Dalmacija Split

preživio pakao

Splićanin stigao u bolnicu zbog bolova u koljenu, nakon 40 dana i 15 operacija izašao kao invalid: Imam osjećaj da su me htjeli ubiti kako bi zataškali cijelu priču!

preživio pakao

Vezano za slučaj Mattyja Ćenana i sudski postupak koji je u tijeku, nismo u mogućnosti davati bilo kakva očitovanja - glasi odgovor iz Kliničkog bolničkog centra Split

Hodnik neurologije zovem hodnikom pakla – počinje priču Matty Ćenan, Splićanin i izraelski državljanin koji je prije više od četiri godine na možda najgori mogući način ostao bez noge.

U takvim situacijama ljudi traže krivca, potreban im je netko koga će optužiti za sve loše što im se u životu događa, ali sugovornik nas uvjerava da su u njegovu slučaju, za traumu koja ga je zauvijek promijenila, krivi – liječnici. Dokazi, kaže 44-godišnjak, pričaju priču o nemaru zaposlenika KBC-a Split.

– Imam medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje ono što ja govorim. Gdje sada to suđenje ide, treći sudac preuzima taj slučaj - ljutito Matty počinje. Kaže, greškom liječnika "izgubio" je nogu, a presuda protiv KBC-a Split nije niti na vidiku, jer je treći sudac, koji bi tek trebao započeti pregledavati spise i dokaze protiv bolnice na Firulama, tek nedavno dodijeljen.

– Sada smo u fazi da su svi svjedoci ispitani i ostaje provesti vještačenje. Ovo je treći sudac od početka postupka i to je politika koja nikome nije jasna. Ne možemo govoriti o nekakvoj namjeri, ali po nama uvodi u pravnu nesigurnost, jer se ipak treći sudac ne može saživjeti toliko s predmetom. Ne mora biti loš ili loša, dapače, ali opet mu treba određeni rok jer pred sobom neće imati mali spis. Problem je što sve to nekako usporava cijeli postupak. Ja to razumijem, ali njemu je to traumatično – pojašnjava problem Mattyjev odvjetnik Mihovil Jović.

Potvrđuje kako medicinska dokumentacija i dokazi potkrepljuju priču njegove stranke, što još više ljuti Mattyja koji je izgubio povjerenje u pravosuđe i u liječnike. Stigao je u bolnicu sa simptomima tromba u nozi, a nakon nešto više od 40 dana, izašao kao invalid, oslabljen, s 15 operacija. Nakon što je u petak zaprimljen žaleći se na veliku bol u lijevoj nozi, liječnici su napravili MSCT kralježnice i nakon prijema ga smjestili na odjel neurologije. Kreće vikend, noga mijenja boju i umire, a Matty proživljava veliku bol čekajući ponedjeljak, četvrti dan otkad je ušao u bolnicu.

izgubljena borba

– U ponedjeljak ujutro oko 10 sati kada je stigla mlada djevojka koja stažira na neurologiji, odmah je uočila da nešto nije uredu s nogom i zvala je tadašnjeg šefa odjela – prisjeća se naš sugovornik.

– Kada su mu vidjeli nogu, htjeli su je odmah amputirati, sad zamislite u kakvom je stanju bila. A tek kada su doznali da je od petka u bolnici, počeli su ga spašavati - nadodaje otac Drago Ćenan, slikovito opisujući propadanje noge preko vikenda. Tek tada, kaže, kreće borba koja je od samog počeka bila izgubljena.

– Od tada, svaki dan sam imao operaciju pod kompletnom anestezijom. Čak njih 15! To je bilo mučenje. Anesteziolog se prekrstio ispred mene i kazao da nitko nije preživio više od sedam operacija zaredom – govori Matty, zastajkuje, zamuckuje, grlo mu se steže... Kaže da su liječnici rekli njegovim roditeljima da su ga cijelo vrijeme ignorirali jer su mislili da je u apstinencijskoj krizi.

– Broj operacija govori o tome koliko sam bio u apstinencijskoj krizi – prodorno nas pogleda i zastane... Nakon brojnih operacija i pokušaja spašavanja noge, došao je i dan amputacije.

– Ujutro oko 11 sati su me na dasci prebacili iz šok sobe na Firule. Bivšoj curi su rekli da ulazim odmah u salu i da mi odmah kreće operacija, međutim, ostavili su me u gipsaoni. Slučajno sam došao do telefona od gospođe koja je zabunom ušla u sobu te sam nazvao bivšu curu da dođe po mene te da su me ostavili u gipsaoni s nogom koju je uvatila gangrena i sepsa koja ide put srca – priča u dahu i nastavlja.

– Tek u osam sati navečer su mi kazali da nema sale za mene i da ću biti operiran sutra ujutro, a znam da tijelo ne bi izdržalo. Nakon toga je doktor Hrvoje Tomasović nazvao izraelsku veleposlanicu i kazao joj kako neću dočekati jutro. Ona je zahtijevala da se onda hitno prebacim u Zagreb, ako već ne mogu na operaciju u Splitu. Odjednom su mi nakon toga pronašli slobodnu salu – ljutito će Matty. Premda je taj dan kada je ostao bez noge, kaže, bio najgori u njegovu životu, konačno je osjetio olakšanje.

– Tek onda sam mislio da je gotovo, da će me prestati maltretirati – kratko će naš sugovornik. No, od trenutka ulaska u bolnicu do izlaska prošlo je oko 40 dana, a sve ovo što je do sada nabrojano, kaže, nije cijela priča o ponašanju splitskih liječnika.

– Najveća grozota što me mori, kad je sve već bilo riješeno da je noga izgubljena, stavili su mi tri stenta u tijelo i na kraju su me prebacili na Križine, gdje sam proboden u desnu bedrenu aortu i ostavljen da iskrvarim. Ne znam zašto su to napravili, to mi još nitko nije objasnio. Navodno je došao čistiti ranu gdje je bio provučen bajpas. Ne znam je l' on tu nešto krivo napravio pa se prepao, ali je činjenica da me ostavio dok sam krvario. Na dva i po metra od njega vadio sam žilu iz noge i zaustavljao krvarenje, a on kaže da me nije čuo. Čula me je cijela bolnica, ali on nije. Pa ja vam ne mogu opisati te bolove i urlikanje. I zvao sam drugog doktora koji me je izveo poluživog iz ambulante te su me odveli na hitnu operaciju, gdje su me uspjeli skrpati – pojašnjava pokazujući veliki ožiljak na bedru. Prije nešto više od tjedan dana mu je stigao nalaz od urologa koji potvrđuje da je došlo do medicinske greške pri jednoj od operacija bajpasa.

Sve je krenulo krivo

– Presjekli su mi jedan sjemenovod, tako da ejakulacija odlazi u mjehur umjesto normalnih putem, zbog čega neću više moći imati djece prirodnim putem - veli Matty.

– Sve to sam proživio u splitskoj bolnici, od nemara do sadističkog maltretiranja. Kad je već bila mrtva noga, oni mene 15 dana operiraju i poslije svega toga me ovaj probode i zamalo iskrvarim. Imam osjećaj da su me htjeli ubiti kako bi zataškali cijelu ovu priču – govori po tko zna koji put isto što i svakome tko ga pita što mu se dogodilo s nogom.

Kaže da nema više snage, a nema ni osjećaj da će mu se pravda uskoro osmjehnuti. Odmah je po izlasku iz bolnice potražio pomoć od odvjetnika i unajmio jednog koji mu je slučaj osam mjeseci držao u ladici, nakon čega je uzeo drugog odvjetnika i krenuo u pravnu borbu protiv splitskog KBC-a.

– Po onome što dosad znamo je da je njegovu nogu primijetila tek nekakva naučnica, a za taj vikend se, ako se ne varam, šest liječnika promijenilo da nitko nije reagirao. Taj svjedok koji je ležao s Mattyjem potvrdio je da je on urlikao i da ga nitko nije pogledao, već su mu dali tabletu za bolove. Razgovarao sam s pojedinim liječnicima, kod tromba u koljenu specifično je što noga odumire u roku od šest sati. On je došao sa simptomima koji su jasno ukazivali na tromb: hladno stopalo, ne osjeća nogu i propala mu je to jutro prije dolaska u bolnicu. S takvom anamnezom, oni ga stavljaju na neurologiju. Čak mu rade pretrage kičme, a nogu nitko ne gleda. Nije pogreška, ovo je nemar – ističe odvjetnik Jović.

Svjedok svemu su roditelji, bivša djevojka koja je, kada je shvatila da nešto nije uredu, svaki dan fotografirala promjene noge i medicinske kartone te je pristala svjedočiti na sudu o svemu što se događalo sve to vrijeme u bolnici. Osim djevojke, njegov "cimer" iz bolničke sobe također je svjedočio o boli koju je pacijent krevet do njega proživljavao i koji je vidio trenutak kada su liječnici shvatili da se radi o trombu.

– Najznačajnije je što liječnici daju kontradiktorna svjedočenja. Svi ljudi koji su od petka do ponedjeljka bili dežurni, dali su svoje izjave te pokrili sebe, i na neki način optužili Mattyja za to što se dogodilo, kazavši da nije bio kooperativan. Međutim, činjenice su tu, a to je najosnovnije. Čovjek se u petak ujutro javio s anamnezom koja je ukazivala na jedno, a liječnici su ga stavili na drugi odjel pretpostavljajući da se radi o nečemu drugom, a oni ga od petka do ponedjeljak nisu pogledali – napominje odvjetnik.

– Život poslije toga je nikakav, financijski sam propao, od onda nemam života. Jedna silikonska čarapa košta 360 kuna, ne znam kad sam je zadnji put kupio. Svaki komad za protezu, da bi mogao kvalitetnije živjeti, skup je i to je nemoguće pratiti. A nisam svojom greškom došao do invalidnosti – ističe Matty, koji često ne spava, što zbog boli, što zbog misli koje ga more.

– Kad je promjena vremena, bolovi su grozni. To je fantomska bol, a da bih zaspo, trebam popiti normabel – nabraja Matty sve ono što mu je postalo sastavni dio života, kojeg više tako i ne naziva.

– Nakon jednog članka u novinama pozvali su nas na pregovore o odšteti, a pristupili su tome na prilično banalan i bahat način. S jedne strane bili smo mi, a s druge pet liječnika, praktički konzilij liječnika koji tvrde da oni nisu odgovorni. Tako oni dovode do toga da će iz naših džepova, poreznih obveznika, otići još veći novac na kamatu. Činjenica je da ovdje teško tko može pobiti da je došlo do nemara, a već tri godine, sad će i četvrta, teku kamate i idu troškovi postupka, vještačenja... - ističe odvjetnik Jović.

Kaže kako su u početku tražili podmirivanje troškova liječenja i terapije, no sada, nakon toliko godina, traže odštetu, jer je šteta vrlo jasna.

 

Naslovnica Split