Teško je iskazati riječima ono što se sinoć u večeri Cvjetnice događalo u Imotskom: jest da već osamnaest godina gledamo iste scene prikaza Muke Isusove, i da je kameniti Imotski poslao nešto kao hrvatski Jeruzalem, ali zaista - prikaz živih slika Muke Gospodinove u nedjelju navečer je bio nešto veličanstveno.
U mraku grada pod Topanom, obasjanog tek mjesečinom i stotinama baklji, našlo se više od deset tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Najvaljivalo se da će biti oko 400 kostimiranih glumaca, a došlo ih je više od pet stotina iz cijele Imotske krajine.
Biblijske prizore odigrao je tako ovoga puta rekordan broj glumaca amatera, a iako je bilo prisutno toliko mnoštvo, vladao je potpuni mir. Isusove riječi izgovarao je Tomislav Martić, jedini profesionalac među glumcima, a Poncija Pilata ovjekovječio je Ante Knezović na suđenju koje se po prvi puta odigralo na novoj, predivnoj lokaciji ispred stare gradske vijećnice.
Dirljivo je bilo gledati kako Isus susreće svoju majku (Vesna Mustapić), i kada na starim imotskim skalinima uzima Veronikin (Marija Stipić-Bubalo) rubac, ili kada mu Šimun Cirenac (Zlatko Ljubičić) pomaže nositi križ, a da ne govorimo o hodu uz puteve Kalvarije po starim imotskim skalinima.
I onda vrhunac, razapinjanje Isusa na mitskoj Topani.
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", odjeknulo je u tihoj noći kao grom, a kada je Krist razapet na križu izdahnuo, okupljena se masa razišla u tišini.