Kultura Kultura

pet repriznih izvedbi lanjske hit-predstave splitskoga ljeta

Kreću ‘Ribarske svađe’ s Filipom Radošem

pet repriznih izvedbi lanjske hit-predstave splitskoga ljeta

Predstavu za koju se lani tražila izvedba više obnovio je u spinutskoj lučici redatelj Vinko Brešan, a umjesto pokojnog Ilije Zovka nastupit će Filip Radoš

Uspješnica s lanjskog Splitskog ljeta, Goldonijeve “Ribarske svađe” u režiji Vinka Brešana ove će godine doživjeti čak pet repriza u spinutskoj lučici, a prva je na programu u ponedjeljak 2. kolovoza.

Prošle godine bila je to predstava koja je izazvala najviše interesa publike i premda na tribinama ima 400 mjesta, lanjskih pet izvedbi nisu uspjeli vidjeti svi koji su željeli jer su sve karte bile rasprodane, a tražile su se dodatne.

Ove godine interes je također velik, a redatelj Vinko Brešan zadnjih dana održavao je probe i obnavljao komad u Lučici. Svi glumci ostali su isti, jedino je trebalo pronaći zamjenu za pokojnog Iliju Zovka koji je tumačio ulogu Parona Tonija, a taj eksplozivni lik sada će tumačiti Filip Radoš.

Prijevod Ive Tijardovića

“Ribarske svađe”, za koje je dramatizaciju obavio redateljev otac Ivo Brešan, preseljenjem u Lučicu prvi put su se nakon nekoliko desetljeća udaljile iz centra grada, s Carrarine poljane gdje su se u tom komadu okušale generacije splitskih glumaca. Režija Ante Jelaske, uz obnove, trajala je punih 26 godina.

Vinko Brešan odabrao je pak lokaciju uz more koja je doduše predstavi oduzela intimistički ugođaj ribarskog mjesta, ali je zato dobila spektakularnu prirodnu kulisu s Kaštelima u pozadini, gdje u zalazak sunca do scene uplovljavaju starinske gajete.

Za izvedbu je korišten prijevod Ive Tijardovića na srednjodalmatinsku čakavšinu koja je nekada, kada su se u Splitu prikazivale prve “Ribarske svađe”, glumcima bila bliska pa su je i sami koristili u svakodnevnom govoru, dok danas stvari stoje drugačije - Tonči Banov, koji također igra u predstavi, morao je preuzeti i ulogu jezičnog savjetnika.

Goldonijeve “Ribarske svađe”, priča s nizom manje-više ravnopravnih uloga koje su pojedini glumci poput Borisa Dvornika ili Josipa Gende učinili legendarnim, napisane su u 18. stoljeću.

Još do prije nekoliko desetljeća način života kakav opisuju, sa svakodnevnim škandalima i mirenjima u kojima svi susjedi uzimaju udjela, mogao se možda susresti u kakvoj netaknutoj otočnoj zabiti, ali danas je nepovratno nestao i prešao u sferu legende i nostalgije.

Stoga je i redatelj Brešan koncipirao komad kao kabaretsku zafrkanciju, što se referira na stereotipe i šablone koje se vežu uz Dalmaciju i Dalmatince.

Jasmina Parić

Naslovnica Kultura