NOVIJE
Već od 8 sati u petak na nekoliko mjeta u Trogiru potpisivala se peticija za spas škvera koju su organizirali sindikalci u Brodotrogiru.
Nakon tematskle sjednice Gradskog vijeća Trogira o toj najvećoj tvrtki u gradu, svoj potpis na peticiju ispred Gradske vijećnice stavili su i Danko Končar, vlasnik i Mateo Tramontana, direktor brodogradilišta.
Kako doznajemo, na sjednici je bilo prijepora oko budućnosti te tvrtke. Vijećnici su se zalagali za opstanak oko 800 radnih mjetsta, dok su škverski čelnici iznosili promjedbe na produktivnost dijela radnika.
Uskoro opširnije...
RANIJE
Osnovna škverska djelatnost ostaje, brodogradnja nije u pitanju, dilema samo može biti u kakvom obliku.
To je najvažnija poruka Danka Končara na dan kad se puni pet godina od promjene vlasničke strukture Brodotrogira, što je bio i krajnji rok za provedbu programa restrukturiranja.
Pet godina sa škverskih navoza emitiran je mir. Nije bilo otpuštanja, radna disciplina bila je na uobičajenoj razini, plaća je, kažu, kasnila samo dva puta po nekoliko dana. I onda se digla uzbuna zbog kašnjenja i smanjenja plaće, mogućih otkaza. Ono što se očekivalo prvih dana privatizacije dogodilo se pet godina kasnije, kad je najteži dio posla završen.
– Nakon pet godina zaštekaš, iz objektivnih razloga, i eto velikog problema. Možda smo loše komunicirali i preuzimam odgovornost za to, ali treba sagledati bit i svi moramo preuzeti svoj dio odgovornosti. A brod koji se nekad gradio devet mjeseci radili smo po 20 mjeseci, ruski tanker i dva puta više radnih sati. Gubitak šest, sedam milijuna dolara. A nije falilo ni ptičjeg mlijeka. Nemoguće je da svi radnici na svim mjestima uvijek dobiju jedan te isti koeficijent. Za to više nema novca. Nismo razdvojili radnike od neradnika i to je naša pogreška, koju ćemo ispraviti – kaže Končar.
Program restrukturiranja Brodotrogira bio je iznimno težak, zasnovan, za razliku od drugih brodogradilišta, na diversifikaciji djelatnosti, velikim ulaganjima, velikom vlastitom doprinosu i relativno malim potporama. Brodotrogiru država već tri godine ne isplaćuje nikakve potpore.
Restrukturiranje je, uz održavanje i unaprjeđenje temeljne brodograđevne djelatnosti, obuhvatilo i gradnju marine te servisnog centra za jahte. Da nije bilo restrukturiranja i promjena u poslovnoj orijentaciji škvera, teško bi Brodotrogir dočekao današnji dan, slažu se upućeni.
U pet godina, uza sve nevolje koje prate brodogradnju, trogirski je škver proveo diversifikaciju, iako ne u cijelosti. Cilj je bio da u ukupnim prihodima nove djelatnosti sudjeluju s 50 posto, što još nije ostvareno, ali je vlastiti doprinos od 1,4 milijarde kuna realiziran u cijelosti. Od početka privatizacije konsolidirana neto imovina Brodotrogira dvostruko je uvećana.
Kermas energija i sestrinske tvrtke uložile su u Brodotrogir više od 50 milijuna eura. Najveći dio utrošen je u marinu i i brodove koji su škveru ostali u vlasništvu, ali neke investicije ipak nisu ostvarene jer se dio novca prelio u osobne dohotke. Kasnilo se, a plaće su bile uredne.
Čime se Brodotrogir može podičiti nakon pet godina privatizacije? Prvi put u povijesti Trogir je postao sjedište tvrtke koja je vlasnik tankera za prijevoz kemijskih proizvoda. Trogir Maritime ima dva chemical tankera u dugoročnom čarteru. Izgrađeno je nadgrađe za jack up platformu za francusku tvrtku Perenco, što je iskorak škvera na tržišta offshore industrije. Tehnološki iskorak napravljen je s arktičkim tankerom, točnije pramčanim dijelom broda (sad je na navozu).
Koncem prošle godine predana je novogradnja chemical tanker "Dvina Gulf". Isporučeni su manji brodovi za nautički turizam hrvatskim tvrtkama. U knjizi narudžbi nalazi se polarni kruzer za luksuzna krstarenja.
Izrađene su čelične konstrukcije za dva nadvožnjaka, izrađena je projektna dokumentacija za brod "Wambola" koji se gradi u Uljaniku. Potpisan je ugovor o izradi dijela radioničke dokumentacije trupa za putnički brod koji se gradi u finskom Turkuu.
Otkupom opreme iz Kraljevice (veliki i mali dok, dizalice, transporter i druga oprema) počela je tehnička modernizacija škvera koja se nastavila izgradnjom moderne AKZ hale.
U servisnom centru izmijenilo se više stotina jahti. Na remontu je bila i platforma "Zagreb 1". Ulaganje u nautički turizam planirano je u tri faze. Prva je realizirana u cijelosti, druga 80 posto (marina s 200 vezova za jahte od 15 do 25 metara) te oko 30 vezova za megajahte do 50 metara. Planirana je i stanica za opskrbu gorivom (tri godine se čekaju dozvole). Treća faza je još 30 vezova za megajahte. Veliki iskorak napravljen je s travel-liftovima od 100 i 600 tona.
– Gašenje brodogradnje i izgradnja hotela ili turističkih sadržaja obične su gluposti. Tko zna što znači izmjena urbanističkog plana, zna koliko je ta priča apsurdna. Osim toga, mi smo samo koncesionari. Čega smo vlasnici? Ničega. Zemlja i zgrade su državne, na pomorskom smo dobru. Tu promjena nema, a osim toga, ne ideš u ovaj zahtjevan projekt da bi ga rušio – kaže Končar.
Danas Brodotrogir, zahvaljujući i visokoj socijalnoj osjetljivosti, kaže njegov vlasnik, ima 1079 umjesto predviđenih 700 radnika. Remont i marina imat će svoj život odvojeno od škvera, a ni brodograditelji nisu u bezizlaznoj situaciji. Čeka ih ruski brod, arktički kruzer za koji je uplaćen avans. To je nova niša koja može otvoriti nove poslove. Tu je i pet, šest mini kruzera. Prihod je to koji može nahraniti određeni broj ljudi. Orijentacija na ono što donosi novac poslovni je credo.
– Uvijek se postavlja pitanje – škver ili pojedinac, škver ili grupa pojedinaca. Ja kažem – birajte. Ali znajte, ako pomognem baš svima, ne mogu pomoći škveru – ističe Danko Končar.