Mladi, zgodni, neizbježni. Trendovski slogan, prisutniji danas nego ikada prije. Tepanje mladima kada kreću u život, a njihov talent, konačno i fizički izgled, otvara vrata ostvarenju njihovih snova.
Kada bi se tim pridjevima još nadodali i odlučni, radišni, pošteni i humani, onda slogan dobiva sasvim drugu dimenziju. Kvalitetniju, ljudskiju, topliju, srcu bližu. A oni se mogu komotno staviti u priču o tri imotska mlada policajca, dobitnike nagrada u povodu Dana policije.
Mate Glavota (27), policijski službenik za graničnu kontrolu za kontinuirano kvalitetan rad na području prekograničnog kriminaliteta priznanje MUP-a Hrvatske, Tomislav Lubina (33) policijski službenik temeljne policije za aktivno i kvalitetno sudjelovanje, te organizaciju u radu većih javnih okupljanja, ne samo na području PGP Imotski, već i Policijske uprave, priznanje Policijske uprave, te Ante Kasalo (25) policijski službenik prometne policije, za uspješan rad na očevidima prometnih nesreća, kao i pravovremeno sankcioniranje svih, a posebno težih prometnih prekršaja, te sudjelovanju u osiguranju brojnih javnih okupljanja na području PGP Imotski, priznanje grada Imotskog.
Ovu simpatičnu trojicu iz mladih snaga Postaje pogranične policije Imotski teško je susresti na jednome mjestu u isto vrijeme. Ipak, uz pomoć glasnogovornice PU Antonele Lolić i njihova načelnika Tihomira Nenadića uspjeli smo ih okupiti, čuti nešto više o njima, njihovoj svakodnevici, poslu, slobodnom vremenu...
Mate Glavota tek je šest godina u policiji i svih šest na granici.
- Ušao sam u policiju motiviran sigurnom plaćom, jer sam oženjen. No s vremenom zavoliš ovaj posao, znam mu svrhu i to moram što poštenije odradit. Ja moram pošteno zaraditi svoju plaću. To je moj credo i točka. A slobodno vrijeme, pa kuća, oko kuće, uvijek se nađe posla. Policija je moja budućnost i želim tu ostati, kolektiv je dobar. A nagrada? Očekivao, ali i iznenadila me, ugodno. Ako dobro radiš, i dobit ćeš je, ako ne, nećeš - diplomatski odgovara Mate.
- Dvanaest godina sam u policiji. U početku sam tražio siguran posao i krenuo u policiju, a onda s vremenom se u to zaljubiš. Ja volim svoj posao jer sam takav da volim pomagati ljudima. Kada nekome učinim dobro, to me ispunjava radošću. A u mom poslu uvijek imam prilike nekome pomoći, štititi ga. Tvrdim da je sigurnosno stanje u Imotskom i krajini stvarno dobro, bolje puno nego prijašnjih godina. A slobodno vrijeme? Mala djeca, žena, kuća, eto ti hobija. A nagrada? To je i zadovoljstvo i motivacija. Uvijek potajno očekuješ neko priznanje, jer znam da savjesno radim svoj posao - veli nam Tomislav.
Jedini momak među ovom simpatičnom trojkom Ante Kasalo govori vrlo odlučno.
- Tri godine sam u policiji. Iskreno, sviđao mi se poziv policajca, iako se ćaća tome protivio. Nisam oženjen, eto curama prilike. A prometne navike Imoćana... I pješaci i vozači mogli bi biti bolji, ali se popravljaju. Krivo mi je kada nekoga kaznim, ali zakon je zakon, mora se poštivati. U slobodno vrijeme pomažem ćaći u poljoprivredi, a kolege su odlični, družimo se, klapa dobra i lijepo mi je. Nagrada moga grada je zadovoljstvo. Kada ti netko pripozna tvoj rad, e, to je lipo i trudit ću se da tako bude i ubuduće - veli nam simpatični Ante.
Kada smo na početku ovoga teksta spomenuli pridjev humani, za ovu trojku on itekako stoji. Sva trojica su članovi Kluba dobrovoljnih davatelja krvi Policijske uprave. Mate 14, Tomislav 26 i Ante 14 puta dali su svoju krv drugima. Trojka na tome neće stati, jer uglas rekoše: Dadeš nešto svoje da drugome bude bolje. E, pa čestitke.