"Bez ičeg san, na ovon svitu bilon. Bez ičeg san, i drćen cilin tilon. Bez ičeg san, olu piću olu jiću. Gladan žedan gasim sviću ja dišperan san svitu", zapjevalo je trinaest žena u nedjelju navečer na praznom Narodnom trgu i izvuklo Split iz stanja šoka.
Sve do 20.50 sati nije se mogla vidjeti ta tuga za Morskim vukom jer vrhunac je turističke sezone i grad je u strci.
Ali mogla se čuti.
Na štekatima, u kafićima i trgovinama. Na kantunu gdje je neki ulični svirač prebirao “Vjeruj u ljubav” po žicama gitare. U kalama gdje se kroz ponistru uz cvrčanje riba čulo kako Splićanka pjevuši “Nadalinu” dok priprema marendu.
Uz more, gdje iz kaića neki barba na tranzistoru sluša “Ješku od ljubavi”.
Svaki domaći zna što te note znače. Splitom su se čule samo i jedino Oliverove...