Kultura Kultura

Kristina Luptakova o plesnoj praizvedbi ‘Dodira’ Ramija Be’era

SPLITSKO LJETO ‘Dodir’ za suze i smijeh

Kristina Luptakova o plesnoj praizvedbi ‘Dodira’ Ramija Be’era

Balet HNK Split ovog će utorka u 21 sat u zgradi HNK praizvesti plesnu predstavu “Dodir” izraelskog koreografa, dramaturga i redatelja Ramija Be’era. Umjetnički ravnatelj Kibbutz Contemporary Dance Company već je surađivao sa splitskim baletnim ansamblom u predstavama “Magnum”, “Leptiri” te “Screensaver”.

U povodu premijere, razgovarali smo s jednom od solistica u “Dodiru”, Kristinom Luptakovom, 25-godišnjom Slovakinjom koja je u Splitu od 2008. godine.

Velika očekivanja

 Detalj s generalne probe ‘Dodira’, izraelskog
 koreografa Remija Be’era / Matko BILJAK
Kako su tekle pripreme za “Dodir”?

− Za ovu sam premijeru imala najviše očekivanja. Kad se doznalo da ćemo igrati nešto od Ramija, vidjela sam da su svi sretni i da jedva čekaju da počnemo. Onda sam i ja bila puna očekivanja i sada znam zašto. Pripreme su počele u lipnju i do danas me sve boli živo, ali to je tako kad počnete vježbati neki novi pokret. Dolazili su asistenti iz Izraela koji su nas sve naučili, pokret po pokret, svaka im je sitnica bila važna. To su sve bili mladi ljudi u našim godinama, tako da je bilo zabavno i ugodno raditi s njima, i nikad dosadno.

Što vam se posebno sviđa u izričaju Ramija Be’era? Volite li moderni ples?

Različita iskustva

− Kad su mi ovdje u Splitu prvi put pokazali Ramijevu koreografiju, ostala sam otvorenih usta. Nisam mogla ni riječi reći. Svidjelo se mi sve − od pokreta, preko glazbe, do svjetla. Sve. Zato sam sretna da sam to sve doživjela na vlastitoj koži. Moderni ples volim, to je nešto bez čega današnji plesač ne može. Kako se vrijeme mijenja, tako to ide i u baletu. Što više različitih iskustva imate, to bolje. Uz suvremeni ples otkrijete nešto novo, nove pokrete, osjećaje, plešete puno slobodnije nego u klasičnom baletu.

Osim tjelesnog, “Dodir” dira i u dušu. Zašto?

− U “Dodiru” ima puno plesa i naravno da poslije predstave nećete ostati bez osjećaja. To je zapravo priča o ratu, a već samo ta činjenica dira vam u dušu. Svaki ples ima nešto nad čim se možete zamisliti, a uz predivnu glazbu vodi vas u jedan poseban svijet. Na ovoj se predstavi možete smijati, ali i zaplakati.

Kako ste se snašli u Splitu?

− Kad sam došla u Split, namjeravala sam ostati godinu dana. Sada sam već tu skoro dvije godine i naravno da mi se sviđa. Imate predivno more, a ljudi su jako veseli i spori. Nitko nikamo ne žuri, idete na kavu četiri puta dnevno, a to je nešto što se ne viđa svuda. Barem kod nas sigurno ne. Gotovo svaki plesač probat će u životu nešto drukčije, neki drugi ansambl, pa tako i ja. Došla sam, probala, sviđa mi se i ostajem.

Koji vam je balet najdraži do sada, te što biste voljeli vidjeti na repertoaru?

− Teško mi je reći koji mi je balet najdraži, jer mi se u svakom ponešto sviđa. Jako volim klasični balet, a osobito “Bajaderu”. Plesala sam je i u Bratislavi i već tamo mi je bila draga, pa sam sretna što se od prošle godine izvodi i ovdje. Na repertoaru bih voljela vidjeti bilo što od klasičnih baleta.

Zašto ste odabrali balet kao svoju profesiju?

Balet je drama

− Još u dobi od deset godina odabrala sam da ću biti balerina. Sa sedam godina plesala sam u baletnom studiju, a od deset na Konzervatoriju u Bratislavi. Sanjam svoj san do danas. Još uvijek to volim i ni ne razmišljam o nečemu drugom.

Kako prepoznati dobru balerinu?

− Dobra balerina mora, naravno, imati fizičke predispozicije i tehniku, ali puno znači da otkrije svoje unutarnje osjećaje. Balerina može zavrtjeti i pet pirueta, ali ako ništa ne osjećate, ne možete ni vjerovati toj priči koju vam ona “priča” na pozornici. Ljudi idu gledati balet kao dramu, samo što su ples i pokret umjesto riječi. Tako da morate biti jako dobar glumac, ali, naravno, i plesač da uvjerite i publiku i one koji su s vama na pozornici. Od hrvatskih balerina, sviđa mi se Edina Pličanić. Za mene ona ima sve to što sam spomenula.

Osim baleta, što vas još zanima?

− Volim čitati knjige, da barem na trenutak odem do nekog drugog svijeta...

Čuli smo da vaš dečko i plesač ansambla Andrej Kremz odlazi iz Splita. Idete li i vi s njim?

− Andrej ostaje u Splitu, a ostajem i ja. Ovdje nam je dobro i bila bi šteta da se razdvojimo. Prvo je namjeravao otići, ali rekao je da me ne može tu ostaviti samu.

Ana Jerković

Naslovnica Kultura