Dalmacija Split

poništena presuda

Napokon ispravljena nepravda nad slavnim splitskim gradonačelnikom kojeg su osudili komunisti: dr. Ivo Tartaglia nije kriv!

poništena presuda

Županijski sud u Splitu ukinuo je prije nekoliko dana presudu Okružnog suda u Splitu od 24. lipnja 1948. godine kojom je dr. Ivo Tartaglia, jedan od najvažnijih splitskih gradonačelnika, zbog kaznenog djela protiv naroda i države, bio osuđen na sedam godina robije s prisilnim radom, oduzimanje građanskih prava na dvije godine te mu je konficirana cjelokupna imovina.

Time je, 70 godina nakon presude, postignuta svojevrsna moralna satisfakcija te je s Tartaglie skinuta svaka krivnja. Naravno ako presuda postane pravomoćna, a nema razloga da tako ne bude. Isto tako, ova je odluka zeleno svjetlo za povrat značajne Tartagliine imovine njegovim nasljednicima.

Posvojena djeca

Sudac Slavko Lozina, kao predsjednik vijeća, donio je ovakvu odluku na osnovi zahtjeva "za reviziju protiv odluke suda bivše SFRJ", koji je preko odvjetnika podnijela Norka Machiedo Mladinić, umirovljena profesorica povijesti i unuka Tartagliine supruge Eleonore.

Naime, kako je poznato, Tartaglia nije imao svoje djece, a Eleonora je u brak s Tartagliom ušla kao majka dvoje djece iz prvog braka, od kojih je jedno umrlo u ranom djetinjstvu. Drugo dijete, kći Nina, odrasla je s očuhom Tartagliom i svojom majkom te se poslije udala za Peru Machieda s kojim je dobila dvije kćeri – Ivanu, koju je dr. Tartaglia posvojio 23. studenoga 1947. godine, te Norku, danas 85-godišnjakinju. Tartaglia je umro u Lepoglavi u 69. godini.

– Obzirom da je podnositelj revizije osuđen za vrijeme komunističke vladavine za političko kazneno djelo te s obzirom da je do gore osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći suda kojom se krši međunarodno pravno priznata načela pravne države i demokratskog društva i proturječi javnom poretku RH, podnositeljica Norka Machiedo Mladinić kao nasljednica ulaže ovu reviziju... – stoji, među ostalim, u zahtjevu za reviziju koji je uvažen.

Dr. Ivu Tartagliu, odvjetnika, političara, publicista i slikara, mnogi smatraju najboljim gradonačelnikom kojeg je Split imao, no ima i onih koji misle da su upravo njegov desetogodišnji mandat gradonačelnika te kratka karijera prvog bana Primorske banovine (na koje ga je mjesto nakon uvođenja diktature imenovao kralj Aleksandar 1929. godine) otvorili vrata marginalizaciji Splita u gospodarskom, ali i u duhovnom i kulturnom smislu kako u Kraljevini, tako i u Titovoj Jugoslaviji, s nužnim reperkusijama i na današnju sliku Splita.

Prema izreci presude Okružnog suda, koje smo u posjedu, dr. Tartaglia je bio osuđen jer je "kao gradonačelnik i ban Primorske banovine te inače kao vrlo utjecajna ličnost u ondašnjem društvu od 1921. godine pa do kapitulacije Jugoslavije vodio i zagovarao takovu ekonomsku politiku koja je imala za cilj stavljanje naše zemlje u ekonomsku zavisnost stranih imperijalističkih sila te u istom svojstvu provodio i pomagao provoditi politiku koja je isto tako imala za cilj ušutkavanje, razbijanje i nasilno gušenje naprednih snaga zemlje u borbi za oslobođenje".

Zastupao Talijane!

Tako je osuđen jer je 1927. godine postao pravni zastupnik tvornice cementa "Majdan" iako je, stoji u presudi, "ova tvornica bila u vlasti talijanskog kapitala tako da je vršeći službu pravnog zastupnika ove tvornice do početka 1941. godine u stvari zastupao interese stranog kapitala na domaćem tržištu. Nadalje, 1928. godine postao je članom uprave dioničkog društva 'La Dalmatien' za iskorištavanje vodenih snaga Dalmacije, u kojem je društvu bio zastupljen isključivo francuski kapital.

1933. godine postao je članom UO ugljenokopnog dioničkog društva 'Monte Promino' u kojem je bio zastupan isključivo talijanski kapital. U predizbornoj kampanji 1928. godine, koja se je vodila za općinske izbore, zagovarao je zajmove odnosno investicije stranih firmi u našoj zemlji što je vodilo stvaranju privredne zavisnosti naše zemlje od inostranih imperijalista. Kada su 1924. godine napredni elementi u Splitu odbili da polože zakletvu kralju Aleksandru, poradio je da se isti pozovu u vojsku i kazne na razne načine", stoji u presudi koja je sad ukinuta.

Isto tako, teretilo ga se i da je dosljedno provodio šestojanuarsku diktaturu te je "kao ban provodio progone i hapšenja budući je imao policiju i žandarmeriju u svojoj ovlasti".

Dalje, u svojim govorima i izjavama zagovarao je diktaturu kao jedini ispravni put kojim narodi Jugoslavije moraju krenuti te je kasnije u 1937. godini dao izjavu "jednom talijanskom novinaru da je Musolini veliki čovjek i da žali što Jugoslavija nema takvog čovjeka".

Bio u NOP-u, ali...

Nadalje, osuđen je jer je "u tijeku okupacije od povratka iz internacije pa do oslobođenja Splita u oktobru 1944. godine ustrajao na liniji neprijatelja naroda Jugoslavije, zagovarao liniju čekanja i neopiranja okupatoru na način da je, iako je bio aktivist NOP-a, održavao stalnu vezu s reakcionarnim vodstvom HSS u Splitu i podržavao ove u politici čekanja s jedne strane, a s druge strane tu politiku proturao u organizaciju NOP-a nastojeći time razbiti jedinstvo naroda u borbi protiv okupatora čime je, dakle, stupio u političku suradnju s okupatorom".

I konačno, osuđen je jer je kao predsjednik novčanog zavoda Pučke trgovinske banke d.d. stupio "u privrednu suradnju s okupatorom" tako što je banka davala zajmove Talijanima te surađivala s talijanskim novčarskim institucijama za vrijeme okupacije.

Naslovnica Split