- Kada crtač ode, ostaju slike, kad umre pjesnik, iza njega ostaju pjesme, a kada umre arhitekt ostaju nam kuće, mostovi, Marmontova, Žnjan... Odlaskom Vjekoslava Ivaniševića ostali smo osiromašeni za jedan talent, za istinskog meštra arhitekture koji je vazda plijenio mirnoćom, svojim finim i otmjenim šarmom i tihom naravi - riječi su kojima se akademik Davorin Rudolf oprostio od preminulog splitskog arhitekta, bivšeg gradskog vijećnika, suradnika i prijatelja Vjekoslava Ivaniševića na komemorativnom skupu održanom ovog ponedjeljka u dvorani palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Uz članove obitelji, prijatelje, suradnike, kolege arhitekte, kao i brojne druge koji su poštovali Ivanišević rad i osobnost, komemoraciji su nazočili i brojni predstavnici javnog života grada uz bivše gradonačelnike.
- Odlazak bližnjega uvijek je preran, a šjor Vjeko je nama u Splitu bližnji jer kojim god dijelom grada prođemo tu je ostavio svoj trag. Marmontova, Novo rodilište, hoteli u Zvonimirovoj i na Jadrana, uglovnica na Poljičkoj, zgrada na Firulama, vila na Mejama, Medicinski fakultet na Križinama... Split, mi svi, ostali smo bez istaknutog arhitekta, istinskog domoljuba i Splićanina, a prije svega uzoritog i časnog čovjeka, uvijek tišeg od okoline, bučne i temperamentne, koji je govorio što je trebalo i kad je trebalo.
- Bio je jasan i kristalno čist, unoseći Zlatni rez - to prapočelo reda i oblikovanja u politički i javni diskurs. Arhitekt i urbanist, istovremeno, a takvi su nažalost rijetki, vjerovao je da u političkom angažmanu i aktivnom društvenom djelovanju struka mora doći do izražaja i tako se izboriti. Kao gradski vijećnik vodio je računa da kapital ne pojede grad. Unatoč bolesti, prihvatio je poziv voditi ocjenjivački tim za izbor najboljeg rješenja Žnjanskog platoa kojega je vodio časno, pošteno, argumentirano shvativši da je to mjesto u kojem će na mjesto nereda i bezakonja nastupiti red i pitomost. Rekao mi je tada 'Nema predaje, stari!' Upravo nas ta njegova srčanost i predanost obvezuje - kazao je gradonačelnik Andro Krstulović Opara.
O Ivaniševićevoj karijeri arhitekta govorio je Dragan Žuvela, predsjednik Društva arhitekata Split istaknuvši najveću vrijednost pokojnikove arhitekture - osobno načelo da ljudi njom budu zadovoljni i sretni.
Da je Ivanišević ostavio dubok iza sebe u gradu, kao i cijeloj Hrvatskoj, potvrdio je Petar Škorić, predsjednik splitskog HDZ-a čiji je Ivanišević bio član, također i kandidat na izborima za gradonačelnika prije pet godina.
- Život s Vjekom bio je privilegija. Bili smo prijatelji 68 godina i kada bi nas djeca u školi pitala zbog čega prijateljujemo, rekao bih im zbog činjenice da je Vjeko bio vitez. On je bio čovjek viteške čast i sve njegovo temelji se na to časti - rekao je profesor Matko Marušić koji je svog prijatelja opisao i u knjizi 'Snijeg u Splitu', lektiri za četvrti razred u splitskim školama, napisavši kako se Vjeko 'u nogometu borio kao lav, penjao se na najviša stabla, zavlačio se u najmračnije rupe i nikad se ničega nije bojao'.
Takav je ostao čitav svoj život, neustrašiv, a istovremeno gospodskog stava, uljuđen i nenametljiv.
Posljednji ispraćaj splitskog arhitekta održan će se u ponedjeljak poslijepodne na groblju Lovrinac.