Ko je papi Frani kaza da ja iman sto godina? Hvala mu, je brate lipa ova slika!
Tim riječima je baka Ana Bilandžić iz Brnaza na oduševljenje svoje kćerke i sina, unučadi, praunučadi i čukununučadi te druge rodbine i prijatelja, okupljenih na njezinu slavlju, popratila primanje papinskog blagoslova Svetog Oca za svoj stoti rođendan. Dokument joj je uručio fra Antonio Mravak, župni vikar župe Gospe Sinjske za Brnaze, u nazočnosti fra Pavla Vučkovića, rodom iz Maljkova.
Ana Bilandžić rodila se 13. listopada 1919. godine u Maljkovu kao jedina kćerka majke Maše i oca Grge Vučkovića. Još kao djevojčica, s niti tri godine, ostala je bez roditelja pa je podizanje nje i trojice joj braće preuzeo stric Jozo.
Čim je stasala u djevojku, udala se za Juru Bilandžića iz istoga sela i s njim dobila dvoje djece, kćerku Ivu 1941. godine, a dvije godine kasnije i sina Antu. Anin suprug bio je časnik u vojsci NDH i uspio je preživjeti rat čiji je kraj dočekao u Feričancima.
Odatle je stigao kući u Maljkovo. Uskoro su po Bilandžića došli vojnici nove komunističke vlasti i odveli ga. Supruga Ana, koja je u ratu izgubila i dva brata, kao i njezina djeca, ni do danas nisu uspjeli saznati gdje su ga odveli i gdje su njegovi posmrtni ostaci.
Iz svega spomenutoga lako je zaključiti da je Anin životni put bio trnovit, s mnogo patnji i suza. Ali bilo je puno više radosti i veselja. Kćerka Iva, udana u obitelj Bešlić iz Potravlja, i sin Ante podarili su baki Ani sedam unučadi, oni su joj pak na svijet donijeli 21 praunuče i osam čukununučadi, a budući da su tek krenuli u "proizvodnju", Ana će dočekati još puno potomaka.
Sin Ante proveo je na radu u Njemačkoj punih 30 godina, a u Brnazama je 1986. izgradio obiteljsku kuću. Njegova majka se nije dala iz Maljkova, jer je tu ponikla i njoj je Maljkovo najljepše na svijetu. Sve je bilo dobro dok u kolovozu i rujnu 1991. godine velikosrpski agresori pod krinkom JNA nisu topničkim projektilima protjerali Maljkovčane iz njihovih domova.
Majka Ana je stigla sinu u Brnaze i od tada je stalni stanovnik tog mjesta. Stotinu godina dožive rijetki. Za jubilej Ane Bilandžić njezini najbliži pripremili su veliko slavlje. U prostranom dvorištu obiteljske kuće postavili su veliki šator kao da je riječ o svadbi.
Kada je Ante izveo majku da vidi gdje će proslaviti 100. rođendan, Ana je upitala:
- Oće li bit mista za sve goste?
- Bit će, majko, ne brini se - odgovorio joj je sin.
- E, zato ću kad oden gori kazat da je bilo posve lipo. Hvala van svima šta ste došli proslavit mojih 100 godina. Neka vas blagoslovi dragi Bog i naša Gospa. I neka van je svima sritno!