Ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinektijekom susreta s dr. Joškom Belamarićem, članom Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, i Androm Krstulovićem Oparom, predsjednikom saborskog Odbora za kulturu, doznala je za njihovu inicijativu da se arheološko nalazište Salone, kamenolom na Braču od kojeg je građena Palača i barem najvažniji dijelovi Dioklecijanova akvedukta upišu na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Krstulović Opara kaže da je u pitanju novi model zaštite baštine koji nude svjetskoj organizaciji na razmatranje.
– Proširenje zaštićene zone Dioklecijanove palače ne bi se izvršilo po klasičnom principu kontaktne zone. Predlažemo "satelitski" princip, odnosno "točkasto" proširenje UNESCO-ova područja zaštite, na lokacije koje ne bi samostalno spadale na svjetsku listu, ali imaju zajednički kontekst s Palačom i jezgrom – objašnjava šef saborskog Odbora i dodaje kako je ministrica, kao stručnjakinja za UNESCO, podržala njihovu inicijativu.
– Kamenolom na Braču je "negativ", a Palača je njegov "pozitiv" jer je iz njega "iščupana". Pogledamo li inženjerski posao izgradnje akvedukta, koji je fenomen isto toliko zahtjevan, ako ne i zahtjevniji od gradnje Palače, onda sebi otvaramo sliku utjecaja Dioklecijanove palače i gradske jezgre. Taj vodovod koji i danas funkcionira ne bi mogao biti samostalno "uvezen" u UNESCO. Ali ako promatramo kroz nove paradigme, ne kroz postojeće pravne okvire kontaktnih zona, onda otvaramo jednu temu koja će i UNESCO-u dati novu dimenziju valorizacije – napominje naš sugovornik.
Prema njegovim riječima, predlagači su, razmišljajući o tendencijama u UNESCO-u, došli do toga da za takve primjere moraju naći novi okvir.
– Što bi značilo da proširimo zaštitu uspostavom granica kontaktne zone? Pa onda bismo morali srušiti Orine zgrade nasuprot stadionu u Parku mladeži koje prelaze preko akvedukta, također ne bismo dopustili da se izgradi i hotel "Atrium", a vodovodna kontrolna stanica na Ravnim njivama nikad ne bi mogla biti priključena na taj akvedukt. Napravili bismo pogrešnu stvar. Kontaktna zona, kako se danas shvaća, bila bi na teret samome gradu i Palači. Onda bismo došli u situaciju nekih njemačkih gradova koji mole Boga da ih se ispiše s liste jer to ne mogu pratiti – zaključuje Opara.
HDZ-ov kandidat za gradonačelnika smatra da se Marjan ne bi trebao nalaziti u kontaktnoj zoni, niti u proširenoj zoni UNESCO-ove zaštite koju predlažu on i dr. Belamarić, iako su uključenje park-šume i Varoša u kontaktnu zonu predviđali prijedlozi planova upravljanja povijesnom jezgrom (prvi Izraelca Gioie Solara i drugi koje su radili sveučilišni profesori).
– Nema kriterija po kojem bi se kontaktna zona na Marjanu mogla pripisati Dioklecijanovoj palači, koliko god bismo mi, zaštitari park-šume, htjeli da on bude što zaštićeniji. Vjerujem da će se sve dvojbe razjasniti u korist kvalitetnog plana upravljanja koji tek treba biti donesen i koji neće imati svoje otpore u realizaciji nekakvih projekata poput nove tunelske cijevi kroz Marjan ili nekih infrastrukturnih projekata – napominje naš sugovornik, koji na pitanje zalaže li se i on, poput nezavisnog kandidata Gorana Jugovića, za drugu tunelsku cijev ispod park-šume, odgovara da se ne zalaže, nego da samo kaže što piše u GUP-u.