S požarima se susrećemo svake godine, ali ovogodišnji, koji je započeo kod Tugara i šireći se više od 25 sati stigao i do Splita, doista je bio poseban i iznimno teško savladiv, kažu iskusni vatrogasci. Nažalost, gori i dalje, Imotski, Kistanje, Nacionalni park Krka, Vrpolje, Živogošće, Lećevica...
Budući da nas požari ne mimoilaze ni jednog ljeta, bilo bi logično i odgovorno da se izvan sezone požara, djelujući preventivno, što bolje pripremimo kako bi, kada požari ipak buknu, vatrogasci mogli djelovati što kvalitetnije, a štete bile što manje.
Prevencija nam, nažalost, nije jača strana ni u jednom području. Možda zato što ne znamo koliko toga ne znamo! Kada je posljednji put obnovljena oprema naših vatrogasaca? Ima li u nas dovoljno protupožarnih putova i jesu li prohodni? Ima li dovoljno hidranata koji su u funkciji?
U stambenim zgradama u našim gradovima postoje protupožarni aparati na svakom katu. Jesu li ispravni, znamo li njima rukovati? Cijevi za vodu koje bi se trebale pričvrstiti na hidrant često su godinama zamotane u klupko bez provjeravanja njihove ispravnosti.
Slučaj iz Makarske
Adekvatno odlaganje otpada, u čemu mi građani često nismo odgovorni, također je dio preventivnog djelovanja.
Neke se katastrofe, uz svu brigu i adekvatno postupanje, zaista ne mogu izbjeći. Ali glupošću, nemarom i neznanjem izazivati nevolje, ugrožavati živote i imovinu je nedopustivo.
Tako je, kažu, kroz šumu u Makarskoj prije 30 godina provučena hidrantska mreža koja nikad nije profunkcionirala jer su cijevi bile nepravilno postavljene i popucale su nedugo nakon postavljanja. I poseban hrvatski biser: šuma je u nadležnosti Hrvatskih šuma, a za vodovodnu mrežu nadležan je Vodovod. Tako Vodovod hidrantsku mrežu ne može staviti u funkciju jer ona nije njihova već od Hrvatskih šuma!!!
Ali štete od „splitskog“ požara nisu samo materijalne. I naši su se političari iskazali nedostatkom empatije i prikladnog ponašanja - našem je premijeru sve što se događalo bilo interesantno i atraktivno. Vjerojatno i zato što Split u utrobi ima tempiranu bombu zvanu Karepovac, koju, usput rečeno, od vatre nisu obranili vatrogasci!
Dok je u Žrnovnici tridesetak izmorenih vatrogasaca s nogu jelo sendviče kupljene u samoposluzi, predsjednica je na drugoj strani ulice sjedila u restoranu, kažu očevici. A dični vitez gosp. Reiner spavao je poput Trnoružice, ne znajući čak puna dva dana što se zbiva u Splitu i okolici.
Nemojmo se zavaravati misleći da su požari jedino područje u kojem se susrećemo s likovima koji ne znaju da ne znaju, koji nas pokušavaju uvjeriti da je nebo plavo onda kada ga evidentno u potpunosti prekrivaju crni oblaci.
Stigoše ovih dana kući, u zemlju znanja, naši sjajni mladi robotičari s hrpom medalja iz Japana.
I mladi nas informatičari redovito obraduju medaljama koje osvajaju na međunarodnim takmičenjima. Svoj uspjeh mogu zahvaliti svojoj pameti i trudu te silnom zalaganju i entuzijazmu svojih mentora. Jer oni, đaci i njihovi mentori, očito nisu naše strateško pitanje.
U nas su djeca i mladi iznimnih sposobnosti često samo smetnja i izvor brojnih problema. A učitelji i profesori najvjerojatnije će i ove jeseni ostati bez povećanja plaće! Pa novac samo kvari ljude!
O problemima mentalnog zdravlja djece i mladih često se govori, ali malo radi, a na mladima bi svijet trebao ostati, ili možda ipak zastati!? Sve je više nesretne, obeshrabrene djece, preplavljene osjećajem besmisla, djece koju zbunjujemo svojim etičkim načelima koja počivaju na raskoraku između riječi i djela. Sve više djece i mladih treba pomoć, ne snalaze se u kaosu koji im nudimo. Ali specijaliziranih ustanova i stručnjaka nema dovoljno!
Ni mentalno zdravlje nije strateški zanimljivo. Pa sve probleme sigurno rješava Tensilen! Toliko puta spominjana demografska katastrofa kojoj svjedočimo već godinama, jer očito polako ali sigurno nestajemo s lica zemlje, i dalje kao da nikoga ozbiljno ne uznemiruje.
Ma kakav natalitet, jasno da su borbeni avioni važniji! U Hrvatskoj se prema procjenama godišnje baci oko 400 tisuća tona hrane. Samo kruha se u našoj zemlji dnevno baci 135 tona, što je na godišnjoj razini šteta od 600 milijuna kuna! A gladnih je svakog dana sve više!
- Imamo i više od tisuću bespravno useljenih stanova i poslovnih prostora. Istodobno se u puno slučajeva nije provodila evidencija potraživanja, niti se fakturiralo za korištenje poslovnih prostora brojnim subjektima koji su dugovali Republici Hrvatskoj. Među takvim slučajevima je često bio i koncern Agrokor“ – reče ministar Marić. Nikakav problem za zemlju blagostanja, poput nas!
Tko je dijete, a tko je opasan
Voćari režu stabla svojih voćaka, mljekari prolijevaju mlijeko, prodaju krave, ne isplati se uzgajati svinje, peradarske farme propadaju... a mi uvozimo hranu i vrlo uspješno godinama upropaštavamo poljoprivredu. A ono što bismo trebali izvesti trune na granici zbog strateški važnih propisa!
Tko ne zna i zna da ne zna - dijete je i poučite ga. Tko ne zna i ne zna da ne zna - opasan je, čuvajte ga se. Tako kaže Konfucije.
Među odgovornima u svim segmentima društva svakako ima onih koje vrijedi poučiti i koji će to spremno prihvatiti, na dobrobit sebi a i svima nama. Toj skupini sigurno ne pripada Hrvoje Marušić, koji je aktivistima Inicijative Mladih za ljudska prava iz Zagreba (jer njihovo traženje smatra veleizdajničkim) poručio da su „stoka yugokomunistička, treba vas sudit i streljat!’’
Demokratski, civilizirano i tolerantno, nadasve kršćanski! Dugogodišnje iskustvo nas je naučilo da politička pozornica obiluje osobama koje ne znaju da ne znaju te predstavljaju opću elementarnu opasnost od koje se teško obraniti. Do sada u tome nismo baš bili uspješni, a iz godine u godinu, čini mi se, sve smo malodušniji.
Ali postoji još jedna skupina o kojoj Konfucije nije rekao ništa. Naime, ima i onih koji dobro znaju da ne znaju ali to ih ne potiče na oprez ili učenje onoga u čemu nisu kompetentni.
Dapače, iako shvaćaju svoja ograničenja, bahato prihvaćaju poslove i funkcije kojima nisu dorasli. Posljedice njihova djelovanja padaju na leđa građana, a moćnici ostaju nedodirljivi. Kada pripadnici spomenutih skupina zazivaju u molitvama, pjesmama ili zakletvama Božju pomoć, to je ipak samo farizejština.
Bogu, kako bi djelovao u zemlji Hrvatskoj, nisu od pomoći vjernici-prigodničari i vjernici-glumci, zapravo bogohulnici. Bogu su potrebni odgovorni i predani suradnici s radnim vremenom poput pripadnika HGSS-a (24 sata dnevno, sve dane u godini) koji vjeruju da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i uvažavanja (i tako se i ponašaju).
Ali gdje su se sakrili takvi!?