Prije nešto više od mjesec dana, 2. svibnja, nakon poraza u polufinalu Kupa od Sloge u Mravincima, naš današnji sugovornik, sada bivši trener Uranije, Ante Vidulin podnio je ostavku. Mnoge je ta ostavka iznenadila, jer je Ante u svom dvogodišnjem trenerskom poslu u Uraniji puno učinio.
Impresivno je vodio nogometaše iz Baške Vode. Prve godine završio je sezonu na drugome mjestu, da bi godinu poslije pod njegovim vodstvom Urania napravila iskorak postavši prvakom 1. županijske lige i prešla u 3. HNL Jug. Svoju premijernu trećeligašku sezonu Ante nije završio kao trener, otišao je pred kraj sezone, iznenada, no svi će se složiti kako je Urania pod njim igrala jedan od ljepših nogometa u ligi.
Ipak, više faktora utjecalo je da prvu sezonu među trećeligašima Urania ne završi na višoj poziciji od šestoga mjesta, iako je i taj plasman zapravo odličan, i više od toga. Ante se može pohvaliti i da pod njegovim vodstvom Urania nije izgubila 32 domaće prvenstvene utakmica u nizu, od 3. travnja 2016. i pobjede protiv Omladinca, do nedavnog remija protiv pločanskog Jadrana.
Ante je, treba reći, niz samo uspješno nastavio jer je on, nevjerojatno, ali istinito, trajao od 23. studenoga 2014.
Ante Vidulin u sretnom je braku, ima dvoje djece, vodi kafić Match Ball u Tučepi, u njemu i konobari, polaže ispite na trenerskoj Akademiji, od Dugopolja i Zagreba do Rijeke, stoga i ne čudi što je pred kraj sezone odustao i podnio ostavku.
I razgovor smo jedva dogovorili, nije bilo lako ubaciti se u Antin raspored, no ipak smo ga uspjeli uhvatiti kroz nekoliko konobarskih predaha, s tacnom u ruci.
Zašto ste dali ostavku? Velike ste rezultate postigli s Uranijom, doma ste godinama bili neporaženi, u prvoj trećeligaškoj sezoni bili ste u vrhu tablice, igrali ste, uz Croatiju, najljepši nogomet...
- Neki veliki razlog nisam imao za to, smatram da je rezultat stvarno bio odličan, praktički od samog početka i tih prvih devet kola prve sezone kad sam preuzeo momčad pa praktički do samog kraja nizali smo samo uspjehe i iznenađenja, i mnogi su smatrali da sam to učinio zbog ispadanja u polufinalu Kupa od Sloge, međutim to nije istina. Polufinale kupa je veliki rezultat, jedan od najvecih uopće u povijesti kluba.
O ostavci sam počeo razmišljati već par mjeseci prije, a ta utakmica je bila samo "kap koja je prelila čašu". Jednostavno, osjetio sam da više to nije to, da ne mogu više izvući od ove momčadi, da ja nisam više unutra 100 posto, a ako niste 100 posto onda bolje da ni ne radite ovaj posao.
Kako komentirate suđenje? Općenito na utakmicama Treće lige jug, te posebno na utakmicama Uranije?
- Suđenje u jesenskom dijelu bilo je manje-više korektno, osim na dvije utakmice, a u proljetnom djelu ne želim uopće komentirati. Možda ću vam odgovoriti s tim da smatram da smo na terenu zaslužili biti među top dvije, tri ekipe a završili smo tu gdje jesmo. Ali nije korektno ni od mene da svrstavam sve u isti koš, nisu svi klubovi jednaki, pa tako ni suci..
Što sebi zamjerate u vođenju Uranije, zamjerate li uopće išta, jeste li se možda umorili...?
- Ovo mi je bio prvi posao sa seniorskom momčadi, tako da sad kad vratim film neke stvari bih sigurno drukčije napravio. Međutim, ukupno sam ponosan na sve, želio sam da igramo atraktivan i napadački nogomet, da prije svega budemo momčad a ne individualci, da stvorim svlačionicu u koju je ugodno ući, da je uvijek opuštena atmosfera i to sam uspio, imao sam fantastičnu ekipu igrača i ljudi koji su mi od početka dali punu podršku i maksimalno povjerenje. Iako sam se već tko zna koliko puta zahvalio igračima na tome kako su se odnosili prema meni, jedan prema drugome i na kraju prema klubu, jos jednom im HVALA.
Što dalje, pretpostavljam da ponude pljušte, koji ćete klub odabrati?
- Tražim klub u kojem ću moći napredovati, koji ima uvjete za rad, želju i mogućnost za napredovanjem. Meni je 31 godina, sad mi je najbitnije da razvijam sebe, da pokušam raditi što kvalitetnije i da novom klubu, nadam se, donesem što bolji rezultat
Može li se (pre)živjeti od treniranja niželigaških klubova?
- Na ovo pitanje nemam odgovor jer sam radio samo u jednom klubu i ne znam kolike su plaće po ostalim klubovima. Općenito smatram da se ne može živjeti jer je trenerski posao jako riskantan, možete raditi par mjeseci pa ostati bez angažmana pola godine ili godinu, a plaće sigurno nisu toliko velike da možete biti nakon otkaza toliko dugo bez primanja.
Kakvu Uraniju vidite u idućoj sezoni?
- Uraniju vidim još jaču, iskusniju i bolju. Klub vode ljudi koji ga zaista vole i sigurno će učiniti sve da momčad bude što kvalitetnija. Trener Ivica Znaor je pravi trener za ovu momčad i mislim da rezultat neće izostati.
Ima li šanse da se Zmaj vrati u Treću ligu? Možda da Jadran iz Tučepi napravi ono što je vama s Uranijom pošlo za rukom?
- Zmaj može i mora vratiti se u 3. ligu.On po svemu to zaslužuje, mislim da su se u ovoj sezoni stabilizirali i da je vrijeme za povratak. Što se Jadrana tiče, mislim da oni trenutno nisu zainteresirani za tako nešto, iako imaju sličan put kao i mi prije nego smo ušli, malo po malo dižu letvicu, svake godine im je rezultat sve bolji.
Trenuci za pamćenje s Uranijom?
- Moja prva utakmica bila je 3. travnja 2016. kući protiv Omladinca. Tada sam bio postavljen privremeno za trenera prve momčadi, da odradim zadnjih devet kola Uprava smatrala da je nepotrebno i teško pronaći neko trenersko ime za završni dio sezone. Rezultatski se nije moglo više ništa promijeniti, a meni kao jedinom treneru u omladinskom pogonu koji nije nikad imao priliku voditi seniore pružili su priliku da steknem takvo iskustvo. Međutim, na toj utakmici smo pobijedili 3:0, a potom smo u preostalih osam kola upisali pet pobjeda, neriješeno i dva poraza i na osnovu toga sam dobio priliku voditi momčad i u idućoj "šampionskoj" godini.
Od utakmica i nekakvih trenutaka za pamćenje mogao bih puno toga nabrojiti jer je to bila sezona za pamćenje, ali neke su utakmice ipak bile malo "luđe". Recimo dvije pobjede protiv Mračaja ili pobjeda protiv Glavica od 9:0, pa pobjeda protiv "Mladosti" iz Prološca u gostima, gdje smo gubili 2:0 na poluvremenu, ali definitivno ću najviše pamtiti utakmicu protiv Sloge u Baškoj Vodi koju smo dobili 3:2. Na toj smo utakmici, protiv direktnog protivnika, praktično osigurali naslov, i to je bila možda najveća i najteža pobjeda. U ovoj prvoj trećeligaškoj sezoni utakmica protiv Splita u gostima i pobjeda od 0:2 je također bila nešto fantastično jer smo ne samo dobili favoriziranog Splita nego i zasjeli na prvo mjesto ljestvice.
Za kraj, odakle nadimak Bolt?
- Totalna glupost, predsjednik Zibe mi je na jednoj utakmici rekao da kad trčim mašem rukama kao Bolt ali da me noge ne prate.