Dalmacija Split

Splitski toponimi

Pitali smo Splićane znaju li po čemu je čuveni kvart Radunica dobio ime, nisu se baš iskazali

Splitski toponimi

Što znači "Radunica"?

Površni će lako reći "ulica u Splitu", neki će imati asocijacije, a većina će – kako to poslovično biva u reportažama o gradskim toponimima – slegnuti ramenima i priznati da ne zna...

Dakle, ovom prigodom govorimo o Radunici, pučkom dijelu grada, točnije gradskoga kotara Lučac koji se proteže otprilike od tvrđave Gripe do Pazara. Radunica je opjevana ulica u Splitu, najpoznatija po njezinu stanovniku, legendarnom igraču Hajduka, nedavno preminulom Jurici Jerkoviću.

"Radun" je inače staroilirski naziv za izvorište vode, a takvih je bilo više na predjelu Radunice. Od prvih je dana Radunica bila središnja ulica Lučca, stare splitske četvrti oko koje su se, prije nekih petsto godina, okupljali stari Splićani nadolazeći iz Poljičke republike.

Njihove nazive nose uličice koje izviru iz središnje ulice: Kuzmanića, Ninčevića, Kuzmića, Ružića, Bubala, Trumbića, Duplančića, Dumanića, Petrića, Prvana, Vešanovića, Dvornika, Čulića i tako redom. Radunica je dobila na popularnosti nakon utemeljenja pučke fešte Dani Radunice, koja se održava već godinama u posljednjem tjednu lipnja, o blagdanu svetoga Petra. Dakako, iznimno je privlačna i turistima zbog blizine centra i autohtonog ugođaja kojim je obavijena, pa se tako mahom apartmanizirala, na štetu broja stalnih stanovnika i demografskog prinosa iliti malih Raduničana...

Znalac iz Muća

– Radunica, jȁ. Znamo gdje smo sad, al' ne znamo šta znači. Možda neki rad? – glasno, na naš upit o značenju pojma "Radunica", razmišljaju Igor Petrović i Ivo Barišić, mladi uvozni radnici iz Kaknja i Kreševa, iz susjedne nam Bosne. Došli su na privremeni (fizički) rad u – Radunicu...

– Recite gazdi da poveća plaću! – smiju se momci.

– Ma ne treba, dobar je – predomišljaju se, pa objašnjavaju:

– Radimo tu, iza ćoška, na obnovi, jȁ. Ima posla, dobro je – zadovoljno vele mladići u trlišima dok iz kamioneta pokraj statue magarčića iskrcavaju puntižele.

U hladu na raduničkoj šentadi odmara se, pak, polustarosjedilac, 67-godišnji Josip Jukić. Dobro je upućen.

– Radunica je dobila naziv po izvorima vode. Eno, tamo kod murala koji prikazuje Olivera i Juru Jerkovića na vespi, ispod one zadnje skale, imate još jedan, ali nije vidljiv. Ja živim već skoro pedeset godina u sjevernom dijelu, taj je kompletan dio podignut na izvorima. Kuća do mene počiva na kamenu i tupini, a o značenju riječi pričao sam s profesorom Perislavom Petrićem, zanimalo me je. Inače sam rodom od ispod Svilaje, općina Muć, ali sam došao u Split kao momčić – približava fragment svoga životopisa Jukić dok ga prolaznici redom pozdravljaju.

– Prije su vam u Radunici bile rupe i šupe, ali bilo je više ljudi. Danas je sve podređeno turizmu i zaradi, više borbi za opstanak, ustvari. Ranije se od plaće moglo pristojno proživjeti mjesec, i još svaki kupiti jedno odijelo. A odijelo je bilo skupo! I lumbrela je bila skupa; zato se i popravljala, a ne bacala – rezonira šjor Jukić, te domeće:
– I ja iznajmljujem jedan apartman, što ću, imam stan viška. Sin neće da se ženi, ali dobro, još je mlad, tek mu je četrdeset i pet – veli simpatični Raduničanin rodom od Muća.

Šezdesetjednogodišnji Drago Mašanović još je dulje s adresom stanovanja u Radunici, jer mu je pokojni otac na dnu legendarne, opjevane ulice držao mali obrt za popravke kože, koji radi i dandanas. No, točno značenje riječi ne zna, barem na prvu.
– Radunica, to vam je ulica. Najlipša na svitu! Poznata je po legendama, a najviše po legendarnim ljudima, konkretno mislin na sportaše Juricu i Gorana (nogometaš Jerković i tenisač Ivanišević, nap.a.). Doli u bivšoj Trumbićevoj imate njihove slike na zidu. Tu blizu i ja živim – sramežljivo je dodao Raduničanin Drago.

Sramota od Gripa

Mlada Katica Radman, pak, raduničkom je kalom šetala psa.

– Ne živim tu, nego niže, u Zagrebačkoj; podstanarka sam. Lipo je, ali veliki je problem buka u ljetnom periodu. I parking! To je strašno, mjesta nema; najrađe bi se riješila auta, ali neophodan mi je jer radim u "Konzuma" u bivšem "Merkatoru" u Solinu – jada se prodavačica Katica, koja ne zna značenje naziva ulice kojom često prođe.
– Nikad nisam razmišljala o tome – priznaje.

Nešto stariju stanovnicu Radunice Anku Buljubašić, pak, muči nešto drugo.

– Napišite da je ovo s tvrđavom Gripe sramota! Ma ne paunovi, nego okoliš; je, na platou ispred muzeja i akademije je u redu, nego iza i uokolo! Ima smeća, stakla, kesetina, narkomanskih igala, korova kao u priči, ne možeš dite pustit da se igra! Doduše, dice je sve manje, apartmani su zaminili domove, nije više ka prije 43 godine kad san ja došla; sićan se iz tih dana i tovara i kara! Šta znači Radunica? Hm – zamislila se gospođa Anka s vrećicama u jednoj i unučićem Matkom u drugoj ruci.

– Možda nešto vezano uz rad? Ovdje su živili uvik ljudi vridni, radišni – smatra Anka, inače rodom s Buškog jezera u Hercegovini.

Začudno, mladi ljudi, Toni i Karla Radić u tridesetima ne samo da žive u blizini (Omiška ulica), nego i znaju da Radunica taj naziv nosi zahvaljujući izvorima vode koji su nekad žive vrutke puštali... Možda je "kvaka" u tome što na samom početku, blizu Pazara, Radići imaju dvije butigice, male obrte za relaksiranje i uljepšavanje, specijalizirane za furešte; zbog toga i rade samo ljeti. Jedan od njih je "riblja pedikura", to jest umakanje nogu u akvarije s ribicama koje grickaju stopala; to je sve što, eto, ostade od raduničkih izvora...

Srećom pa još barem tiramola ima, o tempora, o mores.

Naslovnica Split