Kad postane premijer, onda ćete ispeć kozlića. I paršut jedon obavezno – pozdravlja poznati vinar Antun Plančić sumještanina Jovanina Plenkovića, Andrejeva strica, a njemu žao što još nismo ostali u Svirčima, da uz crno iz konobe štogod i čalabrcnemo.
Jovaninu je osamdeset i pet; još je u vinogradu brži od freze, a i afitavanje kuće u Jelsi mu ide od ruke. Kakva treća dob, koji bakrači, vidi se da bi vola za rep povukao. Ta, otac mu je doživio devedeset i tri, i što je tu onda čudno?
- Ha, ha... A kako medicina napreduje, onda će Andrej bar sto - Antun bi prijatelja Andreja za doživotnog predsjednika njegove stranke.
A, najstariji barba novog HDZ-ova predsjednika, ovako prognozira izbore: Ja nisan od politike, al moje je mišljenje da će za Andreja glasat onoliko birača iz one druge stranke.., kako se ono zove... - zastao je na tren.
- SDP – priskačem upomoć.
- E, te, ka šta toliko njih neće glasat za njega iz HDZ-a zbog ljubomore – iskren je Jovanin, koji, podvući će više puta, vodi dugu bitku protiv pravne države još iz "onega sistema", ali nikada mu napamet nije palo tražiti nećakovu pomoć, iako zna, da je "na svome mjestu; vrijedan, požrtvovan, umjeren".
- Ne želim ništa preko reda. U životu nisam nikada ništa druge pitao i tražio. Sve sam stekao svojim radom, ma kako se neki rugali ili im bilo čudno i krivo što stalno nešto radim i stvaram. A kome sam sve pomogao neka ostane moja mala tajna – Jovanin će zagonetno.
Sudski spor koji ga žulja vodi(o) se za naknadu oko Kuće Plenković. To vam je bila ona na splitskom Sukoišanu koja je srušena da bi se napravila moderna Orina uglovnica. Bogati Plenkovići potražuju i 400 metara građevnog zemljišta na Gripama, a presuda je smiješna.
- Dobi sam za kuću na četiri kata 6200 kuna odštete i to u rate dvadeset godina. Umrit ću prije nego mi to isplate – kaže, a ja navalio da sugerira nećaku, bude li to u prilici provesti – bitku za pravnu državu, jer institucije sistema ne vrijede lulu duhana.
- Oće ako mu to politika dozvoli – mudar je barba, zna da su veliki ulozi u igri i da se ni Andreja neće baš sve pitati, naravno, ako mu birači u srazu s kolegom Milanovićem i povjere mandat.
Mister Dolor
A priču o Plenkovićima iz sela Svirče na Hvaru, nismo tek tako počeli od najstarijeg od četvorice braće, jer Jovanin je, silnim radom i zalaganjem – pomagao svoje najbliže i mještane; prvo oca i majku, a onda braću: Marija Plenkovića, sveučilišnog profesora iz Zagreba i Andrejeva oca, Antuna Dragana Plenkovića – čuvenog Plenkija; nekad alfu i omegu bolskog turizma i teniskog turnira koji je išao s njim pod ruku, te pokojnog Juraja Plenkovića, intelektualca od formata s dva doktorata i člana triju akademija znanosti! Jovanin je radio u Americi deset godina, pa se vratio na Hvar da bi se brinuo o golemom obiteljskom imanju.
- Rođak koji me doveo tamo, rekao mi je: "Kad ideš na posao moraš, biti uspravan i tako snažno udarati nogama da zemlja pod tobom drhti! Radio sam i po petnaest sati dnevno u industriji mesa. Radio sam toliko da nisam imao vremena ni ček unovčit", ponosno će Jovanin, koji, veli, nikad u životu nije ostao dužan, niti je podizao kredite što "čovjeka vode u propast". Andrejovu ocu Mariju pomogao je kupiti stan u Zagrebu, a nećak mu dođe u Svirče zimi, a u Jelsu – ljeti, jer ima Jovanin kuće na sve strane i pusto zemlje koja blago daje.
- Od svaki sto kuna treba uložiti bar dvadeset i pet do trideset. To je moja poslovna filozofija! Tako sam ja radi i širi se. Ništa nikad Plenkovići nisu prodavali – smije se moj sugovornik kojem bi pristajao nadimak Mister Dolor, koliko je toga u životu stekao i kako se prema zelenbaćima odgovorno odnosio. A, kako nema svoje djece, u Svirču komentiraju da bi i jedinac Andrej mogao biti nasljednik.
- Ostaviti ću onima koji su meni za života pomagali i kojima sam ja pomagao. Nas četvero braće, nikad nitko nikome ni reka krivu rič. Nikada! - Jovanin će srčano. I taman kad sam mislio zaključiti da je smireni Andrej Plenković na pomirljivog Jovanina, susjed mu Ivo Milatić ponudio drugu teoriju.
- Andrejeva none Maruša je bila ka aspirin. Di bi se god digla galama, ona bi u čas sve smirila i okrenila na smij. Andrej ti je sigurno na nju.
- Onda je Plenković aspirin za temperamentnog Milanovića?
- Ha, ha, to si ti reka.
- A, ko je od njih dvojice bolji? - pitam Milatića, istaknutog HNS-ovca i državnog dužnosnika koji se brine o robnim rezervama, a s Plenkovićima je otkada za sebe zna - u dobre.
- Sučeljavanje će pokazati tko je bolji, ali ja mislim da je to što glasači mogu birati između dva vrsna političara i intelektualca, dobitak za Hrvatsku, da gremo naprid. Stvarno, Andrej se znao uvijek uklopiti u mjesto iz kojega je njegov otac, ničim se nije htio razlikovati od drugih i tražiti nešto za sebe – lijepo će i politički protivnik Milatić o susjedu i prijatelju koji kormilari HDZ-om u jednoj neizvjesnoj izbornoj kampanji usred ljeta. Da je ona već počela, svjedoči i to da je Andrej Plenković preskočio Mandalinu u Svirčima – blagdan Svete Marije Magdalene, zaštitnice mjesta, kojoj je u čast podignuta uistinu impresivna crkva s kupolom kao da je u Beču.
- Andrej nije mogao doći jer sad ima pregovore s HSP-om AS – objašnjava mi vinar Plančić, prvoborac HDZ-a na otoku i vjerni Plenkovićev podupiratelj. Kad smo kod prvoboraca, ispada da su oba kandidata za predsjednika Vlade podrijetlom iz partizanskih mjesta. I Glavice i Svirče imaju antifašistički pedigre.
- Istina, svi su išli u partizane. Moj stric dobrovoljno, a moga su oca mobilizirali nakon četrdeset i treće kada je ta borba postala masovna. Bilo ih je na Sutjesci, po Hvaru i Visu. Hvar je bio formalno pod NDH, ali ta se vlast očitovala kroz dva – tri oružnika koji su bili na otoku i sudova koji su donosili presude u ime NDH. Sve drugo su držali Talijani, i logično je da je narod onda išao kontra, u partizane – kaže Andrejev rođak Marin Mileta, odvjetnik; da, da, onaj Mileta iz devedesetih - HDZ-ov saborski zastupnik u tri mandata, koji, pogađate, procjenjuje da je Plenković zaista najbolje rješenje za stranku u ovom trenutku.
- Samo s Plenkovićem mi možemo dobiti i glasove lijevog centra...
- Mislite, zagrabiti u tuđe glasačko tijelo? Kao Sanader?
- Da, to se tako radi, ali i centra i desnog centra. I samo tako možemo pobijediti – uvjeren je Mileta, čija je nona sestra Andrejeva nona.
Bacio ga u vatru
I vatreni Bračanin don Mario Zelanović, župnik u Svirču, veliki je fan novog HDZ-ova predsjednika.
- On jedini može razagnati ovaj pakao koji je sada na djelu, vratiti prave vrijednosti i spasiti Hrvatsku! – veli don Mario, a mene zanima je li Svirče, s obzirom na antifašističku tradiciju mjesta - lijevo orijentirano?
- Neee! Dvije trećine ljudi su bili u partizanima, ali hrvatskijih mjesta od Svirača i Svete Nedjelje na Hvaru – nema – kao iz topa će.
- I ni jednog člana Partija ovdje nikada nije imala – uvjerava nas i Antun, pa se ispravlja – Zapravo, učlanili su ih bili masovno u vrijeme rata, ali poslije su ljude podgovarali da špijuniraju jedan drugega, pa su javno zapalili partijske knjižice.
A, da se na velikim vrućinama, i na užarenom Hvaru, posve ne zapalimo oko ideoloških tema & dilema, poći nam je k drvodjelcu Nikoli Dobrošiću. Čovjek je to nogometa i glazbe, veselja, politika ga ne zanima previše, a o rođaku Andreju – veli: "On je po familiji toliko bogat, da ne treba ništa za sebe, niti bi on to traži. Sve je to njima Amerika dala. Jovanin će sve to njemu ostavit".
- Baš njemu?
- A, kome će, on nema dice. Oni su toliko vrijedni svi, da su čudo tega stekli. Ja se toga dobro sjećam, mi smo kao rođaci išli radit kod njih da bi imali što jesti, za obući se, kapiš? Sjećam se da mi je bila želja da mi pošalju tranzistor iz Amerike – sjetno će trubač Nikola, koji nije jedini koji je rekao da su Plenkovići upravo zahvaljujući radu preko velike bare – stekli impozantno bogatstvo. Jovanina je tamo doveo rođak, ali ga nije htio zaposliti kod sebe da ne bi imao popusta, već ga je bacio u vatru neka se čeliči, baš kao i njegovi preci koji su ranije krenuli u Južnu Ameriku.
Tri Dalmatinca
Ipak, mjesto nije kao neke druge sredine potpuno nestalo zbog filoksere.
- Naši su vinogradi na pjeskovitom tlu i tu taj crv koji je uništavao lozu nije mogao opstati. Moj nono je bio ribar, a došao je iz Staroga Grada 1919., jer nije imao komu prodati ribu koju je ulovio, a moja je none ovdje naslijedila četiristo loza, a to je kao da danas imaš četrdeset tisuća. I onda su se preselili u Svirče i postali težaci. I to ih je spasilo – govori vinar Antun.
Svirčanima je išlo na ruku i to što su u Ivan Dolcu, na južnoj strani Hvara, imali plodne vinograde, pa su vremenom izgradili kuće. Kad je vojska šezdesetih probila tunelčić za vodospremu koji se kasnije "proširi da bi moga proć fićota", turizam je buknuo, a s novom cestom do Hvara, koja će se zahvaljujući pučkom tribunu Jurici Milatiću Biskupu početi graditi u listopadu – južna će strana škoja postati njegova najatraktivnija pozicija. Davno prije toga, težaci su mijenjali zemlju u Svirčima za onu na morskoj bandi, i tako su kroz osamnaesto stoljeće nastali Ivan Dolac i Sveta Nedjelja.
- I to ti je bila komasacija pri komasacije - kaže Antun.
- A, tu je danas najveći turizam. Naj-veći! – prisnažiti će don Mario koji se brine o župama Svirče i Dol.
- I Plenkovići iz Svete Nedjelje su podrijetlom iz Svirača. Sve su to naša prezimena, osim tri: Šćepanović, Kolumbić i Lovrinčević – skrenuo je Antun Plančić s priče o predsjedniku HDZ-a u bogatu otočku povijest, a sadašnjost sela Svirče izgleda ovako: broji 450 stanovnika, a prije trideset godina imalo ih je cijelih šest stotina. Migracije su napravile svoje, ali ponovno se bilježi prirast, rađaju se djeca koja će jednog dana krenuti u prekrasnu školu za učenike do četvrtog razreda koje se ni Plenkovićev Zagreb postidio ne bi.
- Nas na otoku zovu Izraelci. Zašto? Zato što smo odani vjeri i potpuno predani radu, uporni kao Izraelci dok su tražili obećanu zemlju – nadahnuto će Antun. A, koji će nas Dalmatinac do te i takve zemlje odvesti, ako uopće i postoji – bodul Andrej, Vlaj Zoran ili Metkovac Božo – doznat ćemo taman kad kasne sorte stignu na berbu.
Sto kuna na uru
Jovaninu je, rekli smo vam, osamdeset i pet, a "još bi hodi okolo". Pun je force, a za pomoć u vinogradu plaća dobre žurnate.
- Davao sam sto kuna po satu, samo, znate, teško je pronaći pravog radnika – kaže barba. Inače, tri lokalne sorte bijelog vina su bogdanuša, parč i mekuja, a crne: darneruša i plavac mali.
Vinari pa sve ostalo
- Mi smo vinogradari i vinari. Hvar je uvijek bio otok na kojem je prva kultura loza, druga maslina, a treća je bila alternativna: levanda, buhač i u najnovije vrijeme smilje – priča nam Antun Plenković, i govori da sve više ljudi ove djelatnosti kombinira s turizmom na otočnim OPG-ovima.
Veseli svirci
Legenda kaže da je Svirče dobilo ime po pastirima koji su svirali na tom mjestu. A sviralo se u znak veselja jer su se odvojili od susjednog mjesta Vrbanja. Kasnije su se od Svirča separirali Sveta Nedjelja, koja je danas u sastavu Grada Hvara i Ivan Dolac koji pripada Jelsi.