Gori, pa doli, nema ravno! – govori nam Roko Pribičević, jedan od 70-ak sudionika trećeg izdanja planinske utrke "Štamparija" koja je održana ove nedjelje na Mosoru u organizaciji "Mosoraških sikira", članova Odsjeka planinskog trčanja pri HPD-u "Mosor", a u suradnji s našom novinskom kućom.
Trčalo se od izvora rijeke Žrnovnice preko obnovljene staze od Amižića prema Sv. Nikoli, Lolića do Knezovih staja i Štamparije, odnosno suhozidnih ostataka pojate u kojoj je 17. lipnja 1943. godine tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije, na nekih 860 metara nadmorske visine.
I sve to opet natrag, nakon preuzimanja svježeg primjerka dnevnih novina na Štampariji, kružnom stazom preko Sedrenika i Mihanovića do izvora, ukupno oko devet kilometara i oko 900 metara ukupne visinske razlike. Poznavatelji prilika znaju da je to zahtjevan "zalogaj" i za najiskusnije trkače, koji su unatoč dobroj kondiciji puhali uzbrdo i s oprezom silazili niz mosorski kamenjar.
– Je, tribala je doza opreza nizbrdo jer je kiša dan prije oprala stazu, ali nas je zato bura tijekom jutra dočekala i raščistila nebo i zrak, pa je bio pravi gušt prolaziti tim stazama. Čak mi je bilo žao što ne mogu slikavati oko sebe jer je bilo toliko lipo.
Iako ima uspona do Štamparije, svakako bih ovu stazu preporučio svima, pa i za obiteljski izlet, pa pomalo do gore. Uživancija je zagarantirana – lijepu reklamu za stazu do Štamparije izrekao je Ante Pešić Golub, brzi Omišanin koji je gore pa dole, bez onog ravno, prešao za sat i šest minuta.
Samo minutu kasnije nego lani. Iza njega su stizali Andrija Savić, Lovre Mihotić i drugi trkači, dok je od žena najbrža bila Ivana Vrvilo, Splićanka koja trči za omiške "boje".
– Staza je brutalna, strma, krševita, ali opet tako lipa, a dan ka izmišljen! "Sikire" su ovo odlično organizirale – kazala nam je Ivana, iza koje su prema cilju stigle Petra Kulić i Zrinka Deur Šarić. Svi su redom hvalili organizatora, posebice zbog sjajno očišćene staze koju su "sikire" čistili dva tjedna prije.
– Da sam zna šta nas čeka, ne bi se uvatija ovoga. Toliko je izgorenih stabala koja svako malo padaju uslijed kiše i vitra, pa je trebalo dobro proći svaki detalj. Al evo, sad nam nije žaj. Skupilo se na izvoru stotinjak ljudi, svatko je donio neke kolače, vino, čaj, kuhala se juha, radile fritule... Doveli su dicu, pase, prijatelje... Prava domaćinska atmosfera, što smo i htjeli postić – kaže nam Daniel Krstulović Opara, organizator utrke, koji je s prijateljima trekerima utabao mnoge nove i obnovio staze u okolici Splita i šire.
Ideja za Štampariju došla je dok su trčkarali po Mosoru. U blizini Štamparije je planinarska kuća Lugarnica te križanje brojnih putova, a staza se može prijeći laganim hodom za neka tri sata.
– Lipo je šta se obnavljaju staze kojima je domaći svit nekad davno gonio stoku, išao brati bilje, a i staza se koristila za dostavu novina. Iako se to odvijalo u prošlosti, sada se ove staze koriste za jednu novu priču koja privlači sve više ljudi. Meni je ovo predivna stvar koja asocira na tradiciju, težački život, a opet pruža nove izazove i u današnje doba – rekao nam je Velibor Marković, suradnik HGSS-a koji je pazio na trkače.
Za kraj utrke sudionike je dočekao pravi piknik uz rijeku, uz toplu juhu, čaj od planinskih trava, kuhano vino, kolače i fritule. Najbrži su za uspomenu dobili štampadurske brojeve koje je izradio svestrani Nenad Keč.I naravno, uz opuštajući šum "rike" čitala se "Slobodna", od zadnje stranice prema naprijed, svježi primjerak upravo stigao iz stare pojate na Mosoru.