Dalmacija Split županija

najvjerniji GOST

Čeh Pavel već 50 godina ljetuje u Makarskoj: Ne želim ljetovati nigdje drugdje, samo u kući barba Jakova!; Ipak, ovaj svjetski putnik priznaje i što mu se ne sviđa kod nas

najvjerniji GOST

Kada je 1969. godine prvi put s roditeljima kao devetogodišnjak stigao na ljetovanje u Makarsku, danas 59-godišnji Čeh iz Brna Pavel Zeman sigurno nije niti pomišljao da će u gradu podno Biokova i to uvijek kod istog gazde, ljetovati i narednih 49 godina i dolaziti zasigurno više od 80 puta.

Međutim, zbog vjernosti Makarskoj i svom domaćinu 86-godišnjem Jakovu Lovreti, Pavel je nagrađen i svečanim prijemom u TZ-u Makarska te je za uspomenu na 50. obljetnicu boravka, dobio plaketu i slike stare Makarske i to baš onakve kakve se sjeća iz 1969. godine i to prema crno-bijeloj fotografiji na kojoj se nalazi sa svojim roditeljima i domaćinima.

Pavela i barba Jakova obišli smo u kući u Makarskoj ispred koje je parkiran i Pavelov automobil buba, također iz 1969. godine kada su njegove gume prvi put dotaknule uzavreli asfalt Makarske. Kako nam kazuje Pavel koji je u srpnju kod Lovreta stigao sa 21-godišnjim sinom Filipom, a u lipnju sa suprugom Dašom, od Brna do Makarske i natrag prijeđe 2000 kilometara, dok je u 50 godina prešao više od 200 tisuća kilometara budući da, kako smo naveli, zadnjih godina dolazi dva puta na ljetovanje. Pavel savršeno razumije i govori hrvatski jezik, a kako i ne bi kada u Makarskoj ima ''staža'' pola stoljeća pa kako kaže kroz šalu, slobodno može ponijeti neslužbenu titulu Makaranina.

- Ovu fotografiju s mog prvog ljetovanja u Makarskoj kada sam došao kao 9-godišnjak s ocem Bogušem i majkom Jarkom, čuvam kao najljepšu uspomenu i ja sam vam ovaj prvi zdesna, mali Pavel, a tu su i moji roditelji i obitelj Lovreta. Kada smo 1969. godine prvi put stigli u Makarsku, u uredu tadašnjeg TZ-a Makarska ponudili su nam smještaj u kući na rivi i u Jakova Lovrete iznad tržnice za koju se tada odlučio moj otac pa je kazao da su u ovoj kući bolji ljudi. I tako je i ostalo do dana današnjeg i očuvali smo tradiciju - kazuje nam Pavel koji je inače ekonomist i radi kao konzultant za EU fondove, putuje poslom po cijelom svijetu tako da mu ljeti godi dvotjedni odmor u dva navrata u Makarskoj jer, kako kaže, tada ništa ne rade i samo leže na plaži, kupaju se u moru i opuštaju.

I zimi se vole odmarati pa s obitelji otputuje do Maldiva, a na skijanje obavezno u Švicarsku. Inače, plaketu za 20-godišnji boravak dobio je i u Švicarskoj u kojoj zimuje svake godine u gradu Davos, isto u privatnom smještaju i to također uvijek kod istog gazde. Pavel putuje poslovno gotovo cijelu godinu i to od Japana do Amerike pa uvijek Jakovu pošalje razglednicu.

- Jakov je odličan domaćin i da nema njega, mislim da bismo ljetovali na otocima ili u nekim drugim mjestima jer se ovdje osjećam kao kod kuće. Čak sam prije par godina mislio u Makarskoj kupiti kuću u kojoj bi s obitelji odmarao kad odem u mirovinu, ali kada sam sve zbrojio i oduzeo, bolje mi je i dalje dolaziti kod Lovreta iako unajmio apartman i na mjesec dana jer ovdje uvijek mogu doći kad god poželim tako da mi se ne isplati kupovati nekretninu.

I sina Filipa koji je nastavio našim stopama i koji je student engleskog i španjolskog jezika u Velikoj Britaniji, prvi put smo u Makarsku doveli kada je imao jednu godinu i sada dolazi evo 20 godina i ne želi ljetovati ni u jednom drugom mjestu niti u jednoj drugoj kući osim ove barba Jakova baš kao i mi pa ćemo za 50 godina proslaviti stoljeće dolaska naše obitelji u Makarsku, kazuje nam Pavel dodavši da su sunce, more i savršeni domaćini glavni razlozi zbog kojih stalno dolaze u Makarsku, mada nije baš ''lud'' za ribom, već pršutom, sirom, mesom i naravno pivom, ali češkim koje ponesu sa sobom.

Kada je na ljetovanju, navečer s obitelji prošeće gradom i posjećuje kulturna događanja na Kačićevom trgu. S obzirom na to da svake godine automobilom prijeđe po 60 tisuća kilometara jer poslovno putuje, u Makarskoj se obitelj Zeman samo vozi biciklima ili pješače.

Međutim, Pavel baš nije zadovoljan sadašnjim izgledom Makarske koja je stambenom izgradnjom izgubila svoj stari sjaj i sada je postala betonsko naselje u kojem je gotovo pa rijetkost vidjeti zelenilo.

- Kada sam bio mali, Makarska je bila do magistrale,a sada se proširila skoro do Biokova i u dužinu i širinu što mi nije baš drago jer su plaže postale prenatrpane. Mi se kupamo pored svjetionika na Sv. Petru svih ovih 50 godina pa srećom uvijek nađemo slobodno mjesto, ali ne znam što će biti za 20 godina kada se sve još više izgradi - kazuje Pavel koji je lani u Makarsku svratio prvi put zimi i to na jedan dan kada je bio poslom u Sloveniji, Austriji i Crnoj Gori pa je obišao svog domaćina Jakova i prošetao plažom što mu je bilo zanimljivo.

- Kada sam kao mali bio u Jakova u Kotišini, tada sam mogao vidjeti samo magarca, a sada svake godine nešto novo, od obnovljene kuće i apartmana do bazena, ali ja volim ljetovati baš u Makarskoj, mada u Kotišinu svake godine dolazi sve više i više Čeha - kazuje nam Pavel koji će Makarsku s obitelji ponovno posjetiti dogodine u lipnju, a možda ako ih put nanese, i tijekom zime.

Pavelom i njegovom obitelji koju smatra kao svojom, jako je zadovoljan 86-godišnji Jakov koju je kuću u Makarskoj sagradio pet godina prije nego li je obitelj Zeman prvi put stigla na ljetovanje. Barba Jakov se sjeća da su i Zemanovi kao i ostali turisti iz Češke koji su sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća boravili kod njega u kući, brali višnje.

- Kada sam bio mlađi, na području iznad magistrale sam imao stabla višanja s kojih smo znali obrati tonu i pol i to početkom ljeta zajedno sa našim gostima iz Češke. Nakon jutarnjeg branja, plaže i odmora, za nagradu sam im napravio večeru i tako bi mi obrali višnje za četiri do pet dana. Pavel mi je kao član obitelji, a ne kao gost i uvijek voli odsjesti u istom apartmanu. Zvao me da dođem u Češku, ali nikada nisam otišao jer sam uvijek imao posla, renovirao sam dvije stare kuće u Kotišini, a i danas ne mogu stati s mirom jer sam naučio raditi - kazuje nam barba Jakov koji nadodaje da je pun energije jer cijeloga života radi, a jede malo mesa i puno povrća.

- Kad sam bio mlađi, radio sam po 12 sati dnevno, a sada po osam sati i to u kući u Kotišini gdje se bavim poljoprivredom, sadim rajčice, blitvu, tikve, krastavce, a unuci iznajmljuju apartmane i nedavno su napravili i bazen i od gostiju dobivaju čiste desetke što znači da su nešto ''povukli'' i od svojih roditelja i od mene i moje supruge Viborke i moram se pohvaliti da za Kotišinu imam rezervacije dvije godine unaprijed, kazuje Jakov koji se bavi i maslinarstvom, a glavni je u gradnji jer je 40 godina kao zidar i poslovođa radio u tadašnjoj tvrtki Građevno pa kada treba nešto renovirati pomaže i sinovima Anti i Žarki i unucima kojih je troje, a ima i sedam praunuka.

- Ma da mi netko ujutro kaže da ne moram danas ništa raditi i da će on umjesto mene, ja bih mu se samo zahvalio jer sam jednostavno navikao raditi i tako sam najsretniji - nadodaje Jakov.

Naslovnica Split županija