Kada splitskom Kliničkom bolničkom centru ponestane krvi, svi, ama baš svi darivatelji ove spasonosne “zlatne kapljice” ne dvoje i kreću u akciju.
Kaštelani su, uz dužno poštovanje njihovim kolegama iz drugih gradova i općina, uvijek u samom vrhu, među prvima se odazovu bolničkom apelu i priskoče u pomoć.
Baš tako, više od 50 godina, toj hvalevrijednoj gesti odazivaju se Kaštelani Ivica Demikeli Vitturi i Srećko Čubrilo - dva kaštelanska humanitarca koji su svoju krv dali po 100 puta svaki. Preciznije, njih dvojica u svom su dugogodišnjem humanom djelovanju drugima darivali tako ukupno 100 litara krvi.
Klub ‘Adriachema’
- Sve je krenulo 1986. godine. Bilo je svega, dok smo bili mladi davali bismo krv zbog slobodnih dana, zezancije, druženja. Dobija bi u bivšoj državi i po sedam dana slobodno, ma ko je to moga platit.
Čuj, zdravo je davat krv, čisti ti se organizam, dok daješ, malo te stisne u plućima, ali to je ništa. Sebe san zavitova da ću davat krv sve dok buden moga i dok buden zdrav. Nikad mi nije bilo loše nakon šta bi da krv.
Nakon toga poideš malo spize, popiješ i to je to. Prije su ljudi koji su davali krv putovali svugdi, danas to i nije baš običaj. Ali slušaj, 36 sati nakon šta daš krv ti si ka nov čovik.
Malo crnoga domaćega, dobre spize domaće i ka novi si. Ja san ti krv počea davat mlad, i do dandanas nisan sta. Još mi malo fali do penzije i neću odustat jer me cili svoj život na neki način ta humana gesta veže za moj klub darivatelja - kaštelanski “Adriachem”.
Ponovit ću, neću odustat i iduće godine, jer taj osjećaj kad shvatiš da si nekome spasija život - to se ne može opisat. To je nirvana - presretan nam Ivica prepričava svoja iskustva pri pomaganju drugima, poručujući mladima da se nemaju čega bojat.
- Dođite, dajte krv, posebno vi stari momci. Možda tamo upoznate koju lipu malu. Dajte krv, organizam je fantastičan stroj i sve nadoknadi. Ja san počeja sa svojih 19, a danas su mi 63 – veli šjor Ivica, za kraj nam navodeći:
- Zdravlje je najvažnije, sve drugo će doć samo po sebi.
A uz bok njemu stoji naš drugi sugovornik Srećko, čije je prvo iskustvo spašavanja tuđeg života svojom krvlju doživio, ni manje ni više, nego vanka na otvorenom.
’Kad se iscidi pola litre’
- Tada se dogodila velika nesreća u vojsci i tribalo je ozlijeđenima spašavat živote. Pazi sada, krv san dava iz vene u venu. Direktno!
Iz moje vene su spojili cijev na venu ozlijeđenoga vojnika. Čovječe mili, čuješ kako čoviku kuca srce. Ma taj osjećaj nitko ne može platit. I evo, dogura san do stotog puta, a na ovu humanost san “nakačija” i svog jednog sina, koji je krv da 50 puta.
Drugi sin je sportaš pa mu i nije baš zgodno.
Prije ti je bilo više druženja među nama koji dajemo krv, imali smo beneficije, putovali smo, ma svašta. A zamisli, ako danas radiš kod privatnika, možeš mislit štaš dobit slobodan dan. A to nije lipo. Čovika triba nagradit jer je učinija lipu stvar. Meni se u mom organizmu stvori neopisiv osjećaj kad mi iscide po litre.
Ma to je nešto posebno - govori nam Čubrilo, presretan zbog nagrade koju mu je, kao i Ivici, kaštelanski gradonačelnik Denis Ivanović uručio na prigodnoj svečanosti. Na toj svečanosti su nagrađeni i Mate Jukić i Tonći Bilić, koji su ovu dragocjenu tekućinu dali 75 puta, te Darko Maslov, Emil Drnasin i Vjeran Zekić za 50 puta darovanu krv.
Roditelji i djeca
- U Kaštelima je dati krv postala tradicija, koja se uspješno prenosi s generacije na generaciju, s roditelja na djecu. Biti dobrovoljni davatelj u našem je gradu postala stvar prestiža.
Klubovi dobrovoljnih darovatelja krvi djeluju niz godina i svima njima od srca čestitam na ovoj lijepoj gesti koju njeguju skoro cijeli svoj život - kazao je gradonačelnik Ivanović, koji je dvojici “velikih” ljudi uručio priznanja, dok su drugim dobitnicima priznanja uručili predsjednik Gradskog vijeća Ivan Udovičić, dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić i pročelnica Marija Pelivan.
– Bezbroj doza krvi prikupljeno je kroz naša kaštelanska društva.
Svake godine kod nas dolazi do smjena generacija i mlade snage daju snažan zamah ovoj humanosti. Konstantno se povećava broj davatelja – kazao nam je Pero Boljat, ravnatelj kaštelanskog Društva Crvenoga križa.
- Poslije svake akcije organizira se prigodni objed ili večera uz zajedničko druženje, što još više spaja i učvršćuje darivatelje krvi - dodaje nam vrijedna Milena Žegarac, dugogodišnja zaposlenica Crvenog križa, žena preko čijih ruku prolazi sav organizacijski posao ove humanitarne organizacije.