Dalmacija Šibenik

novi pogon izaziva zebnju

Šibenčani uznemireni: Hoće li Podi postati hrvatski kontejner za opasni otpad?

novi pogon izaziva zebnju
Jakov Terzanović
Jakov Terzanović

Informacija da na poduzetničku zonu Podi dolazi splitska tvrtka CIAN kako bi u svojem novoizgrađenom pogonu skladištila velike količine opasnog i neopasnog otpada uznemirila je Šibenčane.

Njihove su zebnje prenijeli i gradski vijećnici na nedavnoj sjednici šibenskoga GV-a, koji su pokušali od gradske vlasti doznati nešto više o vrsti i količini CIAN-ova otpada, a napose od direktora Poda Jakova Terzanovića.

Terzanović, međutim, nije mogao zadovoljiti ni interes vijećnika, a ni naš jer, kako je kazao, CIAN nema obvezu podnositi bilo kakvo izvješće o svojem radu upravi Poda. No, zna da je riječ o tvrtki duge tradicije koja se ne bavi samo skladištenjem otpada, nego i sanacijama okoliša nakon većih ekoloških incidenata.

S Terzanovićem smo obišli zonu i novi CIAN-ov pogon oko kojega se upravo uređivao okoliš. A kad će pogon u funkciju, to će ovisiti o okolišnoj dozvoli, koju moraju čekati od resornog ministarstva, što zna potrajati.

Na Podima je trenutno 40 različitih tvrtki s oko 1300 zaposlenih. Zona se doima ozbiljno i kultivirano, no činjenica je da se skladištenjem opasnog i neopasnog otpada ovdje bave, računamo li i CIAN, čak četiri tvrtke. I to je razlog zabrinutosti Šibenčana, jer mnogi u svojem revoltu i strahu već zaključuju kako nakon gašenja velikih socijalističkih zagađivača, TEF-a i Elektrolize TLM-a, sada postajemo hrvatski kontejner za opasni otpad.

Tu tezu potkrjepljuju ne samo pogonima CIAN-a, CIOS-a, Eko nature i Bio ulja na Podima, nego i ambicijama GIRK Kaluna u Drnišu, gdje se opasni i neopasni otpad zbrinjava, odnosno spaljuje, a što je i Drnišane već nekoliko puta diglo na noge. A tu je još uvijek aktivna i prijetnja velikim odlagalištem otpada u Lećevici, gdje bi trebao biti deponij Splitsko-dalmatinske županije iako je na rubu Šibensko-kninske.

Odlučio je Prostorni plan

Terzanović razumije strah građana, ali također i ističe:

– Prostorni plan županije definirao je zonu Podi kao privremenu transfernu stanicu za skladištenje otpada i svi planovi nižeg reda, bilo GUP Šibenika ili PPU Poda, tu činjenicu moraju respektirati. Podi su tada bili jedina uređena zona u županiji i nije se imalo gdje s otpadom, osim ovdje. To je gospodarska djelatnost kao i druge, ali da je osjetljivo, o tome nema dvojbe – priznaje i sam direktor Poda.

– S četiri parcele namijenjene za gospodarenje otpadom Podi su ispunili svoju kvotu predviđenu PP-om županije i rekli smo – sad je dosta! – veli Terzanović.

– Činjenica je da imamo velik pritisak ovakvih tvrtki za otvaranje pogona na Podima, ali postoje kvote i mi ih se pridržavamo. Maksimum je 5000 tona. Ali kad se kaže "opasni otpad", treba znati da tu nema ni nuklearnog, ni biološkog otpada, nego se prvenstveno radi o elektroničkom otpadu, zauljenim smjesama, a dijelom i o lijekovima kojima je prošao rok uporabe. Ovdje to može ostati najduže godinu dana.

Županija je organizirala javnu raspravu u povodu otvaranja pogona CIAN-a, koja je nedavno zaključena, a odazvao se samo jedan jedini zainteresirani građanin, koji je rekao kako mu je jasno da usred Beča može biti spalionica otpada i da sve funkcionira bez štetnih posljedica za građane, ali da mi nismo Austrija. Upravo to je najveći izvor strahova kod nas – zaključuje Terzanović.

Prijelazna 'stanica'

Podi se protežu na 550 hektara površine, od kojih je iskorišteno 130 hektara u vlasništvu Grada Šibenika, a još 100 hektara je pripremljeno, dok je ostatak u vlasništvu države. Četvorni metar zemljišta u zoni stoji pet eura. Ako korisnici parcela ne realiziraju projekt koji su nominirali, Grad može teren vratiti u svoj posjed ili im naplatiti kaznu. Prednost imaju tvrtke koje se bave proizvodnom djelatnošću i one su u cijelosti oslobođene komunalnog doprinosa.

Toliko od Terzanovića, ali što kažu u Upravi CIAN-a?

– Radi se o skladištu opasnog i neopasnog otpada koji se zaprima, pakira i čuva do transporta prema onome tko će ga obrađivati. Kapacitet skladišta formira se sukladno odredbama Pravilnika o gospodarenju otpadom i bit će odobren od Ministarstva zaštite okoliša. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, od dana zaprimanja otpad može ostati najduže godinu dana, međutim, poslovna je praksa da kad se skupi dovoljna količina za otpremu šleperom, otpad se prosljeđuje na daljnje postupanje – objašnjava nam tehnički direktor CIAN-a Matko Bašić.

Bašić ističe da postoji i da je propisan sustav elektroničke evidencije kojim se otpad dnevno registrira po vrsti i količini, i Ministarstvo okoliša u svakom trenutku može pristupiti tim podacima i vidjeti trenutačno stanje na skladištu. Svi godišnji podaci se preko županijskih ureda za zaštitu okoliša dostavljaju Agenciji za okoliš u obliku podataka potrebnih za popunjavanje katastra emisija u okoliš.

Uprava zone Podi upoznata je, veli Bašić, s budućom namjenom pogona, ali do izrade zahtjeva za okolišnu dozvolu i izračuna količine dostupnog skladišnog prostora nije mogla znati ni okvirne količine otpada.

Pogon po pravilima

– Pogon je projektiran u skladu sa svim zaštitnim, sigurnosnim standardima. Podovi u hali su od vodonepropusnog materijala otpornog na kemikalije, a na samoj građevini nema nikakvih procesa koji bi doveli do bilo kakve emisije u vode ili zrak – tvrdi tehnički direktor CIAN-a.

Pogon je izgrađen od čvrstih materijala s visokim stupnjem vatrozaštite, a cijeli je objekt pod sustavom videonadzora i vatrodojave. Tvrtka, uvjerava nas Bašić, dodatno uvodi i ISO standarde kvalitete, zaštite okoliša i zaštite na radu. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim simpozijima, tribinama, radionicama, promovira pozitivna iskustva u gospodarenju otpadom i sanaciji onečišćenja, financijski podupire razne akcije uklanjanja otpada iz okoliša, kao što su akcije čišćenja podmorja s eko-brodovima i roniocima.

CIAN otpad skuplja uglavnom na području četiri južne hrvatske županije – od Zadra do Dubrovnika, a na području Solina ima skladište opasnog otpada i pogon za predobradu i obradu zauljenih tvari, a ostali otpad prosljeđuje na daljnje postupanje.

Šibenčanima poručuju da na Podima neće biti nikakvih procesa koji bi kao nusproizvod imali emisije, jer sav otpad mora biti upakiran, pogotovo opasni, i to u metalne bačve sa sigurnosnim zatvaračem. A na samom skladištu, tvrdi Bašić, nalazit će se dostatna količina adekvatne opreme i sredstava (upijači) za slučaj eventualnog prolijevanja ili prosipanja.

Možda zbilja Šibenčani mogu mirno spavati, no ostaje činjenica da od CIAN-a nismo doznali ni vrste ni količine opasnog otpada koji će na Podima biti uskladišten. To će, tvrde, definirati okolišna dozvola. Ali u natječajnoj dokumentaciji CIAN spominje 5000 tona, te 425 vrste neopasnog i 406 vrsta opasnog otpada...

Naslovnica Šibenik