Stoljeća stoje između generacija mornara, ribara i težaka, i danas Splićana s novim zanimanjima, ali koji blagdan Velike Gospe obilježavaju na identičan način, u Pojišanskom svetišu do kojeg su slaveći nebesku zaštitnicu stigli u velikoj procesiji od katedrale sv. Dujma.
Rijeka hodočasnika pristiglih i iz okolnih gradova, jer do ovog običaja posebno se drži i u Poljicima, u koloni je kročila preko Pazara, Zvonimirove i Pojišanske ulice, koje su zbog ove lijepe tradicije bile zatvorene za promet.
Gradonačelnik Andro Krstulović Opara s obitelji, djevojke s cvijećem u rukama, ali začudili smo se, i brojni stranci, pratili su ikonu Bogorodice na srebrnom prijestolju koju su na ramenima nosili prvo pučani u nošnjama pa mornari u bijelim odijelima, a koja je istim putem stigla nakon jutarnje mise.
- Samo zdravlja moj momak, prije sam išla pješke u Sinj, ali noge više ne slušaju, pa me evo zadnjih godina sam tu na Pojišanu - govori na gospođa Ivka, koja je kao i većina okupljenog mnoštva stigla s vlastitim intimnim zavjetom, bilo da zatraže pomoć od svoje nebeske zaštitnice ili da joj zahvale na svakodnevnoj milosti.
Uoči prolaska procesije, i časne sestre klarise svoje rešetkaste prozore, koji su njihovi jedini doticaj s vanjskim svijetom, ukrasile su cvijećem, zastavama i vjerskim obilježjima.
- I mi smo Majku Mariju, poput učenika Ivana, primili i uzeli u svoj dom. Postala je član naše obitelji, njezin lik prisutan je u našim kućama, među tolikim obiteljskim slikama dragih nam osoba. Pa evo i svi dramatični i sudbonosni događaji naše prošlosti vezani su uz Gospu i Njezine blagdane. Čitav naš povijesni hod vezan je uz Gospinu krunicu, molitvu u čijem su vezu ispisane sve naše obrane i borbe za krst časni i slobodu zlatnu – kazao je u propovijedi nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić, koji je upravo Mariju naveo kao uzornu praktičnu vjernicu.
- Mnogi će od nas reći da su praktični vjernici. Ali, kakav je to praktični vjernik ako ne govori o svojoj vjeri i ne prakticira ju. Često nam se tema vjere čini neugodna, uvredljiva pa čak i nepristojna. U društvu i u javnosti, o svemu se smije i može govoriti, ali o vjeri trebamo biti politički korektni i šutjeti. Kao kršćani pozvani smo naviještati i svjedočiti Radosnu vijest evanđelja. Vjera nije tvrđava koju treba braniti, niti je blago koje treba skrivati. Pozvani smo biti evangelizator dobre savjesti, poštujući druge i drugačije, uvjereno i uvjerljivo. Što govorimo, da to i činimo – istaknuo je Barišić.
Tradicija iz Srednjeg vijeka
Tradicija „prijenosa“ ikone s Pojišana u katedralu čuva se pod Marjanom od srednjeg vijeka, budući da je Pojišanska Gospa u zavjetnim procesijama na ramenima vjernika silazila u grad kad god su Split pogađale pošasti, poput rata, zaraza, gladi ili suše. Tada bi se danima održavala bogoslužja pred njezinom ikonom, koju povjesničari datiraju u četrnaesto stoljeće. Donosila se redovito u prvostolnicu, koja još od sedmog stoljeća nosi titular Uznesenja Marijina, i tako su do današnjeg dana povezana ova dva mjesta štovanja Velike Gospe.
'Tehnika ne smije zamijeniti osobni susret'
Uspjeli smo tehnikom zamijeniti osobu i komunikacijskim sredstvima izbjeći osobni susret. Na taj način i svoje najbliže udaljavamo od sebe. Sve je manje pohoda, a sve više uređaja koji snimaju i ostavljaju poruke. Stvarnost pretvaramo u virtualnost, lice u Facebook. Majka Marija, svojim primjerom života, svjedoči da nikada tehnika ne smije zamijeniti osobu i osobni susret. Nismo ni svjesni koliko naši mali koraci do bližnjega u potrebi i neznatna gesta dobrote imaju snagu preobražaja stanja i osoba. Sežu toliko duboko da suze tuge i žalosti pretvaraju u suze radosnice - upozorio je nadbiskup Barišić na modernu pošast otuđivanja od najbližih.