Ništa, pod milim bogom ništa. Otkako je na ovim stranicama nedavno objavljen tekst kolegice Sandre Barčot o rušenju spomenika fašističkim žrtvama u Čišli, u omiškom zaleđu, policija nije ni mrdnula prstom.
Spomenik je podignut 1986. godine u znak sjećanja na žrtve četničkog pokolja u Drugom svjetskom ratu. Kako to već biva u ovoj zemlji, a posebno u ovoj regiji, promjena vladajuće ideologije početkom devedesetih temeljito je utjecala na odnos prema historiji i dokazala točnost opaske Slavoja Žižeka da je najteže predvidjeti prošlost. A u aktualnom odnosu nekih Čišlana prema njoj, nema mjesta za spomen na žrtve fašističkog terora, naročito ako su na njemu "simboli komunizma".
Ali to nije naša tema. Interesirao nas je odnos policije prema rušenjima spomenika.
Od objave priče iz Čišle prošlo je više od tjedan dana: kolegičini sugovornici govorili su o "agresivnim i nepismenim" sumještanima, sumnje su visile u zraku i virile među redovima, pa smo htjeli saznati je li i policija krenula tim tragom, uzimala izjave po Čišli, slagala kockice mozaika, tragala za počiniteljima...
- U svezi Vašeg upita, obavještavamo Vas da je 1. siječnja 2019. zaprimljena obavijest da je tijekom prethodne noći (31. 12./01. 01.) nepoznata osoba oštetila spomenik koji se nalazi u mjestu Čišla kod Omiša. Policijski službenici su izišli na mjesto događaja i konstatirali oštećenje spomenika, o čemu su odmah obavijestili komunalno redarstvo Grada Omiša, koje je također izišlo na navedenu lokaciju radi poduzimanja radnji iz svoje nadležnosti - kažu iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske.
I nastavljaju:
- Policijska postaja Omiš zaprimila je prijedlog za kazneni progon, zbog počinjenoga kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, a o zaprimanju prijave i poduzetim radnjama obaviješteno je Općinsko državno odvjetništvo. U odnosu na navedeni događaj provodi se kriminalističko istraživanje - objavili su iz PU.
Šta vele u mjestu?
- Policija je jedino bila na izvidu kad je bio očevid. Nije uzimala ničije izjave, pitala je susidu koja je blizu je li čula šta - govori nam Željko Čović, predsjednik Mjesnog odbora Čišla.
- I, šta je rekla?
- Šta će reć, nije ništa čula.
Razgovarali smo s još nekim Čišlanima koji su ranije javno govorili o rušenju spomenika, a sada bi se radije držali anonimnosti. Ni njih nije dotaklo navedeno "kriminalističko istraživanje", nitko im iz policije nije pokucao na vrata, ni pitao imaju li sumnji i saznanja o počiniteljima.
Rezolutno ne na naš upit je li ga kontaktirala policija, izgovorio je i omiški gradonačelnik Ivo Tomasović. U nekim ranijim mandatima, neki od prethodnih omiških gradonačelnika i načelnika mjesnog odbora suglasili su se s devastacijom okoliša spomenika – on je sad asfaltiran. Ni to policiju nije zanimalo.
Njezin interes je, međutim, nakratko probudilo drugo skrnavljenje spomenika. Da, govorimo o pokušaju stanovitog Ante Ljubičića da obori bistu narodnog heroja Rade Končara na splitskim Bačvicama. Bilo je to nedavno, u zoru 7. studenoga. Kako je bista prignječila počinitelja i slomila mu nogu, od početka uopće nije bilo dileme o njegovu identitetu. Druga policijska postaja "zaprimila je kaznenu prijavu podnesenu od nadležne službe Grada Splita dana 12. studenoga prošle godine za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Policijski službenici proveli su kriminalističko istraživanje u sklopu kojeg je u svojstvu osumnjičenika ispitan 65-godišnjak. O svim utvrđenim činjenicama dostavljeno je Posebno izvješće uz spomenutu kaznenu prijavu 19. studenoga 2018. nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu na donošenje državnoodvjetničke odluke. Nadalje, početkom prosinca prošle godine, kao dopuna Posebnom izvješću ODO-u, dostavljena je fotodokumentacija očevida", priopćiše nam strpljivi policajci.
I? Što potom, što potom? Kakva je državnoodvjetnička uloga?
- Općinsko državno odvjetništvo u ovom kaznenom predmetu provodi izvide – stiže odgovor iz Županijskoga državnog odvjetništva.
Kakve vražje izvide? Šta se tu ima više izviđati kada nema sumnje ni tko je počinitelj, ni što je žrtva?
Eto, nekakve izvide.
O Filipu Drači, pak, znate sve. Zagrebački spomenik Franji Tuđmanu nije srušio, niti se hrvao s njim, nego mu je na postolje našarao srp i čekić. Ipak, policija je pokrenula pravu potjeru za njim, objavila mu fotografije, a nakon što ga je otkrila, uz svesrdnu suradnju nadobudnih građana, smješten je na noć u pritvor. Dakako i on je prijavljen zbog oštećenja tuđe stvari.
Što je cilj ovoga teksta?
Na aktualnim primjerima pokazati kako Republika Hrvatska nije država jednakosti. Ni prema ljudima, ni prema spomenicima. Kako se puno više truda ulaže u potjeru za autorom grafita na spomeniku koji nije ni trebao biti podignut, nego za rušiteljima spomena na žrtve. Kako je policijska revnost prema skrnaviteljima uvjetovana ideološkim svojstvima spomenika, a ne težinom djela.
I kako na hrvatskom putu u budućnost najviše strada prošlost.