Portal Dnevno.hr izvijestio je da su ulovili oca moćnog HDZ-ovca u kriminalu stoljeća.
Njihov novinar Marin Vlahović u kafiću se našao s Miroslavom Brkanom, zvanim Kišo, ocem makarskoga gradonačelnika Jure Brkana. Odgovorno tvrdi da mu je Kišo pokušao preprodati ukradeni bager.
O krađi pola milijuna kuna vrijednog građevinskog stroja naveliko se govorilo krajem prošle godine, kad je nestao sa zagrebačkog Velesajma.
S gradilišta ukraden bager vrijedan pola milijuna kuna
Vlahović u članku donosi detalje razgovara s Kišom. Spominje da je ovaj otprije poznat policiji zbog šverca, da ima na desetke brojeva mobitela, nekolicinu za svaku od država u regiji, a uz članak prilaže i snimku poziva između Kiše i izvjesnog mu kolege Almira. Iz nje se da štošta zaključiti budući da žustro raspravljaju o granicama, policajcima, izdaji suradnika...
Novinara smo zvali za komentar, a kako policija ispituje navode iz njegova članka, nije mu dopušteno govoriti dok traje istraga. Mogao nam je tek kratko potvrditi da stoji iza svakog slova.
Karika u lancu
A to znači da predstavlja oca makarskoga gradonačelnika kao, rekli smo, posrednika u prodaji ukradenog bagera.
– Kišo je spominjao i druge ukradene strojeve, kao i lokacije na kojima se čuvaju.
Postalo je izvjesno kako se radi o čovjeku koji je važna karika u međunarodnom lancu kradljivaca skupih radnih strojeva i vozila – navodi Vlahović. Dodaje da se Kišu povezivalo i s prostitucijom organiziranom na Kupresu u jednoj privatnoj vili, koju su navodno posjećivali i političari iz Hrvatske.
Koliko je u svemu tome zapravo istine, odlučili smo provjeriti kod samoga Kiše. Zatekli smo ga na poslovnom putu iz Hercegovine za Makarsku. Zvali smo ga na hrvatski broj. Nakon kraćeg čekanja javio se s "nazvat ću ja vas". Onda smo dobili poziv s bosanskog broja.
I prilično otvorene odgovore.
– Većinom su to što se piše izmišljotine. Ima istine, ali samo jedan posto. Istina je da sam ja od nekoga dobio taj stroj, da mi je rečeno da se prodaje, da se nalazi u Njemačkoj, i da sam ja nekome proslijedio dalje. Dakle, nisam ja prodavao. Taj neko je prodavao stroj – iznosi svoje viđenje Brkan, a na pitanje je li bager ukraden, odgovara:
– Nije on ukraden uopće. Je li to istina, ja ne znam. Ali istina je to da je prošle godine u dvanaesti mjesec oko Velesajma ukraden stroj iste marke. Ovo šta sam ja ponudio nije ukradeni stroj. Nije, jer je taj stroj još u Njemačkoj bio kad sam ga ja nudio – promrmljao je Kišo.
Ne bavi se on, usput će, švercom građevinskih strojeva, ali export-import na relaciji BiH – Hrvatska njegova je životna karijera.
– Ma znate kako vam to ide. Ja sad slikam moje auto, pošaljem vama sliku, kažem "evo, molim te, nađi mi kupca". Vi to sad možete poslati svakome tko je zainteresiran. Znači, nije to uopće krivično djelo. Ako je to krivično djelo, onda sam ja napravio krivično djelo, a ako je tako, dabogda kuće i djece ne vidio – proklinje se živopisno ovaj 69-godišnji poduzetnik, a usput najavljuje da će tužiti Dnevno.hr i njihova novinara. Zbog iznesenih neistina, kaže.
Pišu da vas je policija privela nakon sastanka na kojem ste nudili bager, ali da su vas odmah pustili jer je vaš sin intervenirao?
– Kuće svoje ne vidio, ja sam samoinicijativno otišao na policiju. Bili u kafiću taj novinar i neki specijalac, krenuli se natezati sa mnom. Ja sam rekao: "Možemo ovako do prekosutra, ovo nema smisla, ajmo mi u auto, fino u Zenicu da to raščistimo. Ako sam kriv, ako tu ima krivičnog djela, neka zakon radi svoje."
Dakle, nisu vas priveli?!
– Mene nikad nije niko priveo! Ja sam otišao jer su me oni optuživali da kradem! Prošle nedjelje je to bilo. Došao, fino rekao: "Gospodine inspektore organiziranog kriminaliteta, ja sam taj, evo me, ako sam kriv, ako ima bilo kakvog krivičnog djela, pritvorite me." To je bio cijeli razgovor, kuće ne vidio.
Vi ste mladi, ali sjetit će se stariji što se sve pisalo o švercerima s Kupresa... Da smo mi s Kupresa Brkani kriminalci. To je strašno kako se odnose prema nama.
A jeste li vi možda prije bili osuđivani za šverc građevinskih strojeva?
– Ma nikad vam ja nisam osuđen za šverc nikakav. Osim za šverc kave. Nikad ništa.
Švercali ste kavu?
– Jesam, jesam, to je bilo vrijeme kad je bila zabrana uvoza u bivšoj Jugoslaviji i mi smo putovali s malo više kave... Odgovarao sam za to. Krivično, normalno. Platio sam kaznu deset tisuća maraka.
Da, to je baš "malo" kave...
– A joj... Uđite u osamdesete.
Kako mislite?
– Uđite u osamdesete. Pa to je bilo javno suđenje, petnaest godina prije vašeg rođenja. Eto, je l' to grijeh? Ja sam bio osuđen, za krivično djelo, tada i 1972. godine protiv narodne države.
A jeste li se tada bavili organizacijom prostitucije? Je li to istina?
– Nikad se nisam time bavio, niti to postoji. To su izmišljotine.
Dobro, dobro. Ali kad ste bili vozač u makarskoj tvrtki "Primorje", drpili ste njihov kamion...?
– Joj, joj, joj... Gledajte. Kad se događalo to s kavom, točno je da sam radio u "Primorju", a policija je sumnjala da je s tim kamionom izvršeno krivično djelo. Upre se prstom – ti si lopov. Kamion je bio poslije vraćen firmi. I moje osobno vozilo su državne službe oduzele, ma sve mi je bilo oduzeto, čak i radio iz kuće su mi uzeli, ako se sjećate kakvi su bili prije oni mali crni, prijenosni... A carinsku deklaraciju je imao.
A čime se sada bavite? Export, import...?
– Tako je, bavim se izvozom. Tvrtka mi je registrirana u Distriktu Brčko.
Što izvozite?
– Pa, drvene trupce, drvnu građu, baš se vraćam, prešao granice, bio sam dogovarati poslove za iduću sezonu. Da ja vama kažem, sve ovo što vam pričam ja ću potpisati i odgovarati za to i krivično i materijalno i sve, kuće svoje nikad ne vidio. Za razliku od ovoga novinara.
Kako mislite...?
– Mene se za svašta optužuje; slušam na svoje uši da sam izvršio ubojstvo u Banjoj Luci, da sam svojim autom ubio čovjeka usred dana i da je onda iza mene stala hrvatska politika, i ovo i ono. Prestrašno.
Govore i da ste švercer... Zašto vam podmeću te priče?
– Ah, zašto... Vidjeli ste da su na onome portalu objavili sliku Andreja Plenkovića i moga sina. Jasno vam je. HDZ je u pitanju. Pokušava se ocrniti Vlada, hrvatska država, Europa... I to ću vam reći, onaj novinar, gledajte, to je čovjek koji sjedi na svojoj jaketi.
Molim?
– Sjedi na svojoj jaketi! Kuće ne vidio. Sjedili prekoputa jedan drugome. Njegova jaketa bila na njegovoj stolici, moja na mojoj. Ja se digao da odem po cigarete vani, a on obukao moju jaketu. Kunem vam se, tako je bilo, dabogda kuće ne vidio!
Ma zašto je obukao vašu jaketu!?
– U unutarnjem džepu sam imao dokumente. Vjerojatno ih je mislio naći. Sreo sam ga na izlaznim vratima. Kažem: "Gospodine, vratite mi jaketu." Kaže on: "Nije ovo vaša jaketa nego moja." Kažem ja: "Stavite ruku u džep pa ćete vidjeti." Na to će on: "Oprostite, ja se zbunio".
Kunem vam se, dabogda svoje kuće ne vidio. I to je na vratima. Šta bi bilo da sam se kasnije vratio i da ga više nisam vidio. Biće je mislio da tu ima novaca ili ko zna čega... Ako vam je to kolega, žao mi je. Ja 69 godina imam, ne bi vam lago, kunem vam se kuće svoje nikad ne vidio – veli razgovorljivi Kišo.
A od njegova sina, makarskoga gradonačelnika Jure Brkana, nismo čuli ni riječi. Ne odgovara na poruke.
Tko zna, bit će da je i on negdje u roamingu.
Na sastanak došao u gradonačelnikovu vozilu
Pišu da ste na sastanak za prodaju bagera došli automobilom u vlasništvu gradonačelnika Makarske?
– Jesam! Pa ja vozim auto mog sina. Je l' to krivično djelo?