StoryEditorOCM
DalmacijaSpecijal Slobodne Dalmacije

Lećevica, 19 godina ničega: Centar bi konačno trebao biti završen 2022., sa zakašnjenjem od četiri godine. A penale će, po dobrom starom običaju, platiti građani cijenom odvoza smeća

15. lipnja 2019. - 14:42
Trasiranje podzemnih voda na terenu budućeg odlagališta otpada Lećevica

Nepravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu odbijeni su tužbeni zahtjevi Općine Unešić te udruga Krizni eko-kaštelanski stožer (KEKS) i "Sunce" protiv Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kojim su tražili poništenje Rješenja koje je Ministarstvo izdalo u lipnju 2017. godine, a po kojemu za Centar gospodarenja otpadom u Lećevici ne treba raditi novu studiju utjecaja na okoliš. Također su tražili odgodni učinak izvršenja Rješenja do pravomoćnog okončanja spora, što u prijevodu s pravnog jezika znači obustavljanje svih aktivnosti na projektu dok presuda ne postane pravomoćna.

S obzirom na najavljene žalbe na presudu, sudski postupak se nastavlja, a kako nije prihvaćena odgoda, nastavlja se i realizacija projekta "Lećevica", o kojemu se piše, govori i odlučuje evo punih devetnaest godina.

Projekt je, naime, pokrenut daleke 2000. godine, kad je Županijska skupština, na svojoj sjednici održanoj 28. lipnja, donijela Program postupanja s otpadom Splitsko-dalmatinske županije. Upravo na tom Programu temeljilo se postupanje s otpadom uvršteno u Prostorni plan županije donesen 2003. godine. Dakle, desetljeće prije nego što je Hrvatska postala članica Europske unije.

– Negdje 2000. godine, u vrijeme prisutnosti velikih količina jeftinog novca u svijetu, u godinama koje su prethodile ekonomskoj krizi, u Županiju su dolazili brojni investitori zainteresirani za ulaganja u turizam, odnosno u turističke zone, tjedno smo imali i po sedam upita – prisjetio se tih početaka Niko Mrčić, ravnatelj županijskog Zavoda za prostorno uređenje.

– Glavna pitanja koja su svi odreda postavljali odnosila su se na sustav zbrinjavanja otpada na području županije te detaljan koncept zdravstvenih ustanova – veli naš sugovornik, te nastavlja:

– Shvatili smo da, ako uistinu želimo postati turistička destinacija, moramo dovesti u red ta dva područja. Budući da se zdravstvo rješava na državnoj razini, orijentirali smo se na zbrinjavanje otpada i za početak se odlučili upoznati s rješenjima koja su primijenjena u drugim europskim zemljama, a to su bili centri za gospodarenje otpadom – kazuje Mrčić.

Od brojnih centara u Europi, predstavnici Županije, prema kazivanju našeg sugovornika, obišli su one u Grazu, Beču, Groningenu u Nizozemskoj, te u Veneciji. Svaki je imao svoje specifičnosti i zanimljivosti, ali je najupečatljiviji bio onaj u Groningenu, gdje otpad (papir, drvo...), jednom riječju sav koji je goriv, nakon sortiranja završava u balama od po pola "kubika" omotanim folijom, koje su "šleperi" vozili na trajekt kako bi bili isporučeni na odredišta u Švedskoj, koja oko 70 posto električne energije dobiva iz goriva iz otpada. Pri obilascima nije izostavljena ni spalionica, pa je delegacija bila na otvaranju one na tromeđi Slovenije, Italije i Austrije. Smještena u gradiću veličine Sinja, spalionica je proizvodila količinu energije dovoljnu za podzemno grijanje triju glavnih prometnica i gradskog trga s katedralom. Uz to što su svi imali grijanje, dobivali su i rentu veću od godišnjega gradskog proračuna.

U konačnici, nakon svih obilazaka, donesena je odluka o gradnji centra za gospodarenje otpadom s mehaničko-biološkom obradom.

Zatim je na području županije za centar trebalo odabrati lokaciju. Već se pomalo zaboravlja da Lećevica nije bila jedina ciljana lokacija, nego da je izabrana u "konkurenciji" s još dvije. Sukladno dogovoru odabrane su, naime, tri lokacije kako bi se analizom te usporedbom rezultata odredila najpovoljnija, a osnovni uvjet bila je blizina Splitu.

– Bile su to lokacije Opor iza Kozjaka, Otišić između Hrvaca i Vrlike te Lećevica – nabrojio je Mrčić, te obrazložio zašto je odabir pao na Lećevicu.

– Lećevica se nalazi u četvrtoj zoni vodozaštite u kojoj je dopušteno graditi ovakav centar, s jedne strane, a s druge jer je na pola puta između Splita i Šibenika, pa smo računali da ćemo osigurati dovoljnu količinu sirovine te riješiti problem dviju županija. Pri tome se imalo na umu da Šibensko-kninska županija ima dosta nacionalnih i parkova prirode – veli ravnatelj Mrčić.

Za razliku od Lećevice, ostale lokacije bile su u trećoj zoni vodozaštite, a taj podatak, kao i svi ostali, obrađeni su u Analizi potencijalnih lokacija koju je izradila ECOINA Zaštita okoliša d.o.o. iz Zagreba.

U samoj Lećevici, međutim, budući je centar trebalo prostorno smjestiti na parcelu koja je blizu županijske ili državne ceste pa je odluka pala na Šilovića doce u Kladnjicama, lokalitet udaljen od centra Lećevice oko šest kilometara, koji se, prema kazivanju Mrčića, pokazao idealnim, jer je od ceste udaljen dvadeset do trideset metara, a uokolo nema naselja.

– Imali smo sreću pa smo zbog svih sadržaja koje centar mora imati rezervirali pedeset hektara – naglašava Mrčić.

– Imali smo sreću i kad su bušili teren jer je ispalo da se na toj lokaciji u dubini nalazi nekoliko stotina metara gline. Pri tome je jedna bušotina išla na 410 metara, nekoliko metara ispod razine mora – precizira naš sugovornik.

I tako je nastao projekt Centra u Lećevici, koji je nakon županijskoga, ugrađen i u Prostorni plan općine Lećevica. Zatim je, sukladno zakonskoj proceduri, krenula izrada Studije utjecaja na okoliš.

Studiju je izradio IPZ Uniprojekt MCF iz Zagreba u rujnu 2006. godine. Prije usvajanja, 2005. godine, Studija je bila na javnom uvidu i javnom izlaganju tijekom kojih je zaprimljen niz primjedbi, od pojedinaca, udruga te općina Unešić i Lećevica, koje su se uglavnom odnosile na moguću ugroženost podzemnih voda kao posljedicu gradnje centra. Primjedbe nisu bile prihvaćene, pa nisu bile ni zapreka da nadležno ministarstvo na temelju Studije 27. studenoga 2006. godine izda Rješenje po kojemu je zahvat – Centar za gospodarenje otpadom, prihvatljiv za okoliš "uz primjenu zakonom propisanih i Rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i provedbe programa praćenja stanja okoliša".

Općina Unešić i neke udruge odlučile su se, međutim, na tužbe navodeći za tužbene razloge mahom iste one primjedbe koje im nisu prihvaćene u javnoj raspravi.

Projekt je ubrzo postao sastavnim dijelom i županijskog Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2007. do 2015. godine.
Zadatak izgradnje centra Županija je povjerila namjenski osnovanoj tvrtki Regionalni centar čistog okoliša, koja je u Sudski registar upisana u travnju 2005., da bi se aktivnim radom počela baviti tek u prvoj polovini 2009. godine. Do prvog kvartala 2013. u centar su uložena četiri milijuna kuna, uglavnom u dokumentaciju, no konkretnijih rezultata zapravo nije bilo. U nalazu državne revizije za razdoblje od 2010. do 2012. godine navodi se da je "Regionalni centar obavljao djelatnost, ali nije postigao planiranu svrhu osnivanja", te da je "poslovao s gubitkom koji je koncem 2012. iznosio 2.067.131 kunu".

Službeno obrazloženje kašnjenja u pripremi projekta svodilo se na njegovu složenost, zakonom propisanu nadležnost većeg broja sudionika projekta...

Kako kašnjenje nije bilo "ekskluziva" projekta "Lećevica", sve češće se moglo čuti da navedenome treba pridodati i očiti nedostatak političke volje. Ni u ostalim županijama, naime, nije bilo vidljivih pomaka, no tri su se, ipak, izdvojile. Šibensko-kninska, koja nije čekala "Lećevicu" nego se uhvatila posla u vlastitu dvorištu, Istra te Primorsko-goranska županija. One su 2012. godine već koristile EU novac, dok se za projekt u Lećevici razmatrala mogućnost promjene tehnologije.

Uz bavljenje tehnologijom, jednim se okom pogledavalo i na šibensko-kninski Bikarac, sve u nadi da bi Šibenčani, za razliku od prvotne ideje odvoza svoga smeća u Lećevicu, u Bikarac prihvatili i splitsko-dalmatinsko. U prilog zagovornicima te ideje išle su i sve glasnije primjedbe da je dvadeset jedan centar prevelik, odnosno nepotreban broj, i da nekoliko centara mogu zadovoljiti potrebe gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. Pri tome se slučajno ili namjerno zaboravljalo da bi takvo rješenje iziskivalo dosta vremena budući da nije bilo predviđeno prostornim planovima ni jedne od županija ni provedbenim dokumentacijama.
Ideja, međutim, nije ostvarena pa je Centar u Lećevici – preživio.

U međuvremenu je broj centara uistinu smanjen, na dvanaest, dakle, gotovo prepolovljen, no "Lećevica" se pokazala "žilavom" pa je i u ovoj sječi ostala pošteđena.

I ne samo to, nije došlo ni do spomenute promjene tehnologije u projektu, nego do smanjenja potrebnih kapaciteta postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, a sve zbog toga što je 2013. godine stupio na snagu Zakon o održivom gospodarenju otpadom, kojim je obveza izdvajanja otpada na lokalnoj razini podignuta s 24 na najmanje 50 posto, što se automatski odrazilo na potreban kapacitet Centra. Tako je kapacitet postrojenja za mehaničko-biološku obradu, koji je prema projektu iznosio 180.000 tona godišnje, smanjen na 110.000 tona.

U svakom slučaju, zbog velikog zaostatka u realizaciji i spoznaje da je izgradnja Centra u zadanom roku (kraj 2018.), upitna, Fond za zaštitu okoliša i prirode, kako se tada zvao, razmatrao je ideju o preuzimanju vodeće uloge kako bi se aktivnosti ubrzale. Događalo se to 2013. godine, u mandatu direktora Fonda Dinka Polića. A kad već spominjemo 2013., podsjetimo da je Hrvatska rok do 2018. uspjela dobiti tijekom pregovora o pridruživanju Europskoj uniji, jasno dajući do znanja da ne može ispoštovati onaj do 2013. godine.

Isina jest da je izgradnja centara te sanacija odlagališta otpada u nadležnosti županija, odnosno gradova i općina, i da su, tko više, a tko manje, kasnili u realizaciji. Uostalom, kašnjenje se očitava u svakodnevnom životu jer još uvijek u većini gradova i općina nema sortirnica primjerice, a ni odvajanja otpada "na kućnom pragu", kako se to popularno kaže. Istina je, međutim, da su kašnjenju pridonosili i pojedini ministri nadležnog resora.

Ostat će tako zabilježeno da je bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović u jednom trenutku zaustavio "Lećevicu". Dogodilo se to u studenome 2016., kad je Ministarstvo ukinulo Rješenje za izmjenu izgradnje Centra u predmetu ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, doneseno samo pet dana ranije i, da stvar bude zanimljivija, u tom istom ministarstvu.

Rješenje je ukinuto zbog proceduralnih razloga i povrede materijalnog prava. Ministar Dobrović, imenovan, inače, iz kvote Mosta, nije se dugo zadržao na toj funkciji, a projekt gradnje Centra za gospodarenje otpadom još jednom je preživio.

Prije Dobrovićeva odlaska, "Lećevica" se opet našla pod upitnikom, 2017. godine, kad je Dobrović izjavio kako je koncept gospodarenja otpadom koji se provodi izgradnjom skupih i nepotrebnih županijskih ili regionalnih centara ekonomski loš i štetan.

Danas svjedočimo da su centri opstali, i to zahvaljujući zakonskoj regulativi. Njihovo izbacivanje iz sustava značilo bi neizostavno donošenje nove strategije gospodarenja otpadom na nacionalnoj razini, kao i novi plan gospodarenja otpadom i, na kraju, novi zakon. Kako procedura za sve navedeno traje godinama, ukidanje centara bio je luksuz koji Hrvatska sebi nije mogla dopustiti. Tako su centri opstali, a među njima i onaj u Lećevici.

Raspoređeni na ukupno 25 hektara površine, predviđeni sadržaji tog centra u konačnici su: postrojenje za mehaničko-biološku obradu miješanog komunalnog otpada (110.000 tona godišnje), kompostana za odvojeno sakupljeni biootpad (9700 tona godišnje), reciklažno dvorište za građevinski otpad, reciklažno dvorište za komunalni otpad, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, portirnica, upravna i servisna zgrada, odlagalište za neopasni i inertni otpad te prateći sadržaji. Oko 10 hektara površine pripast će odlagalištu. Planirano je da Centar bude u eksploataciji 25 godina.

Uz Centar, gradi se i šest pretovarnih stanica: u Splitu, Sinju, Zagvozdu te na Braču, Hvaru i Visu. U njima će se preuzimati lokalno sakupljen otpad na području cijele županije i dovoziti u Centar na obradu. Tehnologija pretovara iz manjih u veća vozila jednostavna je, brza, pri čemu otpad neće dolaziti u dodir s okolišem. Sav dnevno prikupljeni otpad bit će prekrcan i odvezen u Centar.

I dok sudski postupak spomenut u uvodu teksta traje, projekt se nastavlja, pa su shodno tome početkom ove godine resorno ministarstvo, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te tvrtka Regionalni centar čistog okoliša potpisali ugovor za njegovu realizaciju, vrijedan 322.498.130 kuna. Kad se uz Centar doda i šest pretovarnih stanica, iznos se povećava na 454.129.208 kuna. Projekt u Lećevici trebao bi biti realiziran do kraja 2022. godine. Sa zakašnjenjem od četiri godine, a penale će, po dobrom starom običaju, platiti građani cijenom odvoza smeća.

– Projekt se realizira kroz ukupno devet ugovora – kazala nam je mr. sc. Vlatka Lucijanić-Justić, privremena upraviteljica Regionalnog centra čistog okoliša, dodajući da je upravo sklopljen ugovor za vođenje odnosa s javnošću s tvrtkom Mediaval d.o.o. iz Zagreba.

– Uz to – nastavila je – u tijeku je sklapanje ugovora za stručni nadzor gradnje Centra sa članovima zajednice ponuditelja koju čine: CGO Eptisa Adria d.o.o., Institut IGH d.d., te Investinženjering d.o.o. U javnom nadmetanju za tehničku pomoć i projektiranje pretovarnih stanica u tijeku je žalbeni rok. Izabrani su, inače, za tehničku pomoć zajednica ponuditelja: Meritum inženjering d.o.o. Split, Ekonerg Zagreb te IPZ Uniprojekt Terra Zagreb. Za projektiranje pretovarnih stanica izabran je Geoprojekt d.d Split.

Prema riječima naše sugovornice, u lipnju je planirana objava natječaja za odabir izvođača radova kojemu će biti zadatak izraditi glavni projekt Centra, a zatim ga, na osnovi projekta, izgraditi i opremiti. Budući da je vrijednost projekta 44,5 milijuna eura, natječaj će biti objavljen i na web-stranicama Europske unije, a priliku da dostave svoje ponude imat će tvrtke iz cijelog svijeta. Odabir ekonomski najpovoljnije ponude odvijat će se u nekoliko faza.

 

Planirano je da Centar bude u eksploataciji 25 godina

 

Lećevica nije bila jedina ciljana lokacija, nego je izabrana u 'konkurenciji' s još dvije: Opor iza Kozjaka te Otišić između Hrvaca i Vrlike

 

Ostat će zabilježeno da je bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović u jednom trenutku zaustavio 'Lećevicu'. Dogodilo se to u studenome 2016.

 

Raspoređen na ukupno 25 hektara površine, oko 10 hektara površine pripast će odlagalištu

 

Lećevica se nalazi u četvrtoj zoni vodozaštite, u kojoj je dopušteno graditi ovakav centar, s jedne strane, a s druge jer je na pola puta između Splita i Šibenika, pa smo računali da ćemo osigurati dovoljnu količinu sirovine te riješiti problem dviju županija

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2024 15:39