StoryEditorOCM
Dalmacijačeka posao

Budući liječnik iz dječjeg doma: Dobri ljudi su mi pomagali - i ja ću to činiti bolesnima!

Piše PSD.
9. prosinca 2012. - 21:05
/ Najveća i jedina želja mi je dobiti stažiranje u bolnici. Kako se bliži kraj moga studiranja, sada, dok sam još redovni student, to bi mi bilo lakše odraditi, na prvom mjestu zbog financija. Osim toga, želja mi je jednoga dana dobiti posao u struci i pomagati ljudima kojima je pomoć potrebna. Pomagati bolesnicima u bolnici, kao što su dobri ljudi, doduše na drugi način, sve ove godine pomagali meni.

Kazuje nam to 22-godišnji Matko Prkić, koji je nakon punih 15 godina napustio Dom “Miljenko i Dobrila”, kaštelansku podružnicu Doma za djecu “Maestral”, te zakoračio u samostalni život.

‘Odgojiteljici teti Nadi i ovim putem zahvaljujem’

A Matkov život, kako nam je kazao, neće biti nimalo lagan, od njega je imao i pomalo straha, ali ga istodobno i veseli jer vjeruje kako će uspjeti.

- Davno je bila ta 1998. godina kada sam ušao u dom, ali sjećam se svakoga trenutka. Nije mi bilo lako jer sam se morao razdvojiti od oca. Valjda za utjehu, u domu su me dočekali raširenih ruku. Bilo je puno djece, sjećam se toga. Puno su mi pomagali odgojitelji, posebno teta Nada, kojoj i ovim putem zahvaljujem.

Bilo je i teških trenutaka, ali kroz zajedništvo koje je vladalo u domu sve se dalo izdržati. Često se puta sjetim božićnih poklona kojima sam se veselio, brojnih zbivanja u domu, ali i lijepih putovanja, na kojima vjerojatno nikada ne bih bio da nisam bio u domu, od zimovanja u Slovačkoj i Mađarskoj pa do putovanja na Europsko prvenstvo u nogometu 2004. godine. Sve su to - kaže nam Matko - bila lijepa iskustva kojih se i danas često sjeti.

Veseli ga novi život

Iako je napustio dom, Matko je i danas u prijateljskim odnosima sa svima, a u intenzivnijim kontaktima je s prijateljima Antom i Lovrom te prijateljicom Tinom. Odlazak iz doma nije bio jednostavan. - Bilo mi je teško, pomalo me bilo i strah. Sve te godine sam trebao ostaviti iza sebe i krenuti jednim novim, sasvim drukčijim putem. S druge strane me veseli što sam se osamostalio. U tome mi pomažu i brojni donatori, kojima od srca zahvaljujem. Do prije tri godine živio sam u domu u Kaštelima, a zadnje tri, do prije izlaska u samostalni život, bio sam u stambenoj zajednici.

Tu sam naučio puno toga, pa mi danas nije veliki problem sebi oprati robu, skuhati ili očistiti po stanu - veli nam Matko, koji završava stručni studij sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Splitu. Do kraja su mu ostala samo tri ispita. Kako bi sebi financijiski olakšao život, zadnje tri i pol godine Matko Prkić kao redovni student radi u splitskom “McDonald’su” gdje mu, kaže, maksimalno izlaze u susret.

- Radim u smjenama, kako mi odgovara. Nastojim uskladiti sve s faksom i to odlično funkcionira sve ovo vrijeme. No, najveća želja mi je sutra raditi u struci jer taj posao volim - zaključio je Matko.

jakov žarko
Snimio jakov prkić / cropix

Edita Maretić: O Matku nam svi govore s pohvalama

Ravnateljica Doma “Maestral” Edita Maretić i predstojnik Doma u Kaštelima Toni Maglica za Matka imaju samo riječi hvale.

- Matka su u domu svi držali kao vlastito dijete. Razlog tomu nije samo činjenica da je odrastao bez adekvatne roditeljske skrbi, nego i njegove kvalitete. Riječ je o mladiću koji je u takvim okolnostima pokazao visoku razinu odgovornosti, orijentacije na pozitivne aktivnosti i ciljeve, od ranog djetinjstva do danas. Za vrijeme studiranja bio je stipendist Ministarstva socijalne politike i mladih, a istodobno uz studij kontinuirano radi u svoje slobodno vrijeme. Možemo kazati kako su nam odsvuda dolazile pohvale o njegovoj radišnosti, kulturi ophođenja i komuniciranja, te motiviranosti - kazala nam je ravnateljica Maretić.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2024 01:12