Turisti oduševljeni šljunčanom oazom na Otoku sunca: 'Kad pitate za ocjenu od jedan do pet, dali bismo - šest!'

U prekrasnoj uvali Pokonji dol, udaljenoj samo dva kilometra jugoistočno od grada Hvara, ovih se dana uživa u morskim radostima.

Naravno, dio posjetitelja se kupa, neki su na ležaljkama i ispod suncobrana čitali ljetna štiva, ispunjavali križaljke ili prebirali po svojim mobitelima, a bilo je i onih koji su već zasjeli u restorane, neovisno o tome jesu li se odlučili samo popiti piće ili za neki od dalmatinskih specijaliteta.

Na najvećoj šljunčanoj plaži na ovom dijelu Otoka sunca, zadnji put smo bili na novinarskom zadatku još 2004. i odmah primjećujemo da se od tada puno toga promijenilo nabolje. Već na samom ulazu nailazimo na besplatno parkiralište za stotinjak automobila.

Međutim, nedavno smo pisali o strmoj i neuređenoj stazi kojom turisti skraćuju put da bi ovamo stigli iz obližnjeg predjela Vrisak, što svakako Gradu Hvaru ne služi na čast. Ali zato gradsku upravu treba pohvaliti da je na ulazu u kupalište postavila informacijsku ploču kojom sve one koji ovamo dolaze upozoravaju da će se izvan ograđenog prostora kupati na vlastitu odgovornost, da koriste kante za odlaganje otpadaka, da na plažu ne dovode kućne ljubimce niti unose staklo.

Prema tome, prvi je dojam da se sa širega društvenog aspekta vodi briga o sigurnosti posjetitelja, dok nam druga infoploča na koju nailazimo sugerira da koncesiju na pomorskom dobru ima obrt "Mustačo", vlasnika Vinka Ravlića. Taj mladi poduzetnik je nastavio obiteljsku tradiciju i u priobalnom potezu razvio ugostiteljski biznis, pružajući istodobno i usluge smještaja u svojim apartmanima.

– Evo, vidite kod nas je sve puno iako se mnogi žale da je sezona nešto lošija nego lani. Razlog je jednostavan, držimo se one da gostu ne smije faliti ni ptičjeg mlijeka. Kada je riječ o plaži, trudimo se ispuniti sve obveze koje proizlaze iz ugovora o koncesiji, činimo još i više od toga. Kupalište je vidljivo ograđeno s morske strane, gostima su na raspolaganju stalak za bicikle, kabina za presvlačenje, plažni rekviziti, dovoljan broj suncobrana i udobnih drvenih ležaljki, po dva sanitarna čvora za muškarce i žene, te dvanaest košarica za odvojeno prikupljanje otpadaka. Osim toga, naš spasilac cijeli dan besprijekorno vodi računa o kupačima – kaže koncesionar.

Sve to iz prikrajka sluša njegov otac Šime, on je jedini volonter uz dvadesetak zaposlenika koji ovdje zarađuju kruh, ali i svojevrsni pokretački duh jednog od vodećih kupališta na škoju:

– Da nismo u redu, zar bismo dva puta dobili koncesiju na pet godina, a ovaj zadnji put na deset godina. Gosti nam se ni na što ne žale, županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo svaki tjedan provjerava kakvoću mora i ono je visoke kakvoće. Sve stvari što kupači zaborave mi pravodobno zbrinemo i sljedećeg dana vraćamo, s policijom imamo odličnu suradnju, ovdje krađa, pa ni narušavanja javnog reda i mira, u zadnjih desetak godina nije ni bilo.

Zatim nas najprije vodi do spasioca koji je uvijek spreman pomoći.

– Osposobljen sam za ovaj posao i to mi se jako sviđa. Dobro govorim jezike i u stalnom sam kontaktu s gostima. Koncesionar mi je osigurao osmatračnicu, odjeću i svu potrebnu opremu, od plutače i torbe za prvu pomoć do brodice. Ovdje je postavljena ploča kojom kupače upozoravamo da nema skakanja ili guranja u more s betonskog platoa, isto tako preplivavanja do susjednog škojića Pokonji dol. Po mojemu mišljenju, najvažnija je preventiva, a kada se i dogodi neka neopreznost, mi to rješavamo po hitnom postupku – iznosi mladić.

Tijekom ove godine je, veli spasilac, imao tek nekoliko intervencija, primjerice kada su gosti ugazili na ježinca, a od nešto opasnijih situacija imao je slučaj ozljeđivanja jedne Francuskinje, kojoj je previo ranu na glavi i žurno je odvezao do Hitne pomoći u Hvaru, gdje joj je to sanirano.

Požara, na svu sreću, nema, ali zato imaju dovoljan broj protupožarnih aparata, a barba Šime mu je skoro pripovijedao da za svaki slučaj namjerava kupiti jednu pumpu za gašenje, neka se nađe. Mi idemo dalje, želimo čuti mišljenja onih zbog kojih plaža i postoji.

– U Hvar sam stigao s prijateljem i na prvi pogled nam se svidio grad s Paklenim otocima. No, mi smo tragajući za dobrom plažom stigli do Pokonjeg dola i tu provodimo svoj odmor. Nama je ovdje sve super. More i plaža su savršeno čisti, a na usluzi nam je restoran koji nudi mesna i riblja jela po sasvim prihvatljivim cijenama. Kad pitate za ocjenu od jedan do pet, dali bismo im šest – kaže Robert Hahn iz Rumunjske.

Dolazimo do Božice Sedlak, profesorice stranih jezika koja ima stan u Hvaru, gdje ljetuje zadnjih 20 godina. Redovito se odmara baš na ovoj plaži, a na naše pitanje zašto, odgovara:

– Kupalište je tek u visokoj sezoni nešto napučenije, a tako je svugdje. Ovdje me uvijek čeka moja klupa, hlad i restoran u kojem se osjećam kao kod kuće. More je prekrasno, plaža uredna, dok glazba ponekad bude malo glasnija, ali to je valjda zbog mladih. Za plažu bih dala ocjenu četiri i pol.

– Ja sam prvi put u Hrvatskoj. Prethodno sam bila u Splitu, a kad sam stigla u Hvar, vlasnica hostela mi je predložila da se kupam na ovoj plaži. Zadovoljna sam, ovdje je manja gužva, sve je nekako mirnije. Očarala me ova mediteranska priroda, tih nekoliko palmi, tamarisi... More je kristalno plavo i čisto, a okoliš uredan, cijene ležaljki su 70, a suncobrana 50 kuna, i to nije previše skupo. Ne znam što bih ovdje promijenila ili dopunila, ali moj ukupni dojam je da plaža zaslužuje ocjenu četiri – smatra Katey Macallister, mlada učiteljica iz Birminghama (UK).

Restoran je plažni, jela su manje-više jednostavna, gosti ponajviše naručuju špagete, rižote, pomfrit i razne salate. U ponudi su također razna mesna i riblja jela, pogotovo ona s roštilja što ih vješto priprema meštar od kužine Anto Stjepić, za stotinjak kuna čovjek se može najesti i popiti čašu vina.

Za jednim stolom uočili smo cijelu obitelj, upravo su se došli osvježiti i odlučili da će za nas ponudu na plaži prokomentirati njihova "glava od kuće".

– Mi smo se zaista pribojavali tih "hvarskih cijena", ali su one kod "Mustača" čak i niže od onih koje su uobičajene. Donekle slično kao u Brelima i Baškoj Vodi, gdje smo prethodno bili tri dana, ja bih to nekako usporedio s Malim Lošinjem. Apartman nam je u Križnoj luci i ova je plaža najbliža, uredna je i dobro opremljena. Ljudi su ovdje super, nenametljivo vode računa o svakom detalju, možda bi bilo dobro još malo "dohraniti" plažu, ne bi joj to škodilo jer je valjda zbog velikih valova u zimskom razdoblju postala donekle grbava – kaže Egon Puljić, elektrotehničar iz Zagreba, koji koncesionarima također daje ocjenu četiri.

Budući da i na Hvaru vrijedi pravilo "gost je uvijek u pravu", onda se od recenzija ne može bježati, ali mjerodavna su i naša zapažanja. U tom smislu bi se moglo prigovoriti da suncobrani na plaži nisu baš unificirani. No, koncesionara pitamo o posebnoj ponudi i čini li on nešto više u smislu očuvanja pomorskog dobra.

– Gostima su na raspolaganju kanui i pedoline kojima mogu otići do susjedne uvale Mekićevica, do Hvara ili do susjednog škoja Pokonji dol, ali se tamo ne smiju iskrcavati zbog lanterne. Sve ovisi o vremenu, mi im uvijek pojašnjavamo što sve mogu a da budu sigurni. Kad je riječ o očuvanju pomorskog dobra, s ravnateljicom Dječjeg vrtića "Vanđela Božitković" u Hvaru, profesoricom Sanjom Ćurin, dogovorio sam da nam "veliši" na plažu dođu 15. rujna, bit će naši gosti i pod nadzorom svojih "teta" napraviti likovne radove koji će potom biti dijelom jesenske izložbe "Pomorsko je dobro" u Hvaru – ističe Vinko Ravlić.

Ravnateljica je oduševljena tom idejom, a kako i ne bi bila kad je smisao ovakvih kampanja, pa i novinskih članaka kojima je pratimo, među ostalim, da se educiraju i mlađe dobne skupine o važnosti pomorskog dobra, dakle, o ponašanjima koja mu štete ili pak pridonose njegovu očuvanju i razvijanju u gospodarske svrhe.

Zbog toga predlažemo da "Mustačo" za ovakvu aktivnost dobije dodatne bodove, briga za javno dobro nešto je što zaista treba primijetiti, pa u konačnici i nagraditi.