Županijski sud u Splitu okončao je pravomoćno predmet star više od 45 godina te je potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru, gdje Grad Trogir mora platiti milijun i 355 tisuća kuna naknade obitelji pokojnog Stjepana Kostovića te im platiti parnični trošak u iznosu od 150 tisuća kuna jer je na zemljištu njegova pokojnog oca Nikole 1959. godine izgrađena stambena zgrada za potrebe stanovanja radnika zaposlenih u lokalnom trogirskom brodogradilištu koje je tada nosilo ime partizanskog zapovjednika Trogira, Joze Lozovine Mosora.
Već ranije pravomoćno je dijelom potvrđena prvostupanjska presuda gdje je Grad Trogir obitelji Kostović dužan isplatiti iznos od 607 tisuća kuna. Grad je ovaj iznos obitelji Kostović, kako neslužbeno saznajemo, već isplatio u nekoliko jednakih mjesečnih obroka.
Četvero nasljednika pokojnika, a i sam njihov otac Stjepan te Stjepanov otac Nikola pravdu su tražili punih četrdeset šest godina, točnije od 1973. godine, ali ta pravda nikako nije dolazila. Naime Nikoli Kostoviću je 1958. godine nacionalizirana ova zemlja a da ga nitko ništa nije pitao i to dok je živio i radio u inozemstvu gdje je i umro 1965. godine.
Sudac u ovom predmetu, 45-godišnji Dražen Maravić, koji je donio ovu nepravomoćnu presudu (a koja je prihvaćena od strane višeg suda) naredbom tadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Splitu Gorana Čolaka dobio je u rad spis 2015. godine, a šokirao se kada je shvatio da je spor šest mjeseci stariji od njega u trenutku kada ga je uzeo u rad.
Prijašnje odluke Općinskog suda u ovom predmetu ukinute su sedam puta od strane tadašnjeg Okružnog suda u Splitu, a Vrhovni sud je dva puta ukidao odluke tadašnjeg Okružnog (danas Županijskog suda) u Splitu.
U toj pravnoj rašomonijadi gdje se na predmetu nije radilo i po desetak godina, nasljednici nikako nisu mogli dobiti materijalnu zadovoljštinu iako je na njihovu zemljištu nekoliko godina nakon oduzimanja napravljena stambena zgrada brodogradilišta poznatija kao Dom samaca.
Umro je Nikola, umro je Stjepan, a tek njihovih četvero nasljednika (Miro Kostović iz Vinišća, Nikola Kostović iz Splita, Branko Kostović iz Trogira i Anton Kostović iz Zadra) sada je konačno dočekalo zadovoljštinu.
Obitelj Kostović je još u siječnju 1973. godine ostala bez zemljišta na kojemu je izgrađena stambena zgrada, podnijela je tužbu i protiv Grada i protiv brodogradilišta.
Grad je od početka tvrdio kako nije odgovoran ni za što, budući da je zemljište koje je oduzeto Kostovićima odmah dano na korištenje brodogradilištu, a tvrdili su i da je odštetni zahtjev u zastari. Pravni predstavnici Grada Trogira uvjeravali su sud pak da su naknadu isplatili.
U nekoliko navrata, do 1988. godine, tužba obitelji Kostović je odbijana. Iste godine, viši sud, a tada je to bio Okružni sud u Splitu, potvrdio je presudu i ona postaje pravomoćna.
Međutim, obitelj se ne miri s tim, pa traže reviziju od Vrhovnog suda Republike Hrvatske. On im daje za pravo i postupak se ponovno vraća na početak. Nova presuda, ponovno protiv obitelji Kostović, donesena je 1991. godine, ali je viši sud ukida.
Na ponovljenom suđenju angažiran je i vještak za geodeziju Zvonimir Rubić i vještak za graditeljstvo Darko Smodlaka, a Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru, točnije sudac Dražen Maravić odlučuje u potpunosti povjerovati iskazu vlasnika koji je, još tamo na početku suđenja, tvrdio da mu nikada ništa nije plaćeno.
Ni Grad nije mogao dokazati da je bilo kakvu isplatu izvršio jer jednostavno za to potvrde u gradskim arhivima nije bilo. Predstavnici Trogira na sudu su tvrdili da dokumentaciju čuvaju samo jedanaest godina.
U nepravomoćnoj presudi sudac Maravić je primijetio da su je svakako mogli dostaviti i ranije ako su je imali, budući da spor traje od 1973. godine.
Vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina pažljivo je analizirao sve podatke o zemljištu koje je oduzeto Kostovićima. Utvrdio je da je u jednom trenutku njegova cijena mogla čak dosegnuti 2,9 milijuna kuna, no kao realan iznos naknade naveo je 1,9 milijuna kuna.
Sud je njegovo vještačenje i prihvatio, te donio presudu prema kojoj Grad Trogir mora Kostovićima isplatiti upravo taj iznos.
Nezadovoljna strana Grad Trogir iskoristila je pravo žalbe i sad je konačno donesena pravomoćna presuda.
Da je u cijelosti prihvaćen zahtjev obitelji Kostović za kamatu od 16. siječnja 1973. do 17. svibnja 2018 Grad Trogir bio bi im dužan isplatiti oko 22 milijuna kuna, umjesto dva milijuna koliko je sada i pravomoćno dosuđeno.