StoryEditorOCM
DalmacijaTurizam u sjeni križa

Padre Mario podigao buru i izazvao čuđenje otočana zbog radova u krugu samostana: Pod našim šatorima bit će mjesta za mlade i meditaciju; Inspekcija je izašla na teren, gradonačelnik rezolutno tvrdi: Projekt ne dolazi u obzir!

Piše Mirko Crnčević, Gordan Zubčić
6. srpnja 2019. - 09:43
Padre Marinov pokazuje kultivirano zemljište samostana

Mnogi se stanovnici otoka Hvara čude odakle tolika snaga, fizička, duhovna, ali i ona financijska, padru Mariju Roku Marinovu (81), starješini dominikanskog samostana sv. Petra Mučenika u Starome Gradu.

Jedini "bijeli fratar" u drevnom Farosu, nakon smrti svoga prethodnika, padra Tončija Deškovića (2009.), temeljito je obnovio samostan i otvorio ga za rad s manjim grupama do 15-ak osoba, ponajprije za duhovne vježbe njihovih studenata, pa i redovnika. Osim smještajnih jedinica i mogućnosti prehrane u samostanu, ponajprije zahvaljujući njemu, postoje: bogata zbirka umjetnina i arheoloških eksponata, lapidarij, polivalentna dvorana "Stratiko", prostorija za meditaciju...

Međutim, on već dulje vrijeme također radi na oplemenjivanju "zelene površine" koja pripada samostanu, ali nedavno je na internetskoj stranici samostana objavljena i vijest kako je "u sklopu prostranog posjeda nekada beskoristan, škrapav, i grbav teren, pun kupina, drača i šume smrdelja, pretvoren u vrlo koristan, vrijedan i atraktivan prostor", uz želju da se "taj prostor što bolje iskoristi u skladu i potrebama vremena i prostora na kojemu živimo i uredi kao kamp šatorskog tipa".

– Svako je razdoblje u povijesti čovječanstva imalo neka događanja, pokrete, ideologije koji su toliko bili prisutni, rašireni i utjecajni da su postali svojevrsni znakovi vremena. Ovdje bih se osvrnuo na turizam, koji je također znak našeg vremena. Ovdje nije riječ o turizmu kao privrednoj grani, nego o turizmu kao socijalnoj, društvenoj pojavi. Crkva je uvijek uočavala, pokazivala i pratila znakove vremena. Ona ih i danas prati, posebno ovaj znak vremena o kojem je ovdje riječ. Tako se mnogo govori o pastoralnoj brizi za turiste, kako domaće, tako i strane – piše na webu padre Mario i otkriva detalje projekta:

– Kampu sam već dao i naziv "Kampus Dominikus". Već se dosta toga učinilo. Pomalo se pretvara u prostor za kampiranje namijenjen organiziranim grupama. Konfiguracija terena je takva da se teren dijeli na tri dijela različitih razina. Gornji, najprostraniji dio, namijenjen je za šatore. Srednji dio je za sport i rekreaciju. Donji je zamišljen kao radni i molitveni dio, prostor gdje se mogu odvijati susreti, razgovori, predavanja, misa na otvorenom, pjesme duhovnog sadržaja ili prikladne zabavne pjesme, koncerti... Kamp je od centra grada udaljen samo nekoliko minuta pješačenja, a od plaže petnaestak minuta ugodne šetnje uz morsku obalu.

Za ovu godinu neće biti u funkciji, iako je veliki dio posla već obavljen. Da bi za godinu dana bio u funkciji, potrebna su dodatna financijska sredstva. Neki su već načuli što se ovdje radi i zainteresirani su za njegovo korištenje. Svima koji mogu i spremni su pomoći ostvarenje i završetak ovog projekta u izgradnji dobro su došli i unaprijed im zahvaljujem. Svoje priloge mogu poslati na adresu... (objavljen je i broj bankovnog računa samostana, op.a.).

Cijela priča uzburkala je otočnu javnost, a dio građana spekulirao je da "u samostanskom dvoru protupravno niče kampiralište". Dojavitelji pišu da su na teren izišli i građevinski inspektori, te da su "radovi i nakon toga nastavljeni, a da betonirana površina nije uklonjena".

Posjetili smo padra Marija, kako bismo doznali o čemu je zapravo riječ.

– Kada sam za Svi svete 2003. godine došao u samostan, bilo mi je potpuno neshvatljivo da samo 300 metara od Hektorovićeva trga stoji zapušten tako veliki teren. Jedan dio nekadašnjeg vinograda je nakon nekoliko godina iznajmljen poznatom enologu mr. Andri Tomiću, ali je ostao prostor (više od 6200 kvadrata) kao neravan teren obrastao šikarom, kupinom i šumom smardeja. Zato ulica ili put sa zapadne strane posjeda i nosi naziv "Smardiečo kola", ali ja se nadam da će se njezino ime uskoro promijeniti u Ulicu sv. Dominika ili Dominikansku ulicu – kaže naš sugovornik, te dodaje:

– U jesen 2016. počeo sam nasipati taj zapušteni i beskorisni teren. Mljevenjem i ravnanjem dovezenog materijala dobili smo velik, koristan i vrijedan prostor. Zatim sam naručio i dao zasaditi devet stabala lipa visokih pet metara, a zasadit ću ih još dvadesetak, tako da dobijemo jednu površinu sasvim sličnu onoj ispred crkve, gdje bi se moglo odmarati i logorovati. Zajedno s borovima na samostanskom terenu ispod Gradskog groblja bit će to prekrasna zelena površina. Na prvoj razini omogućit ćemo mladim ljudima i našim studentima logorovanje, ako budu zato imali interesa, ali ne na komercijalnoj osnovi, a oni se svakako trebaju i zabaviti, pa će na drugoj razini imati igrališta za mali nogomet, rukomet, odbojku... Na najdonjoj, trećoj razini kanimo voditi razgovore, imati predavanja i razne radionice.

Padre Mario ističe da će drevni Faros dobiti sređen i uređen prostor, u koji se s razine Grada nije baš ništa uložilo. Već sada razmišlja i o tome da zaposli jednu osobu na održavanju čitavog okoliša, ali za to prethodno mora naći i potreban novac.

– Drago mi je da ljude interesira što se radi ovdje u samom središtu grada. I građani od početka zaista prate kako od zapuštenog terena nastaje lijepo uređeni prostor. Slušao sam samo pohvale, a kada bude sve gotovo, kada se zasade nova stabla i pedesetak maslina, priredit ću javnu proslavu. Stvarno mi nisu jasni oni koji neistinito tvrde da je u svemu ovome postupala građevinska inspekcija. Jednostavno, to nije istina i ne znam zašto uopće i bi kada mi ovdje zapravo ništa ni ne gradimo, mi samo oplemenjujemo jedno do sada zapušteno zemljište. Betonska površina, od ukupno tridesetak četvornih metara, poslužit će tek za dovođenje vode i postavljanje poljskih WC-a, valjda će i to ljudima biti potrebno dok budu kod nas boravili – rekao je Marinov.

Škarpa: Projekt ne dolazi u obzir, nije u turističkoj zoni

– Istini za volju, mi u gradskoj upravi nismo detaljno ni upoznati kakvi se radovi obavljaju u dvorištu dominikanskog samostana sv. Petra Mučenika, ali sasvim sigurno možemo reći da se to zemljište nalazi izvan zone UNESCO-ove zaštite. Međutim, unatoč tome potrebno je naglasiti da su i u tom području kriteriji za gradnju nešto stroži nego na nekim drugim lokacijama, na kojima je ona također dopuštena. Naravno, izgradnja kampirališta u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir, naprosto zato što nije riječ o zoni turističke izgradnje – izjavio je Antonio Škarpa, gradonačelnik Staroga Grada.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2024 06:12