Arsen plemeniti Vusio, Zadranin bračko-makarskog podrijetla, plemenite je "plave" krvi, kako mu stoji i u plemićkom naslovu, a godinama je postao poznat u Zadru upravo po aktivnostima za unaprjeđenje zadarskog plemstva te doprinosu zajednici u kojoj živi kroz svoje bavljenje sportom.
Njegov brat Josip Vusio također je plemićkog roda, ali je još poznatiji od plemićke titule po tome što je "simbol" Makarske. Nema tog Makaranina koji ne poznaje osebujnog Joska, kako ga u Makarskoj oduvijek zovu i bez kojega je Makarska jednostavno nezamisliva.
- Mnogi ne znaju da je moj brat bio iznimno talentiran nogometaš, bio je možda i najveći talent svoje generacije. Mogao je "piplat" balun beskonačno mnogo na nozi, bio je čudo za nogomet. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Makarska je bila više puta bombardirana.
Jednoga su dana Joska koji je tada bio još mlad, poslali da ode kupiti bocun vina. Dok se vraćao s vinom, započelo je bombardiranje i jedna granata koja je pala blizu njega bacila ga je o zid i teško ozlijedila. Posljedice ozljeda, nažalost, ostale su i zaustavile njegovo napredovanje u nogometu - kazuje Arsen o bratu poznatom Makaraninu.
Za razliku od Joska koji je oduvijek ostao vezan za Makarsku i drugog brata Narcisa, Arsen je davno odselio iz Makarske i postao Zadranin, a kako je došlo do toga, sam nam je ispričao:
- Naše je prezime latinizirano, od Vužića, koji potječu od roda Marinkovića, prešlo je u Vusio. Godine 1949. išao sam iz Makarske po nalogu oca izučiti zanat u Kragujevac, u vojnu školu, ja i još jedan Makaranin.
On je bio malo nestašan pa se vratio natrag iz škole, ali ja se nisam smio vratiti, nije bilo mrdanja, otac je tako odredio i ja sam završio zanat u toj školi, nakon čega sam 1952. godine došao u Zadar raditi u "Bagata", koji je bio vojno poduzeće, kako bi na taj način pet godina "otplatio" školovanje. Kad sam trebao tražiti svjedodžbu i izvod iz matične knjige rođenih, doznao sam da mi je i otac u Zadru rođen, odnosno da je otac Zaratin!
Tada sam se zainteresirao i za istraživanje cijelog obiteljskog stabla, ali tada se nisam smio baviti plemićkim podrijetlom, to nije bilo baš preporučljivo.
Kasnije, uspostavom demokracije i neovisne hrvatske države, uspio sam dokazati naše plemićko podrijetlo i čak sam organizirao prvi zbor plemića u Zadru, a ono s čim se borim već dvadeset i pet godina je da nam se vrati kaštil plemića Vusio u Bolu na Braču, gdje su naši preci Ivan i Vicko izrađivali bračke galije s pedeset veslača.
Oni su bili prvi plemići Vusio, njihovo primanje u plemićko vijeće Brača obavljeno je 26. srpnja 1654. godine zbog zasluga u sudjelovanju s vlastitim brodovima u Kandijskom ratu i oslobođenju Klisa.
Plemstvo stečeno agregacijom potvrdio je dužd Carlo Contarini u Veneciji. Za nagradu je mletački dužd svakome dao kolajnu sa po dvjesto zlatnih dukata, s napomenom plemićkog zbora i njega da njihovi potomci doživotno slijede njihova priznanja i plemićke naslove koje su dobili.
Jedna grana Vusija doselila je u Makarsku, gdje je moj otac Ante Tonći osnovao radnički nogometni klub "Zmaj" i bio je ugledan građanin Makarske. Govorio je četiri strana jezika, bio je direktor hotela "Osejava", bio je aktivan u sportskom savezu. Umro je 1959. godine.
Iz plemićke loze Vusio je i Ivan Vusio, ninski biskup, i mnoge druge poznate osobe, kaže Arsen, strastveni sportski ribolovac i sudac koji se u mladosti i sam aktivno bavio nogometom, te dobitnik mnogih priznanja i nagrada za sportsko djelovanje.
Oko hotela "Kaštil" u Bolu već se godinama vodi sudski spor jer ga je hotelsko poduzeće Zlatni rat prodalo iako nikad nije nacionalizirano. Arsen tvrdi da je njegova obitelj nasljednik vlasnika kaštela Vusio u kojemu se hotel nalazi.
- Radi se o kaštilu mojih djedova i pradjedova, od kojih vučem svoje plemićko podrijetlo jer moja loza vuče korijene od Petra Vusija, bračkog plemića.
Pripada nas najmanje 30 posto vrijednosti kaštila i neću odustati od toga jer se radi o nepravednom otimanju imovine koja se opet događa iako živimo u demokratskom sustavu - kaže Arsen Vusio, dodajući kako se čak i plemićki grb obitelji Vusio nalazi na ulaznim vratima na zgradi kaštila.
Na njemu se u zlatnome štitu nalazi zmija sa smeđim pjegama, koja u ždrijelu drži srebrni topuz s drškom prirodne boje.
Hoće li se plemići Vusio vratiti na mjesto odakle je davno započela njihova plemićka povijest, teško je kazati, ali ustrajan kakav jest, Arsen plemeniti Vusio koji na neobičan način povezuje Makarsku, Zadar i Brač - sigurno neće odustati.
Spasio četiri života
A da biti plemić nije samo mrtvo slovo na papiru, dokazat će i događaji iz biografije Arsena Vusija o tome kako je - spasio čak četiri ljudska bića.
- Spasio sam 1965. godine mojom brodicom jednu ženu i muškarca koji su predvečer autom velikom brzinom iz pravca Borika razbili drvenu ogradu brodogradilišta i upali u more kod Inine pumpe. Ja sam se tamo zatekao da kupim gorivo za brodsku pentu i vidio sam da se muškarac spasio, ali je žena ostala u autu pa sam skočio u more i spasio je pred mnogo ljudi. Ne znam tko su, ali su mi rekli da su iz Zagreba.
Tri godine kasnije opet sam spasio čovjeka iz mora u Novigradu, gdje smo uvijek išli brodicom na godišnji odmor kod ženinih roditelja. Na pola kanala primijetio sam utopljenika. Bio je to student koji je u Maslenici radio na utovaru ruskih brodova.
Kladio se da će preplivati iz Maslenice u Novigrad, a prije toga popio je dvadeset konjaka u gostionici "Nekić". Bio je izvan snage, sav pomodrio i tresao se od groznice. Kad su njegovi prijatelji vidjeli da smo ga spasili, skočili su od radosti u more... - navodi Vusio.
A da biti plemić nije samo mrtvo slovo na papiru, dokazat će i događaji iz biografije Arsena Vusija o tome kako je - spasio čak četiri ljudska bića.
- Spasio sam 1965. godine mojom brodicom jednu ženu i muškarca koji su predvečer autom velikom brzinom iz pravca Borika razbili drvenu ogradu brodogradilišta i upali u more kod Inine pumpe. Ja sam se tamo zatekao da kupim gorivo za brodsku pentu i vidio sam da se muškarac spasio, ali je žena ostala u autu pa sam skočio u more i spasio je pred mnogo ljudi. Ne znam tko su, ali su mi rekli da su iz Zagreba.
Tri godine kasnije opet sam spasio čovjeka iz mora u Novigradu, gdje smo uvijek išli brodicom na godišnji odmor kod ženinih roditelja. Na pola kanala primijetio sam utopljenika. Bio je to student koji je u Maslenici radio na utovaru ruskih brodova.
Kladio se da će preplivati iz Maslenice u Novigrad, a prije toga popio je dvadeset konjaka u gostionici "Nekić". Bio je izvan snage, sav pomodrio i tresao se od groznice. Kad su njegovi prijatelji vidjeli da smo ga spasili, skočili su od radosti u more... - navodi Vusio.
Ante, Arsen, Ivo i Josip Vusio
Obitelj Vusio potječe s otoka Brača, a plemstvo je dobiveno preko obitelji Marinković koja je dobila to priznanje 1569. godine od cara Maksimilijana. Kao prvi plemići spominju se Vicko i Ivan, u plemičko vijeće Bračke komune primljeni su 1654. godine, a 1655. godine potvrđeno im je plemstvo. Jedna grana doselila je u Makarsku 1780. godine, od koje danas potječu njezini članovi:
Josip Vusio rođen 1933. godine u Makarskoj, gdje i živi, Arsen Vusio rođen 1934. godine u Makarskoj, živi u Zadru, Ante Vusio rođen 1958. godine, sin Arsena, živi u Zadru, Ivo Vusio rođen 1958. godine u Splitu, nećak Arsena i Josipa, živi u Makarskoj.
Dodjela plemićke povelje obitelji Vusio upriličena je 27. listopada 2001. godine u Samoboru.