Na ansambl "Djevojke s Cetine" možemo gledati kao na svojevrsni fenomen triljskoga kraja i jednu od najdugovječnijih, takorekuć, institucija, okupljaju se otprilike u istom ritmu kao kad se bira Papa, dakle svakih deset do dvadeset godina, i vazda zvuče tako dobro i moćno da bi im se u sestrinske "Ladarice" mogle pokloniti!
Za potonji, umjetničko-vokalni aspekt zaslužan je Jovica Škaro, već prokušani glazbeni znalac i pedagog, te stručni voditelj Cetinjanki od samog početka. A početak seže u davnu 1982. godinu, kad se okupila prva kritična masa raspjevanih djevojaka sinjskoga i triljskoga kraja u okrilju Kulturno-umjetničkog društva "Trilj" pod predsjedanjem agilnoga dr. don Josipa Dukića, te uglas zapjevala.
Onda su bile mlade djevojke, neke čak i djevojčice, te odonda do danas izrasle u prave žene i dične pjevačice. Njihove je anđeoske glasove odgojio prokušani Škaro, koji je desetljećima za "Djevojke s Cetine" i pisao pjesme te ih skladao, a razvojni je put pjevačica iz Trilja i okolnih mjesta i gradova bio obilježen ključnom stavkom, spomenutom na početku ovog teksta: pauzom od 1995. godine do danas! Krivac za to bio je Domovinski rat, ali je isti herojski događaj ujedno i zaslužan za novi susret... No, nastavite čitati, razumjet ćete.
Duga stanka
Da budemo precizni, prije deset godina "Djevojke" su se ponovno okupile nakon petnaestogodišnje stanke, e kako bi (na inicijativu predsjednika KUD-a Trilj, svećenika don Dukića) snimile remix svoje autorske dvadeset i četiri pjesme iz pera legendarnog Škare, te ih nakon LP-ja osuvremenile i na CD-u. Nakon toga "Djevojke" su upale poput Trnoružice ponovno u kolektivni san, srećom, ne stogodišnji, nego dug deset godina. I evo ih opet, vječno mlade, na probama uoči Triljskog misala koji će se u župnoj crkvi svetog Mihovila Arkanđela u Trilju održati 22. prosinca u 19 sati!
"Lipi li su, majko, momci iz mog Trilja/Lipši su od smilja/Kad pivaju, majko, srce mi se steže/Srce mi se steže i za njih me veže..." Zatekli smo skoro svih dvadeset pjevačica na broju, na zagrijavanju prilikom probi za djelo nadahnuto sakralnim lajtmotivom, u nešto profanijoj uvertiri. Ne zna se kad bolje zvuče, kad svečano opjevavaju herojsku smrt naših branitelja, ili kad pjevaju zavodljive pjesme triljskih djevojaka.
A, čini se, potonje su im svima donijele bračnu sreću. Ni jedna od "Djevojaka s Cetine", od osnutka 1982. do današnjeg "reuniona", nije ostala neudana! Pojedine su se, istinabog, i razvele, ali ni jednu brak nije mimoišao. Danas su u, reklo bi se, najboljim godinama, od kasnih tridesetih do pedesetih, uvijek s istim mladim glasovima.
Velika, radosna familija
- Mi vam se i dandanas zovemo međusobno djevojačkim prezimenima; tko će pamtit ova nova! Bile su, recimo, u zboru tri sestre Bilonićke. Danas sve tri imaju nova prezimena, a Mirjana i Marija i dalje aktivno pjevaju. Marijina blizanka Rosa ne pjeva jer je odselila u Zagreb, ali je zato naš partner u potaji – vragolasto namiguje Anđela, neslužbeni PR "Djevojaka", koja se ipak predstavila udanim prezimenom, Odrljin. Ne treba ni muževe skroz marginalizirati, ipak i oni moraju otrpjeti brojne probe uoči zahtjevna nastupa. A tek pjevanje po kući...
- Ni jedna od nas nema glazbenu naobrazbu, ali pjevamo iz duše pa valjda zato tako dobro zvučimo – veselo će Anđela.
Ona je, kao i sve ostale, članica raspjevanog ansambla iz osamdesetih, koji je s vremenom prerastao u više od muzike i očuvanja etnotradicije sinjskoga kraja. Cetinjanke su, naime, jedna velika i radosna familija, s muževima i djecom kao pridruženim članovima. Zanimljivo je reći da je samo jedna od sadašnjih "Djevojaka s Cetine" u međuvremenu postala baka, i to ništa manje nego pjevačica imenom Kolinda!
- Kolinda Ivančević ima unuče, a mi smo tek počele djecu udavati i ženiti. Pa, dočekat ćemo i unučad, pjevajući, nego kako – Anđela će.
A sve je krenulo kad se udala prva među njima, najstarija pjevačica Milena Jadrijević (53). To je bilo 1984. godine, i u čast tog događaja je Jovica Škaro skladao pjesmu "Udat ću se i ja, majko". Pjevajući svojoj Mileni udale su se i Bradarićka, Šipićka, sestre Bilonić, dvije Gulinove, Kroluša, Hržićka, Šušnjara, Projićka, Klarićke... Međutim, život ne nosi uvijek samo pirovanje i radost, nego i pokoju kaplju tuge. "Djevojke" se tako s pijetetom i vječnim žalom sjećaju i svoje dvije članice koje su tragično prerano preminule.
Recital u čast Igora Lipotića
- Uvijek će nam nedostajati naše drage prijateljice Ivana Tadić i Ana Akrap – načas se tuga razlila licem naših sugovornica.
No, život teče dalje poput rijeke Cetine, a živi se zauvijek sjećaju onih kojih više nema, pa tako i svoga prijatelja, mladog Triljanina Igora Lipotića koji je izgubio život u 26. godini, u proljeće Domovinskog rata 1993. godine.
Njemu u čast tada je praizveden recital 1994. godine u kojemu su onomad sudjelovali i dramski prvaci Čedo Martinić, Zoja Odak, Josip Genda i drugi. Uoči ovoga Božića, dvadeset i četiri godine kasnije, Igor bi se – da je poživio – približio svojoj pedesetoj. No, zato će se u spomen na njega i druge momke Cetinske krajine koji su branili Hrvatsku u župnoj crkvi uz blagoslov župnika triljskog Stipe Ljubasa zaoriti Triljski misal. Iz grla "Djevojaka s Cetine", te pratnju sedmočlanog orkestra, te recitativni dio. Taj će pripasti Kseniji Prohaski, Ireni Bradarić, Vedranu Mlikoti i Denisu Šabiću, uz najavu novinarke Mariole Milardović, najavio nam je 'spiritus movens' cijelog projekta Jovica Škaro.
- Od osnutka osamdeset i druge godine do danas kroz ansambl je prošlo sedamdesetak cura i žena, a stalnu jezgru uvijek je činilo dvadesetak pjevačica. Život nas je razbacao izvan Trilja, u Split, Sinj, Glavice i druga okolna mjesta, neke i dalje. No, ono što će nas uvijek spajati jesu pjesma i prijateljstvo – poručile su nam uoči velikog povratničkog nastupa "zauvijek djevojke" iz Cetinskog kraja.