Kultura Kultura

autor drame ‘spašeni’ koja će 31. srpnja biti praizvedena na igrama

Tomislav Zajec: Ponesen sam Igrama

autor drame ‘spašeni’ koja će 31. srpnja biti praizvedena na igrama

Franka Perković izabrala je ‘Belvedere’ kao scenu i taj prostor uistinu izgleda kao poprište neke nesreće, što zapravo i jest, jer je devastiran tijekom rata. ‘Belvedere’ se odlično uklapa u priču u kojoj se globalna slika nesreće reflektira i na intimne

Prvom ovoljetnom dramskom premijerom Dubrovačkih ljetnih igara “Spašeni”, koja će u režiji Franke Perković biti praizvedena 31. srpnja na terasi devastiranog dubrovačkog hotela “Belvedere”, kao autor će se festivalskoj publici predstaviti suvremeni hrvatski dramatičar i romanopisac Tomislav Zajec.

Prometna nesreća

Drama “Spašeni” lani je Tomislavu Zajecu osigurala drugu nagradu na natječaju “Marin Držić” i njome autor zaokružuje trilogiju, koju čine također “Držićem” nagrađeni tekst “Dorothy Gale” i “Astronauti”.

Priča je to o devetero ljudi koji se susreću u trenutku prometne nesreće, a potom i točno godinu dana nakon tog događaja, kad se bore s posljedicama tog događaja, ali i onim što zapravo jesu.

Je li naslov drame svojevrsna metafora i uvod u jednu drugu potragu likova?
− U svakom slučaju, riječ je o metafori koja proizlazi iz toga što je riječ o osobama koje su preživjele tragediju u kojoj su se potpuno slučajno zatekle i tematizira osobnu potragu svakog pojedinca za spasenjem u okvirima vlastitog života.

Ono što mene posebno zanima u čitavoj trilogiji jest nemogućnost komunikacije, koja onemogućuje do dopremo do drugog, a zatim i gubitak sebe.

Koliko god se moji likovi međusobno susreću, istodobno su i sami, te se metafora “Spašenih” odnosi na hrabrost koja se očituje u samom činu približavanja jedne osobe drugoj.

Na intuitivnoj i prešutnoj razini susreću se i likovi “Spašenih” koji, iako različiti, mogu jedni u drugima prepoznati iste težnje i makar se nakratko međusobno utješiti.

Ovo je rijetka prilika autoru za sudjelovanje u nastajanju jedne dramske predstave Igara. Jeste li zadovoljni onim što je napravljeno?
− S Frankom sam već radio i jako me je razveselilo ponovno s njom surađivati, jer jako cijenim njezin redateljski postupak kojim diskretno, s malo poteza, postiže veliku snagu. Na tom se kazališnom projektu okupio i niz vrsnih glumaca, od doajena − Milke Podrug-Kokotović i Vlatka Dulića, do posve mladih glumaca, među kojima su Aleksandra Stojaković i Silvio Vovk.

Mislim da je cijela ekipa predstave, od redateljice i ansambla do “tehnike” i svih ostalih suradnika, dala svoj puni doprinos i nadam se da će “Spašeni” naći put do publike.

Pogođena scena

Uz “Četvrtu sestru” Janusza Glowackog u režiji Ivice Boban, “Spašeni” su jedina predstava Igara izvedena u “Belvedereu”. Kako je odabran taj prostor i ima li i u tom izboru simbolike?

− Redateljica Franka Perković izabrala je “Belvedere” kao scenu “Spašenih” i taj prostor uistinu izgleda kao poprište neke nesreće, što zapravo i jest, jer je devastiran tijekom rata.

“Belvedere” se odlično uklapa u priču u kojoj se globalna slika nesreće reflektira i na intimne drame pojedinca i metaforički se može povezati s likovima u drami. Moram priznati da me je ponijela atmosfera Igara i da mi je jako drago što imam priliku vidjeti kako je raditi ambijentalnu predstavu.

anet franić

Ansambl

Festivalski ansambl predstave “Spašeni” čine Milka Podrug Kokotović , Nataša Dangubić, Nikša Butjer, Bojan Navojec, Franjo Dijak, Filip Juričić, Vlatko Dulić, Silvio Vovk, Aleksandra Stojaković i Toni Perović. Scenografiju potpisuje Ivo Knezović, kostime Marita Ćopo, a za oblikovanje svjetla zadužen je Zoran Mihanović. Autor glazbe je Frano Đurović, a scenski pokret osmislio je Pravdan Devlahović. Festivalska publika imat će priliku predstavu pogledati 31. srpnja te 2., 3. i 4. kolovoza, s početkom u 21,30 sati na terasi hotela “Belvedere”.


‘Pomaknuto’ otvorenje

Publika se već susrela s vašim radom na ceremoniji ovogodišnjeg otvorenja festivala, koja je bila drukčija od dosadašnjih. O kakvom je pomaku riječ?
− Prije nego što sam se prihvatio tog posla, pročitao sam sve prijašnje scenarije i pogledao snimke dosadašnjih otvorenja te primijetio da sve idu za političkim promišljanjima, pa sam odlučio krenuti u drugom pravcu. Pokušao sam otvorenju pristupiti na poetsko-pastoralni način, koji skreće pozornost na dubrovačke pjesnike minulih stoljeća, posebice Mavra Vetranovića. Upravo sam taj duh pastoralnosti želio udahnuti ceremoniji, a poseban poticaj dali su mladi glumci, među kojima i akademci, koji su tom zahtjevu vrlo lijepo odgovorili.

Naslovnica Kultura