Ako vam još uvijek nije jasno zbog čega se zadnjih tjedana digla tolika buka oko novog Zakona o koncesijama, onoga što su ga HDZ, HNS i manjinci izglasali koristeći taktiku "krivog oka" - namamim te lijevo, pa asistiram desno - nakon ovoga teksta bit će vam barem mrvicu jasnije.
Recimo ovako: svidi vam se neka plaža, na primjer Bene na Marjanu, svidjela vam se toliko da ste je poželjeli uzeti u koncesiju. Odete u Županiju, jer tamo se izdaju koncesije za plaže, ljubazni službenik vam objasni što vam je činiti i dok objavite status #borbaprotivkorupcije imate svoje Bene.
Javi se ćaći
Dobro, nisu Bene baš doslovno vaše, ali kao i da jesu, vlasnički list vam i ne treba. Na svojim Benama tako možete iznajmljivati ležaljke, pedaline, suncobrane, banane i padobrane, možete otvoriti i ugostiteljski objekt, može i dva ugostiteljska objekta, a možete u moru postaviti i plutajući aquapark, zašto ne, vaše je. Na 15 godina, 32.000 kvadrata, za 18.333 kune mjesečno. Sve što ste trebali napraviti jest otvoriti tvrtku i javiti se u Županiju. Svome ocu.
Zaboravismo, naime, reći da je poželjno pri apliciranju za koncesiju imati nekog svog u Županiji. U slučaju splitskih Bena sretni je koncesionar, dakle vi, imao tu sreću da mu je otac predsjednik Županijske skupštine. Pa je tako na ruke vašeg oca, što ti je život, ljubim ga nepredvidljiva, došao i "Prijedlog odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja rekreacijsko-kupališnog centra, ugostiteljskog objekta i plaže na dijelu k.o.Split, predio uvala Bene, Grad Split".
Probajte samo zamisliti iznenađenje gospodina Petroslava Sapunara kad je shvatio da mu je rođeni sin dobio koncesiju. I da će on, njegov biološki otac, potpisati koncesijsko odobrenje. Da sinu olimpijsku medalju stavlja oko vrata, gospodin Sapunar, uvjereni smo, ne bi bio ponosniji.
Tvrtka "National" Bene je u koncesiju dobila početkom travnja. Na istoj onoj županijskoj skupštini nakon koje je slavno propalo koncesioniranje Zlatnoga rata. I dok je kršenje nekoliko zakona, kako je u slučaju Bola utvrđeno u brzom i kratkom postupku obavljenom prema osobnom premijerovom nalogu, Zlatka Ževrnju stajalo fotelje župana, Splitom i Benama nitko se, ne računajući novinare, nije bavio. Dapače, gospodin Petroslav Sapunar ostao je predsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije. Grijeh je, procijenili su u HDZ-u, mijenjati tim koji pobjeđuje. Tim pred kojim su, zapravo, tek prave pobjede. I more koncesija na pomorskome dobru koje tek čekaju da budu dodijeljene.
Navalu tek očekujemo
Dosad je Splitsko-dalmatinska županija izdala ravno 130 koncesija za upravljanje pomorskim dobrom. Naizgled dosta, a u stvarnosti malo jer dobar dio od tog broja otpada na sidrišta, sportske klubove i ribolovne udruge te podmorske koncesije za HEP-ove ili HT-ove kabele. Uglavnom, pravu navalu na srednjodalmatinske plaže tek možemo očekivati, poglavito sada nakon što je donesen zakon koji ide u prilog koncesionarima, raznoraznim "nationalima", koji iza sebe praktično ne trebaju ništa imati, nikakve reference, nikakav bonitet, nikakve projekte i vizije, da bi u višegodišnji najam dobili neprocjenjivo bogatstvo. Poželjno je tek da imaju nekog svog. Na vlasti. Ili barem u njezinoj blizini.
Bit će to, nema sumnje, pravi show kad najesen krene nadmetanje. Treba kupiti kokice i gledati, tko će jače potegnuti, čija će veza prevagnuti. Ionako ništa ne možemo promijeniti. Pisali smo, proguglajte, prije nekoliko godina o slučaju u Dućama. Tamo su se mještani bili pobunili zašto je 6000 četvornih metara pješčane plaže na desetogodišnju koncesiju dano poduzetniku Anti Banoviću. Bila je to prva koncesija na neku dalmatinsku plažu dana fizičkoj osobi. A bio je to i test. Koji je uspješno položen.
Dućani su zagalamili, pobunili se, čak su i prijetili, no nakon nekoliko dana mjesto je utihnulo, članak je zaboravljen, a Ante Banović je dobio svoju plažu. Eno ga i danas u njoj uživa, za 102.000 kune godišnje koliko daje Županiji. Plus sitan postotak od prihoda, koji se neobjašnjivo mijenja od koncesije do koncesije. Negdje je tako šest posto, a negdje jedva prelazi jedan posto.
Zarađuju se milijuni
Kako bilo, Županija od koncesija na pomorskom dobru zarađuje milijune.
Evo samo nekoliko različitih primjera: Specijalna bolnica "Biokovka" ispred svog hotela godišnje fiksno plaća 128.540 kuna, "Cemex" u Sućurcu za daje 150.000 kuna, tvrtku "Dolis" splitski Kašjuni koštaju 200.000 kuna, obitelj Meneghello za sidrišta na Palmižani plaća 251.000 kuna, tvrtka "Areta" za sidrište u Milni 15.100 kuna, mala plaža u Žednom tvrtku "Blizina" godišnje dođe 9100 kuna, Grand hotel "Lav" u Podstrani za "svoju" plažu plaća 62.000 kuna, INA za benzinsku crpku na splitskoj Zapadnoj obali daje Županiji 51.500 kuna, Borna Eljuga za plažu i tobogan u Makarskoj izdvaja 18.000 kuna, a tvrtka "Point" Stipe Latkovića pomorsko dobro na Vrulji koristi za godišnju naknadu od 20.558 kuna.
Broj plaža i uvala koje se ne nalaze pod koncesijom u Županiji ne znaju. Ima ih na stotine. Sve one čekaju svoga koncesionara. Procedura je jednostavna: svidi vam se neka plaža, odete u Županiju i potražite nekoga svoga.