I dok u Imotskom polju uvijek, pa tako i ove sezone, poljoprivrednici imaju primjedbe na količinu ubranih plodova, što zbog vremenskih neprilika, što zbog manjka vode, tuče ili neke druge nepogode, u škrtim docima Zabiokovlja ovo je bila rodna godina.
- Je, brate, rodilo dobro. Pravovremeno bilo kiše, nešto manje bilo i krupe, a kada se zemlja dobro uskopa i zagnoji, Bog dade i dobar urod. Meni, a fala Bogu i mojim susjedima, rodio krumpir. Plodovi ponajviše do kila i priko njega, rodio i glavati kupus, jestive tikve nema ispod trideset kila, rašćike uvik ima i bit će je cile zime, mrkva rodila, repa rodila. Evo, gledajte i slikajite. I ko reče da se i u ovom našem brdskom području ne može živiti. Imamo vodu, dobre ceste, a sve domaća hrana. Nema ovdje umitnog gnojiva, već stajsko. Samo da ljudi još hoće držati više domaćih životinja, bilo bi još bolje, jer paše i brsta ima koliko ti srce zaželi. A što ti je Makarska, Split, sve je blizu. Ja do Makarske za 15 minuta, do Splita 50 minuta, jer kad stigneš na autocestu, za deset minuta u ciloj si Europi. A kuće prazne u našim selima. Čist zrak, dobra hrana. Dođite, ljudi, i živite ode, a na posa možete svako jutro u krugu od 100 kilometara za 50 minuta.
Govori nam ovo Ante Gudelj Bube, veteran Domovinskog rata i zaljubljenik u novinarstvo iz zaseoka Gudelji u Krstaticama, u općini Zagvozd, pozvavši nas da snimimo plodove njegovih malih planinskih dolaca. Bogme, ima se Ante čime i pohvaliti.