Dalmacija Split

Mediteranske igre

Sportski događaj koji je Split promijenio iz temelja i pretvorio u veliki grad

Mediteranske igre

Miško, može li Split organizirati Mediteranske igre?

Prije pola stoljeća, 1969. godine, takav je upit Mihovilu Rađi u Beogradu uputio Milan Ercegan, tadašnji potpredsjednik jugoslavenskog SOFK-a, dobivši uskoro očekivani, potvrdan odgovor. Trebalo je pričekati koji dan da Rađa o "ponudi koja se ne odbija" izvijesti Jakšu Miličića, predsjednika Skupštine općine Split, i admirala Mladena Marušića, predsjednika splitskog SOFK-a. Deset godina poslije dogodila se pod Marjanom istinska bajka, ne samo sportska – MIS '79!

Split je "cvitom Mediterana" postao iz drugoga pokušaja, utrkujući se za startnu poziciju najprije na domaćemu terenu, s Rijekom. A kad je dobio tu utrku, otpočela je nova, puno zahtjevnija, s mediteranskim protukandidatom Alžirom za domaćina Igara 1975., koja je, opterećena zakulisnim igrama, izgubljena u Izmiru 1971. godine. No, ona druga, za domaćina Igara 1979., dobivena je 1975. u Alžiru. Drugu kandidaturu, onu za Igre 1979., potpisao je Vjekoslav Viđak, Miličićev nasljednik u ulozi predsjednika Skupštine općine Split, koji je objavio da "Split ide dalje"... I druga kandidatura dobivena je – na Kongresu Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Alžiru 22. kolovoza 1975. prihvaćena je kandidatura Splita za domaćina osme sportske smotre Mediterana. Glasovanje je bilo tajno, a na koncu je Split nadjačao marokansku Casablancu uvjerljivo, sa 16:9!
U Splitu se slavilo nemalo kao Hajdukove titule državnoga prvaka. Na svoje su došli svi oni uporni entuzijasti koji su vjerovali da je ovaj projekt ostvariv.

Državno pitanje

Prošle su bile gotovo dvije godine – puno, i previše vremena dok je od sredine veljače do sredine travnja 1977. konačno ustrojen organizacijski sustav Igara. Od državne razine, Komiteta VIII. Mediteranskih igara, preko Izvršnog komiteta do Direkcije MIS-a. Vrijeme je curilo, a obveza je bilo preko glave.

Trebalo je izgraditi puno toga – sportsku infrastrukturu, stadione, dvorane i bazene, ali i onu drugu, podjednako zahtjevnu, kao što su prometnice, zračna i trajektna luka, elektrodistribucijska mreža, telekomunikacijske veze, vodovodno-kanalizacijski sustav... I kadrovski se pripremiti, educirati sportske i ine djelatnike za organiziranje sportskoga događaja kakvog u državi dotad nije bilo. Pa financije, tko će sve to na koncu pokriti...

Utrka s vremenom je na koncu dobivena, jer sama činjenica da su se VIII. Mediteranske igre organizirale pod pokroviteljstvom predsjednika Josipa Broza Tita nikomu nije dala ni najmanju priliku za opuštanje i izvlačenje leđa. Ige su postale "državno pitanje", i ne samo sportsko, niti samo splitsko i hrvatsko. U izgradnji objekata, primjerice, bile su upregnute čak 434 tadašnje radne organizacije, abecednim redom od "Arhitekta" iz Splita do "Žitokombinata" iz Zagreba. I politika i znanost, i radnici i obični građani, držali su se ruku pod ruku. I za isti štap.

Naprosto, VIII. Mediteranske igre bile su osuđene na uspjeh.

Hvala vam, vizionari i graditelji

Splitu, i ne samo njemu, donijele su mnogo dobroga, povijesno vrijednoga, što i dana današnjih uživamo. Da se Igre nisu dogodile, ni grad pod Marjanom ne bi ovako izgledao. Tko zna kada bi Hajduk dobio stadion kakav zaslužuje, bi li vaterpolisti i plivači vježbali i nastupali u reprezentativnim bazenima pod krovom, kakav bi standard imali dvoranski sportovi? Bi li ikomu u gradu palo na pamet probiti tunel kroz Marjan te Rivu darovati samo pješacima, s nje istjerati automobile? Kakvu bismo zračnu luku danas imali u Resniku? Ili hotele, od "Lava" preko "Parka", "Splita", "Marjana" pa sve do "Medene"? Uključujući i "Alkara" u Sinju...

Pod Marjanom i u osam gradova suorganizatora Igara, sportaši iz 14 mediteranskih zemalja nadmetali su se u ukupno 25 sportova, tri više nego ih je u to vrijeme bilo na programu Olimpijskih igara. Mediteranska olimpijada, kako je MIS '79 prozvao glavom i bradom predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, lord Michael Killanin, nadvisila je svih sedam prethodnih mediteranskih sportskih natjecanja. Pa i one koje su slijedile, sve do dana današnjih.

U vremenskom odmaku od 40 godina od MIS-a, a 50 otkad je Split ušao u igru za domaćina sportskoj mladosti Mediterana, danas, evo i u novome mileniju, treba stoga čestitati onima koji su vizionarski prepoznali tu priliku i znali je iskoristiti. Kao i onima koji su, profesionalno ili u puno većemu broju volonterski, na bilo koji način pridonijeli da nam "cili Split postane rascvala grana, sunčani lipi cvit Mediterana".

Naslovnica Split