Gradsko vijeće Trogira dalo je suglasnost Gradu za sklapanje sudske nagodbe s Raiffeisenbankom Austria d.d. glede kredita podignutog prije 11 godina za nabavu tiskarskog stroja koji je stajao 400 tisuća eura.
Tom nagodbom će Grad, koji je bio jamac za kredit podignut za trgovačko društvo "Trogirski list" d.o.o. u stečaju, umjesto 5.615.392 kune banci morati platit 3.560.000 kuna u 12 jednakih mjesečnih rata. Svaka u iznosu od 296.666 kuna, pri čemu prva rata dospijeva na naplatu 15. ovog mjeseca, a svaka sljedeća petnaestog dana narednog mjeseca.
Ugovor o kreditu 27. kolovoza 2008. godine, i to "jamstvo" Grada Trogira, istog je dana potpisao Vinko Brkan (HDZ), ondašnji zamjenik gradonačelnika Vedrana Rožića (HDZ).
– To je još jedan od kostura iz ormara, odnosno grijeh iz prošlosti kada je na vlasti bio spomenuti dvojac. Gotovo dvije godine "izgubili" smo vraćajući dugove iz tog vremena. Ima još jedan veliki sudski spor i mislim da ćemo njegovim rješenjem zatvoriti to katastrofalno razdoblje. Ne ponovilo se više nikada – kazao je gradonačelnik Ante Bilić.
Podsjetio je kako je lani gotovo 13,5 milijuna kuna "otišlo" za presude koje su se "vukle" iz tog doba te da se s tim novcem puno toga moglo riješiti na polju komunalne infrastrukture i društvenih djelatnosti.
Tko je potpisao ugovor o kreditu i kada? Gdje je sada taj tiskarski stroj i kakva mu je bila namjena. Zašto ga je potpisao Brkan, a ne Rožić kao gradonačelnik, zanimalo je vijećnika Ivicu Baturinu (HDZ-a).
Dijelom mu je odgovorio SDP-ovac (potpredsjednik Vijeća) Dubravko Škokić.
– Po mome saznanju radilo se o suludoj ideji tadašnje vlasti da će Trogirski list imati svoju štampariju, za čiju izgradnju su čak u Planom započeli radovi, a u kojoj se navodno trebala tiskati novina "Glas Dalmacije" kao ozbiljna konkurencija "Slobodnoj Dalmaciji". Mislili su najvjerojatnije da će te novine biti poput NEW YORK TIMESA, koji će "uništiti" "Slobodnu". Kupio se stari tiskarski stroj, za koji nisu došli ni svi dijelovi, te se smjestio u brodogradilište. Jedino dobro u toj irealnoj priči je da se skladištenje stroja nije trebalo plaćati, pa smo prošli "lišo", barem što se toga tiče – istaknuo je Škokić, koji je također zavapio:
– Ne ponovilo se nikad više takvo "iživljavanje" s gradskim novcem.
I vladajući i oporba, svih 16 vijećnika, prihvatili su prijedlog o davanju suglasnosti za sklapanje sudske nagodbe s Raiffeisenbankom Austria.
Nakon što su vijećnici odradili tu točku, na dnevni red je došao na naplatu još jedan "kostur" iz prošlosti, no ovoga puta ne iz Brkanova doba. Riječ je o sudskom sporu iz 1968. godine, koji je Grad izgubio, pa će obitelj Kostović za svoje zemljište, koje im je prije 50 godina oduzela tadašnja općina i dodijelila ga ondašnjem brodogradilištu "Jozo Lozovina Mosor", na kojem je potom izgrađena stambena zgrada, tzv. zgrada samaca, dobiti 600 tisuća kuna odštete, koja će im se isplatiti u četiri rate.
Kako su gradonačelnik i potpredsjednik Vijeća Škokić upotrijebili izreku "Nikad više ta vremena" u slučaju kupnje tiskarskog stroja, tako je i Baturina replicirao istom frazom misleći na vrijeme prije pola stoljeća. Našalio se kako je odnedavno popularna i jedna nova – crni labud.
Budući da je na sjednici Vijeća gotovo sa sigurnošću rečeno kako se tiskarski stroj još uvijek nalazi u škveru, pokušali smo od predsjednika Uprave "Brodotrogira" Matea Tramontane doznati je li to istina.
– Mislim da nije, ali ću provjeriti, nazovite me za nekoliko minuta – kazao je.
Nakon pet minuta ustvrdio je da stroj više nije u brodogradilištu, te da je odvezen prije nekoliko godina. Zašto je uopće bio pohranjen tamo, pitali smo ga.
– Dovezen je privremeno na skladište. To je onda bila usluga Gradu jer se nije imao gdje smjestiti – glasio je odgovor.
Ponovno smo pitali da li zna gdje je odvezen, no odgovorio je kako ne zna. Znatiželjno nastavljamo, koliko je bio velik?
– Samo jedan dio bio je težak 20 tona, a bilo je još dijelova – objasnio je Tramontana.
Naknadno smo nazvali gradonačelnika Bilića i saznali da se i on raspitao nakon sjednice Vijeća je li tiskarski stroj još u hali brodogradilišta te kako je doznao da nije. Pitamo i njega da li zna gdje je nestao, i dobivamo negativan odgovor. Neki naši sugovornici u tajnosti su komentirali da je zasigurno završio na rezalištu starog željeza te kako je netko, za sada nepoznat, možda dobro i zaradio na njemu. Ostaje spoznaja kako je nevjerojatna činjenica da grdosija od stroja, teža od 20 tona, jednostavno nestane, a da nitko ne zna gdje.
– Ne radi se o kutiji šibica – našalio se jedan vijećnik.
Brkanov potpis u ime Grada
S problemom kredita za nabavu tiskarskog stroja bavio se i Damir Rilje (SDP) prije desetak godina kada je bio na vlasti, jer je zagrebačka tvrtka ZINA d.o.o., zbog nepodmirene zadužnice koju je Vinko Brkan u ime Grada potpisao, ovrhom skinula sa žiroračuna Grada 558 tisuća kuna, pa je 186 djelatnika Trogir holdinga ostalo bez plaće. Rilje je tada tvrdio kako je Brkan zadužnicu potpisao, i da zato nije imao ovlasti, što potvrđuje članak 34. i 36. tadašnjeg Statuta grada te Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi.
Rekao je kako se odgovornosti zbog cijelog slučaja ne može "oprati" ni ondašnji gradonačelnik Vedran Rožić koji mu je to dopustio.
Za vrijeme bivše vlasti Ante Stipčića (HDZ) taj problem s kreditom tapkao je na mjestu.