Dalmacija Split

ispod sunca zlatnoga

Cijeli svijet studira u Splitu: 'Kad se vratim u New York svugdje ću promovirati ovaj fakultet! A možda i zapjevati Dalmatinac sam',; Splitski stranci otkrili su nam i koja im je najdraža hrvatska riječ

ispod sunca zlatnoga
Ina Larsen Matić, Melisa Schwalb, prodekan Joško Božić, dekan Zoran Đogaš, Julian Kaufman, Mikey Lem
Ina Larsen Matić, Melisa Schwalb, prodekan Joško Božić, dekan Zoran Đogaš, Julian Kaufman, Mikey Lem
Melissa Schwalb: U Njemačkoj su svi posvećeni poslu, ovdje su posvećeni prijateljima i obitelji
Julian Kaufman: U Splitu ću sto posto kupiti stan, ovdje mi je druga polovica srca
Ina Larsen Matić: Prva sam Norvežanka koja će diplomirati ovdje
Mikey Lem: Uf, ovdje je moj dom

Kako god da okreneš ovu zemaljsku balotu – pod sternumom nam kuca srce.

Pod tom istom prsnom kosti nekima kuca "heart", nekima "herz", ali – kako smo zaključili u razgovoru sa studentima splitskoga Medicinskog fakulteta – svi izgubiše to isto srce u Splitu.

– Uf, ovdje je moj dom – kazuje nam rođeni Njujorčanin Mikey Lem, student šeste godine, "udaljen" tek tri ispita od titule liječnika.

Dekan Medicine prof. dr. sc. Zoran Đogaš s ponosom nam je predstavio neke od svojih studenata koji uče na engleskom jeziku. U ovom ih je trenutku 270, a već su dvije generacije diplomanata "puštene" u svijet. Zanimalo nas je kako su studenti iz 22 zemlje, od Skandinavije, Njemačke, preko Sjedinjenih Američkih Država sve do Novog Zelanda, otkrili naš grad i odlučili znanje steći na našem, splitskom fakultetu.

– Unikatni smo po tome što smo mladi i neovisni – smije se dekan.

– Velik broj predavača su kliničari, ljudi koji spajaju i znanost i praksu, a i mnogo ih je došlo natrag u domovinu iz bijela svijeta, odakle su donijeli nova iskustva i nova znanja. Mali smo fakultet i radimo u manjim grupama, profesori su orijentirani prema studentima. Ako ste pomislili da je strani jezik njima barijera, u krivu ste, barijere nema, čak će vam studenti potvrditi kako kod naših profesora ne čuju čak ni naglasak – veli profesor Đogaš.

– Ono što moram priznati da nisam očekivao jest nevjerojatna pripadnost koju studenti osjećaju! Na to smo posebno ponosni – kaže "dean Djogash".

Doc. dr. sc. Joško Božić, prodekan za studij Medicina na engleskom jeziku, potvrđuje kako na cijelom fakultetu nema striktnih termina za susrete. Studenti se slobodno, kada žele, mogu obratiti ne samo profesorima i asistentima, i djelatnicima popratnih službi, nego i dekanu i prodekanu samom. Nije stoga nimalo čudno ako studenta profesor upita kako mu je djevojka ili kako mu otac stoji sa zdravljem, oni su prava mala familija, bez pretjerivanja.

– Mogu čak reći da smo pomalo i obiteljski fakultet – smije se prodekan, te objašnjava:

– Iz jedne američke obitelji imamo do sada troje djece koji su naši studenti, a iz Njemačke nam je također stigao treći član iste obitelji na studij. Sedam obitelji ima po dva svoja člana na našem studiju. Je li vam to sve govori? – pita nas.

Ono što je nama nevjerojatno zazvučalo jest činjenica da se splitski fakultet uopće ne reklamira! Nisu uložili, doslovno, ni lipe u marketing, sve što ljudi o njima znaju jest – dobra riječ njihovih studenata. Mikey nam kazuje kako na newyorškom medicinskom fakultetu samo na prvoj godini bude po 300 studenata, pa je posve logično kako se svakim pojedinačno profesori jednostavno nemaju vremena baviti. Uz to, Split je s godinama postao pravi sveučilišni grad. Studenti nisu prisiljeni "samo" učiti, pruža im grad i mjesto i vrijeme za sve oblike zabave, ali i sporta i kulture. Ne govoreći pritom uopće o kvaliteti života, koja je kod nas, bez obzira koliko mi, domoroci, grintali, na visini.

– Prva sam Norvežanka koja će diplomirati ovdje – veli nam Ina Larsen Matić. Otac Dubrovčanin, također liječnik, otišao je devedesetih "trbuhom za kruhom" i sada mu se dijete vratilo na rodnu grudu.

– Nažalost, neću ostati ovdje – kaže s tugom.

– Volim ovaj način življenja. Otvoren je, društveniji ste puno više od nas, ne mogu ni usporediti vrijeme ovdje i vrijeme u Norveškoj – veli.

S Inom se slaže Nijemica Melissa Schwalb.

– Kod nas je sve brzo, svi su pod stresom; ovdje ljudi uvijek imaju vremena. U Njemačkoj su svi posvećeni poslu, ovdje su posvećeni prijateljima i obitelji – kaže.

Kada u rodnom gradu poželi s prijateljicama popiti kavu, jer na taj se ritual "navukla" u Splitu, mora proći kvartove i kvartove dok ne nađe zgodno mjesto. Ovdje, veli, samo se osvrne oko sebe.

– Po-ma-lo! – uglas izgovaraju naši splitski stranci najdražu riječ na hrvatskom jeziku.

Julian Kaufman, student završne godine, razmišljao je intenzivno o ostanku u "cvitu Mediterana", no prevagnula je ljubav.

– Dom je dom, znate kako je, tamo je obitelj, tamo mi je cura, tamo ću dobiti posao trenutačno, ali ovdje mi ostaju prijatelji... Jedno je sigurno – u Splitu ću sto posto kupiti stan, ovdje mi je druga polovica srca, ovdje ću se uvijek vraćati – kaže Julian.

– Srce mi krvari. Teško je odlučiti! Volim raditi u Njemačkoj, velika je to razlika, ali onaj društveni, socijalni dio života je ono što će nam svima nedostajati najviše, za tim ćemo uvijek žudjeti – dodaje Melissa.

Naš Njujorčanin Mikey cijelo vrijeme uzdiše, teško je i njemu, no zadao si je zadatak koji će sa sobom ponijeti u rodni grad.

Zadatak je promovirati svoju "Almu Mater", svoju splitsku školu, gdje god dođe, na taj se način odužiti koliko-toliko. I možda zapjevati "Dalmatinac sam" kad mu se pruži prilika.

U šest godina koliko naša ekipa naziva sebe splitskim studentima, mnogo se toga promijenilo.

– Preporod! – veli Julian.

– Nismo imali restoran, nismo imali gdje trenirati, danas imamo baš sve, dekan nas je "amerikanizirao" – smije se.

– I integrirao, dodaje Mikey.

Dekan ima i daljnje planove, priznaje nam kako sanja o izgradnji studentskoga doma u sklopu fakulteta.

– A čujte, postoje EU fondovi! Surađujemo s Bavarcima, imamo već 27 liječnika koji su kod nas na doktorskom studiju, razvijamo interakciju s ostalim svjetskim fakultetima, razmjenjujemo studente. Naši su studenti naši ambasadori – veli Đogaš.

Kako bilo, a nadamo se kako će biti, osjećaj na splitskom Medicinskom fakultetu je neopisiv, doslovno. Nazvali smo ga obiteljskim, a tako smo se i osjećali među njima, kao kod kuće.

 

Naslovnica Split