Od kad su se i po Splitu razmnožili multiplexi, svi smo se, budimo iskreni, malo raskomotili. Em nema više straha od barbe s lampadinom koji bi nas mogao pozvati na red ako se previše opustimo, em se često dogodi da se u dvorani zatekne tek šačica gledatelja pa se svi mogu nauživati luksuza o kojem su prije mogli samo sanjati - ne mislimo na specijalne efekte nego na one male komode koji nam prije, u pretrpanim kino dvoranama, nisu uopće padali napamet: recimo prebacivanje kaputa preko susjednog, praznog sjedala, odlaganje ića i pića na sjedalicu s druge strane, pružanje nogu preko cijelog prolaza kao da smo u sebe doma... i tako, znate već.
Takvi odlasci u kino ostaju u dugom i lijepom sjećanju, no ponekad sve krene po zlu. Pročitajte ovo iskustvo objavljeno na stranici Dnev...