Maslinarstvo je razvojem turizma na otoku Hvaru bilo stagniralo, međutim, revitalizacija je krenula početkom Domovinskog rata. Sada, prema neslužbenim podacima, škoj s tendencijom porasta broji oko 225 tisuća stabala.
Među maslinarima, koji su ovih dana zaokupljeni berbom i preradom plodova, imamo one velike i male, poznate i nepoznate, a u te težačke poslove na Otoku sunca značajno su uključene i žene, različite dobi i zanimanja. Nema blagoslova bez ženske ruke, stara je uzrečica, tako da među hvarskim maslinarkama imamo ekološki osviještenih žena, pravih dama, ali i velikih radnica kojima bi na sposobnosti i trudu mogli pozavidjeti i brojni muškarci.
Jedna od njih je i Lana Zake iz Staroga Grada, rođena Zagrepčanka, ali po majci Starogrojka. Rano djetinjstvo provela je u drevnom Farosu, ali školovanje i studij arhitekture završila u metropoli. Još kao mala djevojčica gledala je svoju nonu kako nešto sadi po vrtu, zavoljela je zemlju i ta ljubav je nije napustila sve do danas.
Premda od 1990. ima svoje poduzeće s osnovnom djelatnošću arhitektonskog projektiranja, 2005. se praktično vraća na svoj škoj, osniva OPG i sve se više bavi poljodjelstvom. Paralelno se obrazuje na nekoliko učilišta i preferira ekološku proizvodnju, iako je na cijelom otoku Hvaru tek 15-ak maslinara koji se bave tom vrstom uzgoja.
- Ako me pitate čime se bavim, moj odgovor je agroarhitekturom. Godine 2006. sam na predjelu Moče u Starogradskom polju (Faroskoj hori) kupila jednu zemlju od 2500 četvornih metara, gdje sam se prve tri godine bavila vinogradarstvom, ali zatim to mijenjam u povrtlarstvo i konačno u maslinik. Na drugoj lokaciji Kotrolovci kod Dola sv. Marije obnavljam starinu i podižem maslinik, tako da danas imam ukupno 72 masline koje su ove godine napokon došle na puni rod.
Mada sam sve od početka radila po ekološkim principima, od 2014. sam certificirana za ekološki uzgoj, tako da izuzetno zdrave plodove na suvremenoj tehnologiji prerađujemo u ekstra djevičansko maslinovo ulje – kaže ova žena, koja za svoju djelatnost uspješno koristi državne potpore i novac EU fondova.
Za nju slobodno možemo reći da je ekološka aktivistica s certifikatom permakulturnog dizajna i poljoprivrednim tečajem biodinamičkog uzgoja, dobro joj ide, jer iz godine u godinu povećava prinos u svojim maslinicima. U radu joj pomaže Oskar Fleisher, također diplomirani inženjer arhitekture.
Njihov je princip, kada je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji, kratki lanac “Od polja do stola”, kupac za sat-dva dobije sve ono za što se odluči, što odabere, a to su ustvari proizvodi s markicom plodova Starogradskog polja, koje je 2008. uvršteno na Popis UNESCO-ove svjetske baštine. A na sasvim sličan način svoj mali maslinik u Vrisniku obrađuje i Irena Gregurić, fitofarmaceutkinja iz Jelse.
- Rodila sam se u Ivanić Gradu, a još kao malena ljetovala u Starome Gradu, gdje je Ina imala svoje odmaralište. Jednom sam posjetila Jelsu i svidjela mi se na prvi pogled, tako da sam već 19 godina prisutna na škoju. S vremenom sam u tom pitoresknom mjestu otvorila jednu butigicu – galeriju “Mirakul”, a prije tri godine u Vrisniku kupila zemlju od 1780 četvornih metara, na kojoj je ukupno 12 prekrasnih oblica. Pa iako dolazim iz grada u kojem se tradicionalno održava “Bučijada”, ja sam se zaljubila u to biblijsko drvo i njegove plodove, proizvedem malo, ali pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje koje, osim što ga darujem prijateljima i rodbini, koristim isključivo za svoje potrebe – pripovijeda Irena.
Ova dama bi u svome masliniku najradije podigla poljsku kućicu, uživala bi boraveći u prirodi i u prekrasnom pogledu koji puca na Vrisnik, obližnje Svirče, Jelsu i Vrbosku. Irena u pravilu sve radi sama – kosi travu i obavlja rezidbu, koristi organska gnojiva u granulama. Prskanja nema, a jedino zbog gušta ne bere sama. Prve godine ubrala je ukupno 120 kilograma maslina, lani je bilo problema sa sušom i maslininom muhom, a ove je u suvremenoj uljari u Svirčima preradila 82 kilograma zdravih plodova i dobila 13 litara izvrsnog ulja. U berbi su joj pomogli brat Igor Gregurić, njegov prijatelj Nino Klarić i prijateljica Sanja Ivanković, bilo je odlično, pala je i marenda.
No, puno više posla u svome masliniku ima Nevenka Županović iz Poljica, na istočnom dijelu Otoka sunca. Nju je prst sudbine još 1993. iz Doca Donjega (Gornja Poljica, općina Omiš) doveo u to hvarsko mjesto, udala se za lovočuvara Ivu Županovića. Kad se odlučila za brak, prihvatila je i način života u njihovu Grahovišću, naravno i imanje s oko 200 stabala maslina na predjelima Gaje, Blejine, Pod lokvu i U poju.
A sve je bilo lakše dok je suprug bio zdrav, međutim, radi on i sada koliko može iako je 2016. preživio moždani udar. Skladni su, puni međusobnog razumijevanja, spremni i drugima pomoći, a njima u berbu s kopna svake godine priskoče Nevenkina kćerka Jelena i njezin suprug Mate Smoljanović.
Ulja ima i za prodaju
- Prilike su takve da puno toga moram obaviti sama, čak i ono što je tzv. muški posao, ali na svu sreću svi su prema meni puni razumijevanja. Suprug i djeca su mi kupili kvalitetan alat, pa je sve nekako lakše. Tradicionalni smo, koristimo stajsko gnojivo, ne upotrebljavamo nikakve pesticide, ni insekticide, a branje započinjemo po starinsku, nakon Svih svetih. Beremo mjesec do dva, ovisno o vremenu, onako vrećicu po vrećicu i svake godine uberemo od dvije do tri tone plodova. Uglavnom, ulja nam ne fali, a nešto se i proda. Sve dobro dođe kada su u Hrvatskoj mirovine tako mizerne - govori ova velika trudbenica, koja nije klonula duhom unatoč svim tegobama koje život nosi.