dobri, neiskvareni, opuštaju te i liječe bez puno riječi. Kad ih posjetiš i vidiš njihovu reakciju, opće veselje i sreću, shvatiš da smo mi njima sve. Zato pozivamo sve naše otočane da nam se pridruže i podijele s nama te sretne trenutke, poručile su "papagalice".

Naslovnica Dubrovnik