Dalmacija Zadar

mala revolucija

On je vozio taksi, ona je radila noćne na benzinskoj postaji, a onda se jedne večeri sve promijenilo: ovaj mladi par pokrenuo je ambiciozni projekt i izazvao veliko zanimanje svojih sugrađana

mala revolucija

Zanimljivo je kako su nam najgori poslovi u životu pružili najljepše trenutke. Nakon prvog razgovora smo skužili da imamo jako puno zajedničkih interesa, a najviše na polju životinja, odnosno pasa. Ja sam tad tražio cimericu i eto, ona je uletila ko naručena – smije se Ivan koji je uz Elizabetu otkrio
još veću ljubav prema psima

Elizabeta Smolić i Ivan Guina mladi su par, zaljubljenici u životinje, osobito pse. Za nekoliko dana otvaraju „bark Park”, prvi vrtić za pse u Zadru, a vjerojatno i u Dalmaciji.

Sedam godina spremali su se za ovaj veliki korak. Apsolutno ništa što su radili nije išlo preko noći. Mislite, neš’ mi ti uzeti neki prostor, staviti pse u njega, malo ih pričuvati i uzeti lovu.

E, kod ambicioznih Slavonke Elizabete i Zadranina Ivana stvari ne idu baš tako. Ništa nije prepušteno slučaju.

Naime, osim čuvanja pasa raznih veličina i godina, nudit će usluge savjetovanja u ponašanju, uređivanja i šišanja, prijevoz kućnih ljubimaca te prodaju provjerene hrane za pse. Imat će nekoliko zaposlenih, koji su, kako su nam pojasnili, morali proći njihovu rigoroznu selekciju jer za pse žele - samo najbolje.

Šest godina edukacije

- Sve su to naši bivši udomitelji s kojima smo prošli dosta edukacija tako da imamo povjerenja u te ljude jer nam je to najbitnije, znati da ispravno rade sa psima i da su vrlo odgovorni - govori Elizabeta, a Ivan se ubacuje kako su baš sve pomno planirali godinama.

 

 

- Već se šest godina educiram na polju ponašanja pasa, a zadnje dvije se intenzivno bavim time. Moja mentorica je „kliker instruktorica” Antonija Čirjak, djevojka koja je jedna od boljih instruktorica u rehabilitaciji i dresuri pasa. Jedno vrijeme sam samo gledao, čitao, informirao se, da bih zatim godine proveo s njom i psima kako bih što bolje svladao sve tehnike. I eto, postao sam dobar u tome, danas moram odbijati poslove koliko ih imam - pohvalio se Ivan, koji je završio menadžment, a inače je profesionalni vozač. Godine je proveo vozeći taksi, najčešće noćne smjene, kada je i upoznao Elizabetu koja je radila noćne na pumpi kako bi po danu mogla studirati i učiti.

- Zanimljivo je kako su nam najgori poslovi u životu pružili najljepše trenutke. Nakon prvog razgovora smo skužili da imamo jako puno zajedničkih interesa, a najviše na polju životinja, odnosno pasa. Ja sam tad tražio cimericu i eto, ona je uletila ko naručena - smije se Ivan koji je uz Elizabetu otkrio još veću ljubav prema psima.

Bez donatora

- Dovela sam kod njega svog udomljenog psa, a on je već imao dva iz azila. Nedugo nakon toga uzeli smo i svog prvog psa na privremeno čuvanje. I od tud je sve krenulo. Počeli smo spašavati pse s ulice, za one koje nije bilo mjesta u azilu, gdje sam jedno vrijeme volontirala, bilo je u našem stanu.

Odjednom smo se našli u tom malom stanu sa osam pasa i shvatili da moramo nešto poduzeti - prepričava nam Elizabeta koja je jednom, sasvim slučajno, šetajući pse po Kožinskim borima, naletila na našeg povratnika iz Kanade koji je mjerio svoj teren.

 

 

- Ni pet ni šest pitala sam ga bi li on nama iznajmio taj teren s obzirom da ga ne koristi i čovjek je pristao. Nismo to nikako očekivali, ali brzo smo se snašli te sve novce koje smo imali uložili smo u izgradnju malog skloništa, do petnaestak pasa, o kojima se svakodnevno brinemo. Nije lako, ali dajemo sve od sebe kako bi im bilo što manje stresno i što ugodnije. Nemamo donatore niti igdje tražimo pomoć jer ipak je više pasa u zadarskom azilu, pa nekako imam osjećaj da nemamo pravo na to - govori Elizabeta, a Ivan dodaje kako ima i lijepših strana priče: do sada su ih udomili sigurno više od 300.

Da, njih dvoje. Sami.

- Ne biste vjerovali, ali 90 posto pasa je otišlo za Njemačku. I većinu sam ih sam vozio. Inače, na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu završio sam kratki tečaj te dobio certifikat za prijevoz kućnih ljubimaca.

Tada sam, prije nekoliko godina, bio jedini u Hrvatskoj s tom dozvolom, sad ih je možda još troje, četvero - govori Ivan te ističe kako je upravo u Njemačkoj vidio najljepša skloništa za pse, gdje svaki boks ima grijani pod te mali otvor na privatno dvorište, a ispred vrata se nalaze kolačići za svakog psa koji posjetitelji mogu ubaciti u stakleni boks.

Službena stranica

- Jednog smo našeg psa vozili sve do Engleske, u Southampton, i na putu nazad stali smo u sva skloništa koja smo mogli naći.
Zaista smo svašta vidjeli, ali to nam je samo dalo još više elana da se trudimo i da pokušamo u našoj zajednici napraviti najbolje što možemo - odlučno govori Elizabeta, dok Ivan klima i pokazuje nam slike sterilnih njemačkih skloništa i sretnih vlasnika koji im se i dan-danas javljaju s novostima o njihovim udomljenim štićenicima.

 

 

Sve to vodilo je do ovog dana, do otvorenja prvog profesionalnog vrtića za pse koji će svim Zadranima pružiti ono što im je nedostajalo. Naravno, kao i uvijek, birokracija je odradila svoje i trebalo im je neko vrijeme da ispune sve uvjete za otvaranje prvog vrtića s obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji zakonska regulativa za ovakvu vrstu posla i smještaja.

- Prije nekoliko tjedana napravili smo službenu stranicu za Facebooku i ne možemo se obraniti od upita. Ljudi vole pse, žele ih imati, udomiti ili kupiti, no boje se hoće li im moći pružiti sve što im treba jer jednostavno puno rade. Neki bi htjeli i otputovati, ali ne žele psa ostaviti na teret obitelji ili prijateljima. Naravno da već imamo i negativne komentare, poput klasičnih „što ne otvarate dječji vrtić, zašto je sve tako skupo” i slično.

Vjerujte nam, prvo, ne želimo uopće stavljati znak jednakosti između djece i pasa, a kao drugo, da ljudi samo znaju koliko smo novaca potrošili na uređenje, koliko će još otići na najam prostora, a da ne spominjemo sve skupe edukacije koje smo prošli, drugačije bi pisali - žale nam se Elizabeta i Ivan, no odlučno dodaju:

- I da za šest mjeseci zatvorimo, bar znamo da smo dali sve od sebe i da smo visoko postavili ljestvicu. Ili ćemo napraviti ovo kako treba ili nećemo uopće raditi. Time smo se vodili, tako ćemo i poslovati - zaključili su.

Mi im samo možemo poželjeti svu sreću u nadi da nećemo jednog dana napisati kako je „jedan mladi par zbog neshvaćanja okoline, trbuhom za kruhom otišao u Irsku”.

TEST KARAKTERA: Oni će ih mentalno umarati interaktivnim igrama

Prvi vrtić za pse u Zadru neće biti tip smještaja gdje će psi samo biti zatvoreni u kakve boksove, već će biti podijeljeni u grupe, u velikom iznajmljenom prostoru, u podnožju jedne zgrade, na području Ričina.

Kako nam otkrivaju Elizabeta i Ivan, oni će ih mentalno umarati interaktivnim igrama.

- Prije upisa svaki će pas morati proći test karaktera kako bi se uvjerili da može biti dio određene grupe. Isplanirali smo im već cijeli dan koji će biti podijeljen u četiri trosatna ciklusa, a nakon svakog se ide u šetnju. Baza cijelog našeg odnosa sa psima je „bez tuče, bez davilica, bez deranja”, a to očekujemo i od naših zaposlenika. Jednak pristup bit će u salonu za pse. Ako neki pas odbija šišanje ili pranje, nećemo ga tjerati. Doći će neki drugi dan - pojašnjavaju Elizabeta i Ivan princip njihova rada, ali života sa psima.

 

Naslovnica Zadar